Lopta, najbolja igračka svih vremena

Kretanje i igra kao važan faktor razvoja, njeno veličanstvo lopta – igračka za svakog i igračka za sve!

Sva djeca imaju loptu, ali se njom ne igraju koliko treba. A to je velika greška. U eri moderne tehnologije nepravedno je zapostavljena, iako je i te kako moćno oružje za razvoj djece.

Dijete prirodno uči kroz igru i pokret. Igranje jeste u ljudskoj prirodi, osnovna  je potreba i elementaran način izražavanja. Djeci je potrebno da se kreću da bi se zdravo razvijala i da bi se dobro osjećala. Kretanje je temelj za razvoj mozga, navodi dr Ranko Rajović.

Postizanje dobrog uspjeha na planu motorike neizostavno se pozitivno reflektuje i na ostala polja funkcionisanja djeteta. Fizička aktivnost za čovjeka, a naročito za dijete u razvoju je neophodna. NTC sistem učenja to i uvažava. Program rada NTC radionica između ostalog ističe veliku važnost fizičke aktivnosti u prirodi kao i u svakodnevnim interakcijama dijete – odrasli u samom procesu učenja.

Sve više  je djece sa kombinovanim teškoćama (hiperaktivnost, disleksija, disgrafija, lošija fina i gruba motorika, držanje olovke, držanje tijela, sjedenje, slabija koncentracija, pažnja i pamćenje…) jedan od mnogobrojnih razloga je svakako i ograničavanje motoričkih igara.

Stručnjaci, a i roditelji stalno tragaju za novim sredstvima i novim tehnološkim otkrićima, a decenijama unazad je svima bilo jasno da sredstvo tj. igračka već postoji, svima na dohvat ruke tako jednostavna i magična, njeno veličanstvo LOPTA.

Da, sve bi moglo da bude tako jednostavno ali u ovom trenutku sama riječ LOPTA rađa gomilu mogućih problema kod današnjih roditelja, a i stručnjaka. Slijede raznorazna pitanja: Kakva je to lopta potrebna? Koje veličine? Koje  težine? Koje boje i sl.? Odgovor je lak, djetetu je potrebna LOPTA. Dragi roditelji, pustite dijete da samo odabere loptu, ponudite mu dvije ili tri, ali neka izbor bude njegov. Nevjerovatno je, ali dijete samo odabere baš onu igračku, u ovom slučaju loptu, koja mu zaista i jeste potrebna.

Iskustvo nam govori da teže lopte biraju djeca koja imaju problem u proprioceptivnoj integraciji. Propriocepcija, koju često zovu šestim čulom sposobnost je kontrolisanja mišića i ravnoteže, pomoću koje se osoba opire gravitaciji. Gravitacijski uticaj jedan je od najvećih stimulatora nervne strukture jer se odvija konstantno, za razliku od ostalih podražaja. Gravitacija je toliko jak podražaj da živi svijet bez nje ne bi postojao. Naučnici su poslali žive organizme u svemir da bi testirali kako nedostatak gravitacije utiče na  mozak, uvidjeli su brzu i značajnu degeneraciju moždanih ćelija. Gravitaciji se opiremo koristeći svoje velike mišiće i zglobove, što je jako važna sposobnost našeg tijela. Možemo zaključiti da mirovanje, pretjerano korišćenje pametnih telefona ili sjedenje ispred televizora umanjuju uticaj gravitacije kao važnog podražaja koji u velikoj mjeri utiče na razvoj mozga.  Sve je više djece kojoj nedostaje unutrašnja karta vlastitog tijela, tzv. shema tela, koja se kod djece tipičnog razvoja formira tokom prvih godina života. Mnoga djeca ne mogu prepoznati djelove svog tijela u ogledalu, iako znaju da imaju nos, kada ih pitamo da ga pokažu često se dešava da pokažu neki drugi dio tijela na glavi, na primer uvo. Takva deca su nespretna i često udaraju o predmete koji im se nađu na putu. Kad stoje i zatvore oči njišu se i teturaju. Takav utisak udaljenosti od svog tela ima jak uticaj i na socijalizaciju i emocionalni razvoj djeteta. Djeci je potrebno da bolje osjećaju svoje tijelo i njegove granice, pa sa njima treba vježbati doživljaj sheme tijela kao što su sljedeće vježbe: Stavi loptu na glavu! Podigni loptu lijevom rukom! Stavi loptu iza leđa i sl. Djeca dok slijede gore pomenute naloge ujedno i ovladavaju prostornom i vremenskom dimenzijom.

Dijete koje nije ovladalo finom motorikom uglavnom će i odabrati baš najmanju loptu i pokušavati  uspješno da manipuliše njome, to je dobro, jer dijete tada uvježbava određenu vještinu vođeno unutrašnjom motivacijom, a to je važan faktor u učenju. Neka djeca će birati reljefne, bodljikave lopte. Takvoj djeci  je potrebno da naprave dobar balans u taktilnoj senzorici. Dakle prepustimo izbor lopte djetetu.

U današnje vrijeme činjenica je da je lopta zapostavljeno, a svakako moćno oružje za razvoj. Dijete od pet godina je sposobno da hvata loptu sa dvije ispružene ruke tj. šakama. Kod nas samo 50% djece tog uzrasta može da uhvati deset puta bačenu loptu sa ispruženim rukama. U koliko dijete nije stimulisano na vrijeme neke vještine se neće razviti u punom obimu. Stimulativno okruženje direktno se odražava na razvoj mozga, prije svega kore velikog mozga, doprinoseći optimalnom razvoju vještina i sposobnosti djeteta.

Veliki je značaj lopte i zaista je lopta najbolja igračka svih vremena/generacija i uzrasta, a evo i zašto:

– Aktivnosti sa loptom smanjuju poteškoće u vizuelno-motoričkoj koordinaciji.
– U vođenim aktivnostima djeca se uče da poštuju slijed naredbi od jednostavnih do složenih instrukcija i uče se da svaka radnja ima svoj redosled koji je jako važan.
– Aktivnosti sa loptom poboljšavaju sposobnost prostornih predstava.
– Takođe sljedeći naredbe ovladavaju i vremenskom dimenzijom.
– Uče da organizuju tijelo u skladu sa nalozima koje dobijaju: Uzmi loptu lijevom rukom i hodaj po iscrtanoj liniji i sl.
– Aktivnost sa loptom integriše čulo vida, čulo sluha, čulo ravnoteže, taktilno i proprioceptivno čulo, aktivira veliki broj regija kore velikog mozga, pa samim tim i gradi bogatu neuronsku mrežu.
– Smanjuje poteškoće pri određivanju veličine, rastojanja i jačine.
– Odlična aerobna aktivnost koja doprinosi boljem dotoku kiseonika u mozak.
– Lopta nam daje mogućnost da korektivno djelujemo na hiperaktivno ponašanje i u mnogome ga može popraviti.
– Povećava obim (dužinu) pažnje.
– Lopta je važna za razvoj i stimulaciju regija u kori velikog mozga za dinamičku akomodaciju, finu motoriku i ravnotežu. Lopta je moćno sredstvo u ranoj prevenciji dispraksije, disgrafije i disleksije, poremećaja koji se mogu javiti kasnije u školskom uzrastu.

Gledanjem televizije i kompjutera sve više se zapostavlja razvoj ove izuzetno važne funkcije oka, što može da rezultira smanjenjem broja sinapsi u pojedinim regijama mozga. Dinamička akomodacija se razvija skoro u potpunosti do pete (sedme) godine brzim pokretima oka, trčanjem, praćenjem predmeta, preskakanjem prepreka, a djeca danas sve češće igru zamjenjuju gledanjem u ekran, što vrlo negativno utiče na razvoj, ističe Ranko Rajović. Lopta je idealno sredstvo za ove vježbe, jer prateći loptu oko stalno akomodira, tu su razne aktivnosti: između dvije vatre, dobacivanje loptom, kotrljanje, dodavanje, tenis, stoni tenis i mnoge druge. Aktivnosti i ideje su mnogobrojne. Bogata kolekcija zaboravljenih lopti nalazi se u svakoj kući, svaka lopta je dobra bilo ona velika ili mala, okačena o kanap, ubačena u mrežu ili slobodna, važno je da se lopta, a i dijete kreću i prate.

LOPTA nije skupa i dostupna je svakom djetetu. Igračka za svakog i igračka za sve!

Uobičajeno je da djeca vole motoričke igre naročito sa svojim roditeljima, djeca još na najranijem uzrastu uživaju u aktivnostima sa loptom ali je poražavajuće za nas kao roditelje kako i na koji način se mi nenamjerno “potrudimo “da ih odvojimo od te iste igračke i prebacimo u virtuelni svijet, svijet igrica i TV programa.

Smanjite gledanje TV-a. Ponudite djetetu druge sadržaje. IGRA JE VAŽAN FAKTOR RAZVOJA. Igrajte se sa svojim djetetom svih igara koje vam ono predloži, mijenjajte uloge, ali nenametljivo kontrolišite tok igre. Zajednička igra je neprocjenjivo važna za razvijanje prisnosti i djeljenje najfinijih i najskrivenijih emocija, a lopta je u tome vaš saveznik.

Izvor: NTC učenje

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply