Da li je danas teže biti roditelj i zašto?

PIŠE: Dragana Aleksić, family coach

Roditeljstvo je proces i samim tim nije ni statično niti ograničeno vremenom u kojem će se stvoriti željeni rezultati. Aktivnosti i odgovornosti roditelja, ali i sami roditelji, mijenjaju se i razvijaju zajedno sa njihovom djecom, a ovaj proces promjena i prilagođavanja traje cijelog života.

Međutim, iako su nam mnoga saznanja dostupnija nego prije samo par decenija ranije, utisak je da je danas sve teže biti roditelj. Zašto?

Ako prihvatimo činjenicu da dijete uči tako što nas posmatra i oponaša, onda treba da mu budemo model, uzor. Roditelji nerijetko očekuju da ih djeca bespogovorno slušaju, da ih poštuju, ali ne razumiju da baš oni sami moraju to djetetu da pokažu svojim primjerom. Upravo ovdje roditelji često negoduju ili imaju nedoumice, jer misle da treba i mora obrnuto, i da će izgubiti autoritet i kontrolu ako promijene pristup djetetu. Svi mi, a posebno djeca, mnogo više naučimo kada smo u stanju pozitivnih emocija, nego kada nam se nameće strogoća i neki krut odnos. Korisno je da se roditelji zapitaju da li žele da strogoćom održavaju svoj autoritet ili da razvijaju odnos povjerenja. Jer, treniranje stogoće je kratkoročno rješenje, a izaziva negativna stanja – osjećaj neraspoloženja, nerazumijevanja, neprihvatanja.

Pa, zašto se roditelji ponašaju potpuno suprotno onome što bi dalo bolje rezultate?

Pritisak koji stvara okruženje (često su to bake, deke, rođaci, prijatelji, pa čak i vaspitači, ali i komšije, slučajni prolaznici…), nekada je toliko veliki da se roditelji osjećaju bespomoćno i izgubljeno čak i u nekim svakodnevnim situacijama. Strah od gubitka kontrole i autoriteta nad djetetom, navodi ih da postupaju onako kako misle da je društveno prihvatljivo i očekivano, a ne kako u dubini duše osjećaju da bi trebalo ili kako je korisnije za dijete i njihov odnos.

Drugi važan činilac koji roditelja udaljava od njegove suštine (i čini ovu ulogu težom), je pretrpanost informacijama koje stižu do nas kroz razne kanale i u raznim oblicima. Nove tehnologije su svakako doprinijele bržoj i većoj razmjeni informacija, sve je udaljeno ili bolje reći dostupno na klik ili dodir (touch), ali ovaj napredak je generacije mladih roditelja uskratio za vještinu koja je u roditeljstvu od ogromnog značaja, a to je – STRPLJENJE! Tako da je obilje informacija za neke roditelje više „medveđa usluga“ nego korist.

Jer, u tom moru ideja, predloga, tuđih iskustava (sa svih krajeva svijeta), mnogo toga zvuči primamljivo. Čini se da bi baš „ovo ili ono“ lako i brzo riješilo „problem“, i taman kad roditelji pomisle da su našli dobar model, evo već stižu novi predlozi i tako u nedogled. Jasno je da kada nema dosljednosti nema ni rezultata, jer djeci su potrebne smernice i granice. Bez strpljenja da se „izgura“ do kraja bilo koji vaspitni model, i roditelje i djecu stavlja u nezavidnu situaciju. Kada se stalno nešto isprobava, testira, mijenja… djeca nemaju jasno uspostavljena pravila, a roditelji sigurnost u sebe jer rezultati stalno izostaju.

Razmijevanje razvojnih faza, prepoznavanje i prihvatanje razlika između roditelja i djeteta, kao i djece međusobno, poznavanje elemenata koji utiču na razvoj emocionalne inteligencije, konstruktivna komunikacija – osnov su za pozitivno roditeljstvo i stvaranje odnosa povjerenja.

Biti efikasan roditelj znači da možete da pomognete djetetu da se razvija sa punim potencijalom, da se osjeća voljeno, prihvaćeno, cijenjeno, kao dio porodice… Da bi roditelji ovo mogli da sprovedu važno je da prvo stvore osjećaj sigurnosti i vjere u sebe i svoje sposobnosti, da uspostave pravila kojih će se pridržavati u vaspitanju i da budu usmjereni ka djetetu, sebi i ka razvoju njihovog odnosa. Znači, moraju odoljeti pritisku okruženja.

Kako?

Sa rođenjem djeteta rodili ste se i vi kao roditelj i upravo tada ste dobili fantastične moći – roditeljski instinkt i bezuslovnu ljubav. I jedno i drugo vas usmjeravaju kako da djetetu pružite najbolje. Kada pratite vaš osjećaj, kada slušate svoj unutrašnji glas, vi nepogrešivo znate šta treba da radite. Ne dozvolite da vas spoljašnja buka nadglasa.

Iako roditeljstvo nema rok trajanja, vreme za postavljanje temelja je vrlo ograničeno, tek nekoliko prvih godina života. Prostor za promjenu možda jos narednih 7-8, a onda X godina živimo u odnosu koji smo kreirali. Sve što želimo da promijenimo kod djeteta, prvo treba da promijenimo kod sebe. Rad na sebi, preispitivanje ličnih uvjerenja kao i doživljaja roditeljstva kao uloge, uočavanje i promjena šablonskih i nekorisnih ponašanja… su važni elementi za pozitivnu promjenu i krajnji cilj – odnos povjerenja, razumijevanja i poštovanja sa djetetom.

Zato, kad god vam se učini da je danas teško biti roditelj preispitajte sebe i slušajte šta vam osjećaj ili unutrašnji glas govore. Osećaj da je nešto teško je u stvari prvi „znak“ da to nešto nije u skladu sa vama i vašim doživljajem roditeljske uloge. Probajte tada da postupite drugačije nego što biste inače i vidite da li i kakav rezultat imate. Možda se prijatno iznenadite!

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply