Vršnjačko nasilje u vrtiću – kako ga prepoznati i pomoći djetetu?

vrsnjackovrtic

Vršnjačko nasilje je pojava koja se, nažalost, sve češće dešava u školskom dvorištu i učionicama i u tom pogledu gotovo nijedna zemlja na svijetu ne predstavlja izuzetak. Ipak, da li roditelji treba da se zabrinu kada im se dijete požali da ga u vrtiću drugari iz grupe ne vole, da ga isključuju iz igre ili da ga ignorišu?

Često čujemo da su takvi dječji problemi dio odrastanja koji smo svi prošli i kako će se to već nekako razriješiti samo od sebe. Međutim, ne bi trebalo tako olako preći preko toga jer ta djeca pate i njima je potrebna pomoć, dok neki stručnjaci čak tvrde da se korjeni vršnjačkog nasilja kriju upravo u predškolskom uzrastu.

Vršnjačko nasilje (buling) u školi i vrtiću tipičan je oblik ponovljenog, upornog i agresivnog ponašanja jednog djeteta ili više njih usmjerenog na drugog mališana sa namjerom da kod njega izazove strah, nanese mu bol (fizičku i psihičku), povrijedi njegova osjećanja, ili ugrozi njegovo samopouzdanje ili ugled. Nasilje se u obrazovnim ustanovama među djecom dešava u kontekstu u kojem postoji prava ili umišljena nejednakost moći. Ovaj problem ostavlja višestruke negativne, bilo neposredne posledice (povučenost, nesigurnost, izbjegavanje društva, razdražljivost, odbijanje odlaska u školu ili vrtić) ili trajne (poremećaj sna, glavobolje, bolovi u stomaku) na djecu koja su izložena vršnjačkom nasilju. Kao žrtve bulinga lako se prepoznaju tinejdžeri koji se iz škole vraćaju u suzama zato što ih drugi učenici iz razreda ismijavaju i rugaju im se. Međutim, često je znatno teže uočiti vršnjačko maltretiranje i zadirkivanje među predškolcima. Zato je izuzetno važno da odrasli znaju kako da identifikuju, zaustave i spriječe potencijalno nasilničko ponašanje kod djece vrtićkog uzrasta.

Kako prepoznati vršnjačko nasilje među predškolcima

Otežavajuća okolnost je to što vršnjačko nasilje u vrtićima prolazi neopaženo jer ga odrasli često tretiraju kao „dječja posla“. S obzirom na to da većina nas buling povezuje sa uznemiravanjem, maltretiranjem i zlostavljanjem, teško je zamisliti da su djeca ranog uzrasta sposobna za takve stvari. Sa jedne strane, to je djelimično tačno: dok bebe i mališani do tri godine još nisu razvili sposobnost saosjećanja sa drugima, odnosno empatiju, sa druge strane djeca starija od tri godine mogu da razumiju kako se druge osobe iz njihovog okruženja osjećaju i u skladu sa tim njihovo agresivno ponašanje ostaje namjerno.

Osim toga, budući da predškolci tek počinju da uče osnove čitanja i pisanja, metoda koja se najviše koristi za identifikovanje problema sa vršnjačkim nasiljem ili otkrivanje njegovih žrtava – anonimna anketa – u vrtićima ne može da se primijeni. Ipak, roditeljima i vaspitačima i dalje na raspolaganju ostaje jednostavan način da ga prepoznaju, tako što će se informisati o tome koje aktivnosti i postupci, ukoliko se zanemare, mogu da dovedu do bulinga, kao i nastojeći da otkriju znake nasilnog ponašanja kod djece u porodičnom okruženju i vrtiću. Takve aktivnosti obuhvataju: nazivanje drugih mališana pogrdnim i ružnim imenima, njihovo isključivanje iz društva, zadirkivanje, udaranje, šutiranje, ignorisanje, krađa ili oštećivanje tuđe imovine, povrjeđivanje osjećanja, prijetnje, nadmeno i superiorno ponašanje, ismijavanje nečijeg fizičkog izgleda ili nesposobnosti. Takođe, vaše dijete može da bude žrtva bulinga ukoliko traži izgovore da ne ide u vrtić, stalno ističe da se neko drugo dijete loše ponaša prema njemu, gubi samopouzdanje, vraća se kući sa sumnjivim masnicama po tijelu. Ovakve liste iako nisu konačne, znatno olakšavaju roditeljima i edukatorima da prave razliku između vršnjačkog nasilja i konflikta.

Razlika između vršnjačkog nasilja i konflikta

Iako je važno da se vršnjačkom nasilju stane na put, istovremeno ne treba da se miješamo u sitne čarke i razmirice koje se javljaju kod mališana tokom igre. Suprotno od onoga što sama riječ nagovještava, konflikt je zapravo konstruktivan jer omogućava vašem djetetu da stekne psihološku otpornost i razvije kognitivno razmišljanje tako što će naučiti da pravi kompromise, pregovara i oprašta. Nije teško odrediti kada se radi o vršnjačkom nasilju ukoliko poznajete njegove glavne karakteristike: učestalost, namjera i prikriveno ponašanje.

Učestalost: Dok se konflikti vezani za igru obično odnose na jednu situaciju, ključni pokazatelj bulinga je da se on ponavlja u više navrata.

Namjera: Konflikt može lako da se uoči ukoliko su oba mališana uznemirena tokom trenutne svađe. Ipak, ukoliko jedno dijete ciljano povrjeđuje drugo i/ili u tome nalazi određenu satisfakciju, onda se nepogrješivo radi o vršnjačkom maltretiranju.

Prikriveno ponašanje: Nasilnici znaju da je ono što rade loše. Iz tog razloga trudiće se da nekoga povrijede samo kada nikoga (odraslih) nema u blizini ili će okupiti drugu djecu oko sebe kako bi bilo manje očigledno da su zapravo oni pravi krivci. Konflikt će se, sa druge strane, vjerovatno odigrati pred vama.

Kako djeca predškolskog uzrasta usvajaju model nasilničkog ponašanja

Nasilničko ponašanje se razvija jedino ako se pokaže djelotvornim. Ukoliko dijete dobije ono što želi tako što će udariti drugog mališana, ovakav postupak prerasta u naviku – posebno ako ih ne učimo konstruktivnim emocionalnim i socijalnim vještinama. Odakle djeci uopšte takvo ponašanje? Odgovor je jednostavan: od odraslih koji, često nesvjesno, njih maltretiraju. Kada roditelji viču, prijete, srame ili kažnjavaju svoje mališane umjesto da ostanu smireni, postave granice i riješe problem na pozitivan način, djeca uče da je nasilno reagovanje legitiman oblik interakcije. Nasilje takođe postaje opravdano i kada odrasli etiketiraju dijete kao „nasilnika“ usljed nerazumijevanja da se buling odnosi na skup radnji, a ne direktno na pojedinca. Važno je da roditelji ne upadnu u takvu zamku kao onda kada očekujemo negativno djetetovo ponašanje, da upravo ono ispuni naša očekivanja umjesto da nauči kako da se ponaša na drugačiji način. Zato prije nego što okrivimo mališana za agresivno ponašanje, vrijedi vratiti se korak unazad i sagledati da li su negativne interakcije standard među odraslim osobama iz njegovog okruženja.

Nadgledati, zaustaviti, podržati

Neosporno je da roditelji i odrasli moraju da prepoznaju nasilničko ponašanje i intervenišu kako bi ga zaustavili. Iako ćete biti u iskušenju da kaznite svoje dijete zbog takvog ponašanja kako biste ga „naučili pameti“, tako ćete samo na nasilje odgovoriti nasiljem, i bez pomoći alternativnih načina da izrazi svoja osjećanja vrlo je vjerovatno da će se njegovo maltretiranje drugih vršnjaka nastaviti. Kako bismo se uspješno izborili sa bulingom, potrebno je da iskoristimo priliku i podržimo nove i konstruktivnije vještine rješavanja problema kako nasilne radnje ne bi postale šablon. Drugim riječima, moramo da nadgledamo djecu i preventivno reagujemo, zaustavimo nasilničko ponašanje i pružimo im podršku. Ukoliko slijedimo ove korake, stvorićemo bolje i pozitivno predškolsko okruženje u kojem će se sva djeca osećati srećno, prijatno, bezbjedno i prihvaćeno.

Izvor: Fondacija Novak Đoković

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply