Koje me sve životne lekcija naučila moja beba

bebaucenje

Kada postaješ roditelj, kažu da dobijaš potpuno novu ulogu u životu. Kažu da moraš biti odgovoran, da moraš pratiti svoje dijete, da moraš promijeniti navike, da moraš puno vremena provesti sa djetetom učeći ga, da moraš puno raditi na sebi i učiti kako bi mogao izvesti dijete na pravi put. Roditelji onda posežu za knjigama, raznim videima, pričama, vodičima i pomahnitalo tragaju svuda gde bi mogli naučiti sve što je važno za vaspitanje. Međutim, kompletan vodič nalazi nam se tik ispred nosa.

Kažu da više nisi učenik, već postaješ učitelj.
Ipak moglo bi se reći da je ta veza dvosmjerna. Istina je da će vaše dijete učiti od vas, učiće o svemu, o svijetu, o sebi, o vama, o slovima, o brojevima, o matematici, o dobrom i lošem, o tome šta se smije, a šta ne, učiće o bojama i životinjama, o predmetima i oblicima, kasnije o zakonima i teoremama, različim naukama ili zanatima. Kako ko i kako od koga. Međutim čini mi se da nas naše bebe ipak uče važnijim stvarima, osnovnim stvarima, pravim stvarima, koje smo kao odrasli malo zaboravili.

Neke jednostavne, proste stvari od suštinske važnosti, osnovne principe pravilnog življenja, napetka i uspjeha prije sam naučila od svoje bebe, nego na seminarima, predavanjima, radionicama ili od odraslih ljudi!

Još u samoj trudnoći moja beba počela me učiti i podsjećati na neke važne stvari…

Bebine lekcije o ZDRAVLJU

  • Da se zdravije hranim, podsjetila me je kako je važno svakodnevno unositi voće i povrće, planirati jelovnik i paziti na to šta unosim u organizam.
  • Da ranije idem na spavanje, da se lijepo naspavam.
  • Da odmaram više.
  • Da se nerviram manje (zaista, nisam ni slutila kako je jednostavno prestati nervirati se zbog tako nebitnih stvari…prazna baterija na telefonu, duge reklame na tv-u, gužva u saobraćaju…).
  • Da šetam, stalno i dugo.

Kada me je dobro naučila ovim osnovnim stvarima, moja beba riješila je da me upozna. Tako je prošle zime, skoro poslednjeg dana decembra, a prvog dana kada je pao snijeg, taj mali dječak zvanično stigao u moj život. Čak i dok je dolazio naučio me je:

  • Da je dolazak do važnog cilja naporan, težak, ponekad bolan i dug, ali da je na kraju kada postignemo to što smo željeli, vidimo da je sve bilo vrijedno toga i da se sve može izdržati;
  • Da spavam ranije (jer za snevno roditeljstvo vjerujte potrebno je puno sna) i ustajem ranije – znate da i ljekari preporučuju isto ti što i bebe…otići u krevet prije 12 noću i ustajati rano;
  • Da se što više krećem – sa bebom koja uči da puzi i hoda, nema sjedenja dragi moji. Beba me je opet pokrenula i natjerala da uključim više fizičke aktivnosti;
  • Da redovono kuvam – beba svakoga dana mora jesti domaću kuvanu hranu, pritom naučiš kako se zove i priprema bukvalno svo povrće.
  • Kako je moja beba rasla, donosila mi je sve više lekcija. Čini mi se da su one tako očigledne, samo je potrebno zagledati se i prepoznati ih.

Bebine lekcije o KARAKTERNIM OSOBINAMA

  • UPORNOST – posmatrajte bebu kada nešto želi (običnu igračku ili, u mom slučaju, tv kabli), vidite koliki je to motiv i želja da se stigne do toga. Oduševila me je ta upornost i natjerala da se zapitam, kada sam je ja izgubila. Koji je to momenat odrastanja kada izgubimo tu čistu dječiju motivaciju i upornost?
  • ISKRENOST – nigdje ne možete vidjeti sirove emocije kao kod bebe. Ona se raduje kada je srećna, ona plače kada joj nije do smijeha, ona se ljuti kada je nešto nervira. A mi odrasli – mi sputavamo te emocije, guramo ih u podrum našeg uma i onda se dešava da se gomilaju i isplivaju kada ne treba. Moja beba naučila me je da je važno pokazati sve emocije baš onda kada se pojave, naravno u razumnoj mjeri.
  • STRPLJENJE – ovo je možda jedna od ključnih stvari kojim će vas vaša beba naučiti. Svaka mama zna na šta mislim:- Ustajanje na 3 sata
    – Beba plače- presvuci pelenu, daj mlijeka, ljuljuškaj.
    – Beba presvučena, nahranjena, poljuljana – beba ipak plače ????
    – Spusti bebu u krevetac i pokušaj otići spremiti joj kašicu/ otići do wc-a/ sjesti na minut/pogledati jednu scenu omiljene serije…šta god – beba ipak plače jer je počeo separacioni strah i opet morate uzeti bebu u naručje.
    – Stavi bebu na krevet i probaj  malo odmoriti zajedno sa njom- NE beba se buni, beba hoće da siđe sa kreveta i da puzi (što znači nema odmora, siđi i ti sa kreveta i puzi sa bebom pazeći da se negde ne povrijedi).
    – Bebi se konačno spava – NE beba neće da spava sama…ljuljaj bebu, klackaj, skakući, pjevuši, pusti zvuk fena ili usisivača, (moja beba ne spava odmah, on brblja, on se gura, on se izvrće u mojim rukama, čupa i žvaće kosu, pomalo grebe, poplače, pa se smije……i tako posle 40-ak minuta konačno spusti glavu na moje rame i zaspi).
    – Beba je zaspala, spusti je u krevetac i polako, vještinama nindže kreni da izađeš i sobe – nešto je šušnulo – BEBA JE OPET BUDNA 🙂

I tako u nedogled, milion malih stvari koje treniraju vaše strpljenje. Odličan trening. Naravno beskrajna ljubav prema bebi ne dozvoljava da vaše strpljenje pređe u ljutnju ili nervozu. Ta beskrajna ljubav pomaže nam da zaista postanemo vrhunski u stpljivosti.

  •    RADOZNALOST – posmatrajte bebu kako je radoznalost vodi ka novim saznanjima. Ona sa puno koncentracije istražuje svaki predmet, osobu i novinu sa kojom se sustretne. Ona svemu pridaje važnosti i neće zanemariti skoro ništa što joj se nađe u blizini. Analiziraće sve i razmišljati da li i kako to može upotrebiti. Takva radoznalost u odraslom dobu vodi do nadgradnje naših saznanja, do širenja svijesti, sticanja novih vještina, motivacije. Nikada ne bismo smjeli prestati da istražujemo. Istraživanje i radoznalost znače napredak.
  • ISTRAJNOST – razlika između istrajnosti kod čovjeka i bebe je što kod beba još uvek ne postoji sumnja, tako da ne postoji ni odustajanje.Kada posmatrate proces bebinog prohodavanja, možete vidjeti kako beba neprestano pada i iznova ustaje gotovo istog momenta kada je i pala. Nekada zastane, zaplače, ali odmah ustaje ili bar nastavlja puzeći. Ali beba uvijek nastavlja.

    Kao odrasli ljudi, između tog pada i sljedećeg ustajanje stoji jedan jaz ili rupa prepuna sumnje, preispitivanja, pitanja zašto smo sada pali, razmatranja svih varijanti koje se mogu dogoditi ako ostanemo tu ili pak ako nastavimo dalje…neki plaču, neki se ljute, neki lažu sebe da je ok ostati tu gdje si pao, pa je potrebno mnogo više truda da se ta rupa preskoči.

    Uglavnom od ponovnog ustajanja i polaska dalje naprijed prođe dosta vremena, koje beba iskoristi da već još pet puta ustane i padne. Na kraju, mnogi ljudi ostanu da sjede tu gdje su pali, a beba na kraju prohoda, a onda može još brže da ide napred.

  • KREATIVNOST – iznenadili biste se koliko je kreativnosti potrebno kako biste zabavili ili presvukli bebu (bar moju). Svakoga dana ja i moja beba pronalazimo nove načine sa već postojećim igračka i rekvizitima. Moj suprug umije da kaže kako je promijeniti našoj bebi pelenu prava umjetnost (pjeva se, glumi se, svira se gitara, pa i usna harmonika), a uz to treba biti spretan da se pelena lijepo zaleti dok se maleni vrpolji.Zatim, kako dijete odrasta potrebno je na kreativne načine učiti je raznim novim vještinama. Beba u nama od samog starta podstiče kreativnost, kako bismo kasnije umjeli da je upotrebimo u svrhu njenog razvoja.

    Osim toga, moja beba naučila me je još:

  • Da se iskreno smijem i radujem – ne postoji ništa i niko na svijetu ko ti se može obradovati i nasmijati kao tvoja beba i tako probuditi u tebi najčistiju radost. Kako nam život donosi brige i probleme, obaveze i odgovornosti, zaboravljamo da zastanemo i obradujemo se onako najiskrenije.
  • Da kvalitetno koristim vrijeme koje mi je dato. Ranije kada bi me pitali kako bih iskoristila svojih slobodnih 20 minuta ne bih baš znala da vam kažem. Danas, dok 40 minuta naporno uspavljujem svog bebca, ja za to vreme smišljam na koji najbolji mogući način da iskoristim tih slobodnih 20-ak minuta. Na kraju ipak je najkvalitetnije provedeno vrijeme, vrijeme provedeno sa porodicom.
  • Da je život zahtijevan i komplikovan, ali da je sreća u jednostavnosti.
  • Da je bliskost važan izvor ljudske radosti i blagostanja.
  • Šta je sreća.
  • Da sam i ja nekada bila beba i da sam nekada zaista umjela sve to: Da budem uporna, da ne odustajem, da budem radoznala, da se iskreno radujem, da brzo ustajem i nastavljam posle neuspjeha, da izražavam sve svoje emocije, da bližnjima pokazujem svoja osjećanja, da istražujem, da se divim nekim stvarima….da budem čisto ljudsko biće koje nije sputano stegama društva, očekivanja, sumnjama, lažima, velikim zahtjevima i prohtjevima, već da živim jednostavno. Probajte to.
  • Nemojte se bojati da li ćete biti dobar roditelj, jer čim razmišljate o tome, već jeste dobar roditelj. Nemojte shvatati zdravo za gotovo vaše bebe i misliti da ništa ne znaju, ako se malo dublje zagledate u njihova lica, njihove postupke i ponašanje možete pročitati tu sve ove lekcije i još pregršt lekcija i od njih samih doznati šta je to važno čemu ih trebate naučiti.

Izvor: Pozitivna psihologija

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply