Šta logoped radi sa djetetom koje ne govori?

logopedPIŠE: Irena Avramović, logoped

Sa djetetom koje ne govori logoped se igra. Cijela terapija mora biti igrolika. Terapeut najprije prati interesovanja djeteta, a kasnije kada zadobije povjerenje postavlja svoje zahtjeve. To i dalje djeluje kao igra i ako ima vrlo precizno postavljene ciljeve i plan kojim će se oni postići. Zato se nemojte čuditi kada čujete da dijete od dvije godine ide logopedu.

Posao logopeda je složen jer se bavi jezikom, a jezik je najviša kognitivna funkcija. Upravo je to razlog zbog kojeg logoped mora najprije da procijeni razvoj djeteta mnogo šire nego što je sam govor (kako se najčešće misli). Kada smo pravile anketu najčešći odgovor na pitanje šta radi logoped bio je: uči djecu da kažu R ili neko drugo slovo. Da, radi i to ali daleko od toga da se logoped bavi samo artikulacijom i ispravljanjem izgovora glasova.

Šta će logoped raditi zavisi od uzrasta djeteta i problema koji dijete ima. Najvažnije je da logoped najprije napravi dobru procjenu i da tačno utvrdi sve slabosti i sve jake strane koje dijete ima. Kasnije planira terapiju tako što će oslanjajući se na ono što je djetetu jača strana podupirati razvoj onih funkcija koje su u kašnjenju ili se razvijaju neadekvatno. Najčešće logopedski tretman izgleda kao igra. Kada bi je laik sa strane posmatrao vjerovatno nikada ne bi ni pomislio da se tu nešto zapravo radi.  To naravno nije obična igra, kroz nju terapeut radi na:

– komunikaciji
– emocijama
– socijalnim odnosima
– pažnji
– ponašanju
– a tek onda na samom jeziku.

Kada je riječ o jeziku radi se na razumijevanju, produkciji, gramatici itd. Pored rada sa djetetom, logoped daje informacije roditeljima o ciljevima koje je postavio, načinu na koji ih sprovodi i uputstvima šta i zašto treba oni da nastave kod kuće.

Dugogdišnje iskustvo je pokazalo da od odnosa koji terapeuti naprave sa roditeljima u najvećoj mjeri zavisi ishod terapije. Ovo nije neobično jer dijete sa roditeljima provodi veći dio vremena nego na tretmanu.

Zato je važno da roditelji budu produžena ruka svog terapeuta kako bi dijete bilo uvijek stimulisano na adekvatan način. Ako terapeuti i roditelji ne naprave dobru saradnju, dijete je izložno različitim zahtjevima u različitom okruženju, što ga zbunjuje i ne dozvoljava mu da napreduje.

Izvor: Logopedi Avramović

 

Procedure i Izazovi Samohranog…

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply