Polazak u vrtić i zdravlje djteta

vrtigdjeca

Djeca u vrtiću češće obolijevaju od virusnih i bakterijskih bolesti što je i razumljivo ako se uzme u obzir da su stalno u kontaktu sa većim brojem djece od kojih su neka prehlađena, neka u inkubaciji infektivnih bolesti, a neka zdrave kliconoše (nosioci su mikroorganizma, ali nemaju znake ni simptome bolesti).

Pored toga odvajanje od roditelja, posebno majke, za svako dijete je veliki stres. Kod djece kao i kod odraslih, dugotrajan stres utiče na slabljenje imuniteta, pa su podložnija infekciji. Ovo se posebno odnosi na sasvim malu djecu (do tri godine) kojoj imuni sistem još nije potpuno zreo.

Djeca koja borave u kolektivu češće obolijevaju od bolesti sistema za disanje, zapaljenja uha i grla kao i od bolesti koje su praćene prolivom ili osipom.

Djeca koja ne pohađaju vrtić rjeđe su bolesna, a ako se i razbole uglavnom imaju virusne infekcije koje kraće traju i rijetko se komplikuju bakterijskim, pa samim tim i ređe dobijaju antibiotike.

Djeci koja pohađaju vrtić, češće je potrebna pomoć pedijatra gdje se zbog dugih čekanja u čekaonicama dodatno izlažu riziku od novih infekcija.

Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost oboljevanja djece koja pohađaju vrtić i one koja ne borave u kolektivu se izjednačava.

Djeca koja rastu uz starijeg brata ili sestru koji borave u kolektivu, ranije dolaze u kontakt sa infektivnim mikroorganizmima i stvaraju imunitet tako da kada krenu u vrtić rjeđe su bolesna.

Zapaljenju disajnih puteva posebno su sklona djeca koja su izložena pasivnom pušenju.

Učestalost obolijevanja je ista, bez obzira na to, koliko vremena u toku dana dijete provede u kolektivu. Djeca koja samo par sati provedu u igraonici podjednako često će obolijevati kao i djeca koja su u cjelodnevnom boravku. Izuzetak je zapaljenje srednjeg uha gdje duži boravak u vrtiću ima za posljedicu veću učestalost što se pripisuje rjeđim čišćenjem nosa.

Respiratorne infekcije

Respiratorne bolesti koje su česte u dječijim kolektivima su zapaljenje sluznice nosa (rinitis), krajnika i ždrijela, zapaljenje uha (otitis), glasnih žica (laringitis), zapaljenje bronhijalnog stabla (bronhitis), zapaljenje pluća (pneumonia).

Najčešći simptom je curenje nosa pri čemu se izgled sekreta mijenja, a nos je povremeno zapušen. Respiratorne infekcije se prenose kapljičnim putem (kijanjem, kašljanjem, govorom…) i sezona im je od kraja septembra do kraja marta. Uz već poznato „curenje nosa“, može se javiti i suzenje očiju, grebanje u nosu i grlu, i slično. Pritom, ne mora biti prisutna povišena telesna temperatura, posebno kod starije djece.

Međutim, bakterijskoj infekciji uglavnom prethodi virusna koja joj otvori put, budući da virusi oštete sluznicu. Kod prvih simptoma ako dijete ima apetit, igra se i obavlja uobičajene dnevne aktivnosti nije neophodno tražiti pomoć ljekara. Po potrebi povišenu temperaturu treba sniziti antipireticima.

Ako se nakon dva ili tri dana temperatura bitno povisi i ne može se kontrolisati, onda je ipak najvjerovatnije riječ o bakterijskoj infekciji što zahtijeva pomoć pedijatra koji će pregledati dijete i propisati odgovarajuću terapiju.

Kod djece starosti do tri godine, najčešća bakterijska komplikacija virusne respiratorne infekcije je zapaljenje srednjeg uha. Dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu, nema apetit, neraspoloženo je i nervozno. Djeca starija od tri godine obično se žale i na bol. Ovo zapaljenje liječi se antibioticima.

Zapaljenje grla

U zimskim mjesecima, česta su i zapaljenja grla različitog porijekla (virusi i bakterije) koja su praćena povišenom temperaturom, malaksalošću, razvojem gnojnog procesa. Neka djeca uz to imaju i karakterističan osip (šarlah ili skarlatina). U blažim slučajevima nije neophodno odmah otpočeti sa antimikrobnim liječenjem već je dobro najprije uraditi bris grla, čiji je nalaz gotov za tri dana, i na osnovu nalaza tačno odrediti koji antibiotik uzeti.

Kašalj

Kašalj je simptom koji se pojavljuje kao pratilac različitih stanja od laringitisa do zapaljenja pluća i bronhitisa. Suv i nadražujuć kašalj najčešće je simptom virusne infekcije i rijetko je pratilac nekog veoma ozbiljnog respiratornog oboljenja. Ukoliko je dijete dobrog aptetita, nema visoku temperaturu, disanje nije otežano i „svirajuće” posjeta pedijatru nije neophodna.

Suv i nadražujuć kašalj je vrlo neprijatan i djetetu treba pomoći upotrebom biljnih sirupa za ublažavanje kašlja koji se bez recepta mogu kupiti u apotekama. Umirivanje suvog kašlja je posebno značajno kod jako nadražajućeg kašlja koji roditelji opisuju kao „kašlje sve se ori“ jer što dijete više kašlje, sluznica se više nadražuje i tako ulazimo u krug koji se na momente prekida upotrebom sirupa, a trajno kada dijete savlada virus.

Suv i nadražujuć kašalj koji posebno muči dijete u toku noći ometajući mu normalan san najčešće je posljedica slivanja sekreta iz nosa u ždrijelo. U toku dana ovaj sekret dijete izbaci ili izduvavanjem kroz nos ili ga proguta pa nadražujuće djejstvo izostaje. U toku noći, kada dijete spava, sekret se sliva niz grlo ka dušniku i inicira kašalj. Produktivni kašalj nastaje kao posljedica prekomjernog stvaranja i nakupljanja sluzi u bronhijima što otežava disanje.

Organizam ima svoj zaštitni mehanizam kojim nastoji da sluz izbaci napolje, a to je kašalj. Za olakšavanje tegoba preporučuje se redovno uklanjanje sekreta iz nosa, ispiranje fiziološkim rastvorom, unos većih količina tečnosti i upotreba sirupa na bazi bilja za iskašljavanje. Uzglavlje na kojem dijete spava treba da bude podignuto kako bi se olakšalo iskašljavanje a temperatura vazduha u prostoriji između 18 i 20°C.

Ukoliko je sekret jako gust i iskašljavanje i pored preduzetih mera, jako teško preporučuje se korišćenje preparata za razređivanje sekreta (potrebna je konsultacija sa pedijatrom). Kašalj je najčešće simptom virusne infekcije, a od bakterija uzročnici mogu biti Moraxella ili Branchamenalla catharalis, H. influenze i Streptococcus pneumoniae. Uzročnik gnojne angine je beta hemolitički streptokok (BHS).

Povišena temperatura

Povišena temperatura je jedan od prirodnih mehanizama odbrane organizma od infekcije. Preporučuje se snižavati je tek kada pređe 38°C mjereno po pazuhom odnosno 38.5°C mjereno rektalno. Savremene preporuke su, snižavati temperaturu kada dijete pokazuje znake klonulosti, neraspoloženo je.

Tako, djetetu koje ima 39°C, veselo je, igra se, trčkara nije neophodno dati lijek za sniženje temperature, a treba ga dati djetetu koje je umorno, plačljivo iako je temperatura tek neznatno povišena. Povišena temperatura se može snižavati ljekovima i rashlađivanjem. Od ljekova najprikladniji su paracetamol i ibuprofen pri čemu treba poštovati preporučene doze.

Sa rashlađivanjem djeteta (tuširanje ili kupnje u kadici), treba pričekati oko 20 minuta od davanja lijeka. Ovo vrijeme potrebno je da bi lijek „zakočio” centar za drhtanje. Zbog osjećaja hladnoće kupke, može se desiti da se aktivira centar za drhtanje i da temperatura umjesto padne, za par stepena poraste. Dijete koje ima povišenu temperaturu treba da unosi veće količine tečnosti sobne temperature.

Antibiotici, da ili ne?

Upotreba antibiotika samo na osnovu pozitivnog brisa, a uz odsustvo simptoma bolesti ili kada su simptomi blagi nije opravdana. Brzo nakon završetka terapije i povratka u kolektiv, dijete se ponovo zarazi. Upotreba antibiotika u ovim slučajevima ne samo da nije uspješna već je i potencijalno štetna. Antibiotici pored djelovanja na štetne mikroorganizme remete i bakterijsku crijevnu floru koja je od velikog značaja za pravilno funkcionisanje imunog sistema.

Isto tako, usljed učestalog izlaganja djejstvu antibiotika pojedine bakterije mogu postati otporne na njihovo djelovanje. Ipak, antibiotici imaju važno mjesto u liječenju bakterijskih infekcija i kod najmlađih. Bitno je ne zloupotrebljavati ih i uključiti u terapiju ukoliko pored pozitivnog brisa postoje i izraženi simptomi bolesti kod djeteta.

Antibiotici nisu bombone pa da odluku o početku terapije donese roditelj već je to nadležnost pedijatra. Idealno za dijete bi bilo, da nakon antibiotske terapije ne krene odmah u kolektiv, već da bude pošteđeno bar nedjelju dana, baš zbog pada imuniteta. I svakako, uz antibiotik, u dogovoru sa ljekarom, uključiti i probiotik.

Izvor: Pharmamedica

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply