Kako kazniti dijete u pubertetu?

kazna

Kada kažemo kazna, ta riječ nas automatski asocira na nešto neprijatno. Iako je kazna većinom negativnija za onoga koji je dobija, nekada se i onaj koji je primjenjuje može osjećati loše. Najčešće se to događa u odnosu roditelj – dijete.

Kaznu dijete može doživljavati i kao nešto što je van njegove kontrole, pa je samim time ono „žrtva“ roditelja koji su mu je dali. S obzirom na to da kazna ne bi trebalo da ima takvu konotaciju već bi trebalo nečemu da nauči pojedinca poanta je ista i u odnosu s djecom. Kazna je zapravo posljedica našeg ponašanja jer smo nešto učinili (ili nismo).

Dijete već vrlo rano može naučiti da razmišlja o posljedicama – na primjer, ako se dijete penje na visoki zidić i s njega padne, drugi put će prije nego se počne penjati dobro razmisliti je li to previsoko za njega ili ne. Ako se jednom udari u ćošak stola, drugi put će trčati negdje dalje od stola ili će u blizini stola pripaziti.

Naučiti dijete da razmišlja o posljedicama je jedan od najvažnijih zadataka roditelja. I upravo iz tog razloga služi ona riječ s početka teksta – kazna. U pubertetu djeca istražuju i probijaju granice roditelja – gotovo je nemoguće da dijete prođe pubertet, a da ne pokuša prekršiti dogovor. Ako ignorišete njegovo kršenje dogovora, zaključak je sljedeći: smije kršiti dogovore. Ako se taj obrazac nastavi do odraslog uzrasta, počinjena je velika šteta. Kako za samu osobu tako i za one u njenoj okolini. Drastičan primjer toga nalazimo u crnoj hronici.

Iz tog razloga treba djelovati na vrijeme i uvesti posljedicu odnosno kaznu. U zavisnosti od „težine“ prekršaja, nije svaka kazna adekvatna za neko ponašanje. A isto tako ne postoji ni „univerzalna kazna“ koja je primjenjiva na svu djecu. Kako uopšte kažnjavati i kako odrediti adekvatnu kaznu:

  • Uvijek ranije razgovarajte sa svojim djetetom i recite mu koje će posljedice uslijediti ukoliko se ne bude pridržavalo dogovora.
  • Kaznu osmislite ranije, nemojte je donositi u trenutku ljutnje.
  • Budite dosljedni – ako ste rekli djetetu koje će biti posljedice, a sami ih se niste pridržavali, poruka koju šaljete djetetu nije dobra.
  • Nemojte primjenjivati ideje svojih prijatelja i kažnjavati dijete na isti način – možda će djetetu vaših prijatelja kazna biti zabrana mobilnog, a vašem djetetu možda mobilni uopšte nije važan. Naravno, možda će mu to odgovarati jer vam se onda neće moći javiti.

Kazna uvijek mora nositi jasnu poruku – npr. ako se dijete iz izlaska vratilo pod uticajem alkohola, bilo bi sasvim prihvatljivo reći djetetu da ima zabranu izlazaka  jer nemate povjerenja, jer mu se pod uticajem alkohola moglo nešto dogoditi, a to nije odgovorno ponašanje kakvo očekujete od njega kada izlazi napolje. Kada vam pokaže tu odgovornost tada će ponovno moći izlaziti.

Ako nemate ideje kako kazniti dijete, uvijek ga možete pitati što on misli koja bi bila primjerena kazna. Ovdje možete podstaći dijete da uđe u vaše cipele, a vi u njegove. Ovim igranjem uloga možete se nasmijati, zabaviti, a ujedno i sebi i njemu omogućiti da stvari sagleda iz malo drugačije perspektive.

Imajte na umu da poenta kazne nije to da dijete kaznu odradi – jer će je odraditi. Bez razmišljanja o tome čemu uopšte služi ta kazna osim „da ga roditelji maltretiraju“. Smisao kazne nije oduzeti sve gušte djetetu, već mu dati do znanja gdje je pogriješilo. Dati mu do znanja da svako ponašanje ima posljedice – kako ono pozitivno tako i ono negativno. Poenta je da preuzme odgovornost za svoje ponašanje – na primjer, ako nakuplja jedinice u školi nije dovoljno zatvoriti ga u kuću i na taj način kazniti loš uspjeh. Poenta je objasniti mu da te loše ocjene vode do drugih posljedica (npr. pad razreda, gubitak društva, nemogućnost pronalaženja posla ako ne završi srednju školu…) i da je samo na njemu izbor kojim će putem krenuti. Možete mu zabraniti izlaske dok ne popravi ocjene – jer na neodgovorno ponašanje sigurno nećete reagovati slobodom. A ključ njegove slobode je u njegovim rukama.

Nema univerzalne kazne za sve mlade. Uvijek imajte na umu da kazna mora odgovarati obimu učinjene štete i da treba da nosi jasnu poruku: koliko odgovornosti, toliko slobode.

Izvor: Klinfo

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply