Ples na kiši

kisa2

PIŠE: dr Natalija Radivojević Banović, psiholog

Roditeljstvo novog doba je i za mene kao psihologa značilo otkrivanje svjetova za koje jedva da sam znala da postoje. Prvi susret sa nebalkanskim modelom roditeljstva je bio, blago rečeno, šokantan. Djeca koja su na pijesku bosonoga čim je spoljna temperatura prešla 18 stepeni. Čak i kad je kiša. Toče vodu sa česme i prave jezera u pijesku beskrajno uživajući onako umazani i mokri (takođe na tih 18+ stepeni), a roditelji im čak i pomažu u toj igri. Hvatanje u koštac sa rekvizitima koji su i za nas odrasle izazov, a nekada se nalaze i na popriličnoj visini, pri čemu je na igralištu na upadljivom mjestu istaknut znak sa zabranom nošenja kacige. I na sve to, roditelji koji uglavnom mirno sjede sa strane. Ne čuješ nikoga da izgovara čuvene rečenice Pazi da se ne isprljaš! Nemoj da trčiš, oznojićeš se! Ne stavljaj to u usta! Ne trči, pašćeš! Zabrinut je samo onaj roditelj čije je dijete kojim slučajem manje zainteresovano za istraživanje okoline i pentranje ili nešto zaostaje za motoričkim postignućima vršnjaka. Razlog je svijest roditelja o povezanost motoričkog razvoja sa razvojem govora i mišljenja i uopšte intelekta djeteta.

Iskoračiti u drugačiji model odgoja djeteta je na prvi pogled izgledalo prilično izazovno i neke ustaljene obrasce razmišljanja je bilo potrebno redefinisati.
Još uvijek ne hoda, kako može u park van kolica ?

Ovo je možda bilo najlakše prevazići jer je alternativa bila da ne izlazimo uopšte. Našoj bebi boravak u kolicima ili kenguru nije bio opcija, a meni nije bila opcija niti da sjedimo neprekidno u zatvorenom prostoru, niti da je „treniram“ da sjedi u kolicima i slušam neutješni plač zbog sputavanje njene snažne potrebe za aktivnošću. Dakle, ili puzanje napolju ili zatvorene u kući dok ne prohoda. Ispostavilo se da puzanje napolju nije uopšte strašno, a za tvrđe podloge kao što je asfalt rješenje može biti deblja trenerka ili štitnici na kolenima (pravi ili improvizovani od npr. starih čarapa ili grijača). Rezultat: njena sreća zbog mogućnosti da istražuje i druge prostore, viđa drugu djecu i stekne nova iskustva nije imala granice, a boravak u kolicima je iznenada postao prihvatljiv, naročito kad se pomene da se njima vozimo u PARK, jeee:) !

Šta ako stavi nešto u usta? Nađe kamenčić?

Dijete ima potrebu da upozna različite predmete, a jedan vid upoznavanja je i tako što pokuša da ih stavi u usta. Ako izuzmemo objekte koji mogu biti opasni, a na koje ćemo svakako obratiti pažnju, sve ostalo je za dijete sticanje iskustva. Nije strašno da dijete stavi granu u usta ili kamenčić, niti će od toga „zaraditi neku boleštinu“. Daćemo djetetu do znanja da to nije ukusno, da je bljak ili, ako je potrebno, izvaditi predmet iz usta i ukloniti ga iz vidokruga. Tako se uči.

Kako po kiši napolje? Biće mokra, može da se prehladi!

A onda vidiš djecu (i roditelje) koji se i te kako igraju i zabavljaju na kiši. Kiša je samo voda. Kabanica, gumeno odijelo, gumene čizmice i zabava može da počne.
Ali isprljaće se! Pijesak, blato, na šta će ličiti? I takvo dijete poslije treba da vodim do kuće!

Pijesak i blato su samo pijesak i blato i da, mogu biti baaaaaš zabavni za igru. A prljavu odjeću pere mašina. Jeste, nekada je potrebno dodatno tretiranje garderobe nakon takve igre, ali šta je to u poređenju sa neprocenjivom radošću slobodne igre? Osim toga, tu su gumirane pantalone i jakne, ili neka već pohabana odeća koji u mnogome mogu pomoći u takvim situacijama. Što se tiče drugih ljudi, mogu samo pomisliti da ste dobar i savjestan roditelj koji odgaja zdravo dijete. Time što ne sputavate svog mališana omogućavate mu zdrav motorički i kognitivni razvoj i srećno djetinjstvo.

Najčešća pitanja u vezi kretanja djece u parku i drugim prostorima su:

Kako da se penje, trči, ide samo?
Da li dozvoliti kretanje uz i niz stepenice, na uzbrdicama i nizbrdicama?

Šta ako padne?
Na koje sprave i visine je u redu da se dijete penje?

Nerijetko nas sopstveni strah navede da razmišljamo po principu bolje da držim dijete ili ga sklonim odatle nego da rizikujem da padne, zanemarujući da time djetetu uskraćujemo uslove za pravilan razvoj. Ovladavanje novim prostorima i preprekama ne samo da doprinosi motoričkom i uopšte kognitivnom razvoju, već je dijete u prilici da nauči šta je strmina, šta su merdevine, šta može, a šta ne i kako se prema tim podlogama odnositi. Drugim riječima, dijete izgrađuje samostalnost, uči se da procijeni situacije i svoje mogućnosti, da se oslanja na sopstvene kapacitete i izgrađuje samopouzdanje, a to iskustvo može steći samo ako je u prilici i da padne. Budite prisutni iza djeteta da ga prihvatite kako bi se izbegle ozbiljnije povreda, ali mu dozvolite da isprobava kretanje po različitim terenima, samo i svojim tempom. Takođe, držite se principa da je dijete bezbjedno samo na onim rekvizitima u parku do kojih može samo da se popne. Ne penjite ga na veće visine i sprave do kojih se ne može samo popeti kako bi se izbjegle povrede.

Bosonogo dijete? Ali pod je prljav! I šta ako se prehladi? Šta ako nagazi na nešto, ubode se?

Bosonogost (i za male i za velike) kod nas još uvijek nije došlo u modu i i dalje je za neke roditelji važnije da se vidi da dijete ima brendirane cipelice. Pa ipak i kod nas se sve češće potencira da je za prohodavanje najbolje boso stopalo, bez uvršćivanja zgloba i anatomskog uloška jer se stopalo na taj način najbolje formira. Da ne pominjem sve te neuralne veze koje se tokom tog bosonog senzo-motornog iskustva izgrađuju! Smatra se čak da podržavajući dijete da ide što više boso otvaramo vrata najjednostavnijem, najjeftinijem i istovremeno najdirektnijem načinu očuvanja zdravlja. Dakle neće dobiti kijavicu, upalu pluća ili bešike. Provjerite da li na podlozi ima stakla ili drugih oštrih predmeta. Provjerite koliko je hladna ili topla podloga i provjeravajte povremeno koliko su djetetu tople noge tokom igre. Imajte povjerenja u dijete da će, ukoliko je previše hladno ili vruće, ono pokazati znake da mu igra bosih nožica više ne prija.  Ukoliko ste na travi, a brine vas da bi moglo biti krpelja, zaštitite dijete sredstvom protiv insekata. I prepustite se igri:)

Na kraju, dok iz prikrajka posmatrate vaše hrabre i spretne mališanke i mališane kako uživaju u radosti igre, možda vas spopadne suluda misao da im se pridružite. Da zaboravite na uobičajene konvencije i da se izujete, sjednete na zemlju ili izađete na kišu i dozvolite kapljicama da zaplešu po vašoj koži.

Sjaj u očima moje djevojčice, mene je naveo da malo po malo napuštam sopstvene uobičajene okvire i usudim se da provjerim da li će i meni, ovako odrasloj, iste stvari pričiniti takvu radost.

Hodati bosih stopala, sjedjeti na zemlji, valjati se po travi, sada su postali moji omiljeni dnevni rituali kada se poslije radnog dana ona i ja nađemo napolju.

I dok osjećam travu pod svojim stopalima, upijam mirise koji nas okružuju, slušam ptice i cvrčke, objašnjavam beskrajno nebo i oblake il veeeeliko drvo kraj nas, primjećujem kako se spokojstvo širi, kako se svijet zaustavlja dozvoljavajući mi da ga dotaknem.

I ojsećam kako se vraćam u jedan bezbrižan svijet, osjećam kako se vraćam sebi.

Predlažem da i sami pokušate:)

Izvor: Logopedi Avramović

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. A ne nego obuju im najke od 120e br 25,marines kombinaciju i prosetaju u park jer su tamo sve komsinice,pa da se pokaze ranac kiko i to sve…
    A dijete ne daj boze da se dje popne ili nagliba… to kosta…

  2. Moj sin se redovno izuje kad dodjemo u park….jer gospodinu upadaju kamencici pa mu smetaju. I onda druge mame skacu na svoju djecu grajuci im “nemoj da se izuvas!”. I onda dusebriznice kazu “a ubosce se na nesto”. Uffff….pola djetinjstva sam provela bosa pa tako pustam i moje dijete.

  3. Uostalom, ovo nije nebalkanski model roditeljstva….ovako se postupalo sa djecom prije 25 i kusur godina. Nego nam se sad namece nekakav novi model roditeljstva po kom se djeca trebaju drzati pod staklenim zvonima…po mogucnosti dok se ne pozene i poudaju. Nebrojeno puta sam sva prljava dotrcala do kuce po sendvic jer nemam kad da rucam i na pitanje “jesi li oprala ruke” odgovorim sa da. Iako su samo dlanovi ovlas oprani a nadlanice ostale crne.

Leave a Reply