Predlažu da osuđivani za nasilje ne mogu da rade u školama

ucionica

Institut za vladavinu prava (IVP) podnio je ministru prosvjete Predragu Boškoviću inicijativu za izmjenu Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kako bi osuđivanost za krivična djela sa elementima nasilja i druga teška krivična djela bili smetnja za zasnivanje radnog odnosa u školi, što sada nije slučaj.

IVP je predložio da nastavnik ne može da bude primljen u radni odnos, niti direktor da bude izabran na tu funkciju ako je osuđivan za krivično djelo za koje je izrečena bezuslovna kazna zatvora u trajanju od najmanje tri mjeseca, kao i za krivična djela nasilje u porodici, oduzimanje maloljetnog lica, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica ili rodoskrvnjenje, za krivično djelo primanje mita ili davanje mita, za krivično djelo iz grupe krivičnih djela protiv polne slobode, protiv pravnog saobraćaja i protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, bez obzira na izrečenu krivičnu sankciju.

Uz to, Institut je predložio dodatnu zaštitu djece od nasilja i da se Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju propiše da nastavnik ne može biti primljen u radni odnos, niti direktor da bude izabran na tu funkciju ako je osuđivan za druga krivična djela čije je bitno obilježje upotreba sile, prijetnje ili prinude, ako su izvršena prema maloljetnim licima, bez obzira na izrečenu sankciju i ako su izrečene mjere zaštite od nasilja u odnosu na dijete, u postupku zaštite od nasilja u porodici u skladu sa odredbama Porodičnog zakona.

Predlog IVP-a predviđa i da nastavnik ili direktor gubi licencu za rad ako je osuđen za neko od krivičnih djela koja predstavljaju smetnju za rad sa djecom.

IVP smatra da nastavnik mora da bude uzornog ponašanja ne samo u školi, već i van radnog mjesta, te da osoba koja je osuđivana za nasilje u porodici, oduzimanje maloljetnog lica, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, itd. ne smije da ostvaruje kontakt sa djecom, odnosno da izvodi nastavu.

IVP upozorava da prema važećim propisima lice može da bude osuđivano prije zasnivanja radnog odnosa, i da sa takvim ponašanjem iz svoje prošlosti (za krivična djela protiv polne slobode, nasilje u porodici, zlostavljanje maloljetnog lica, pa čak i krivična djela protiv čovječnosti – trgovina ljudima, ratni zločin, genocid, itd.) bude primljeno u radni odnos i bude mu omogućen svakodnevni kontakt sa djecom.

IVP smatra da sprječavanje da sa djecom rade, a školama rukovode osobe koje imaju istoriju nasilnog ponašanja prema djeci, jedan je od značajnih koraka ka uspostavljanju modela nenasilne škole.

„Nultu toleranciju“ nasilja nad djecom nije moguće postići ukoliko postoji zakonska tolerancija prema izvršenom nasilju nad djetetom koje je utvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom u odgovarajućem postupku.

„Nenasilna“ škola podrazumijeva nenasilnog nastavnika/direktora i sistem obrazovanja i vaspitanja koji nije tolerantan na nasilje u bilo kom obliku. Suštinska prevencija nasilja nije moguća ukoliko učenici u školi trpe nasilje odraslih ili su svjedoci takvog nasilja; niti ukoliko od njih traži da kao autoritet prihvate osobu koja ima istoriju nasilnog ponašanja prema djetetu. Suštinska prevencija nasilja počinje kada se učenicima šalje poruka da se nasilno ponašanje ne toleriše, da se zbog njega snose posledice i da ono- kada su u pitanju odrasli – predstavlja neotklonjivu smetnju za rad i napredovanje u karijeri kada je riječ o poslovima na kojima se radi sa djecom.

IVP smatra da osuđivanost za krivična djela sa elementima nasilja  predstavlja osnov za nedostojnost lica da izvodi nastavu, odnosno obavlja obrazovno vaspitni rad, i da ona kao takva moraju biti taksativno navedena u zakonu koji reguliše prijem nastavnika u radni odnos u Crnoj Gori.

Institut za vladavinu prava se nada da će Ministarstvo prosvjete, u skladu sa svojim nadležnostima i postavljenim ciljevima, posebno onim koji se odnose na zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja, pripremiti i Vladi Crne Gore dostaviti odgovarajuće izmjene ovog zakona.

Izvor: CDM

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Predlazu li da norma vazi samo za CG drzavljane ili i za strance (razmjena podataka o osudjivanima mora da postoji) i znaci li da rehabilitacija u ovom slucaju ne vazi? Sta sa trenerima, medicinskim osobljem, njegovateljima po domovima i sl? Thanx

Leave a Reply