PIŠE: dr. Natalija Radivojević Banović, psiholog

Vrlo često se mucanje neopravdano povezuje isključivo sa stresom i anksioznošću. Isto tako su netačna i stereotipna mišljenja da su osobe koje mucaju plašljive, nesigurne, stidljive, nedruštvene ili neinteligentne. Zapravo, one su u prosjeku nešto većih intelektualnih kapaciteta od opšte populacije. Takođe, osobe koje mucaju najčešće nemaju dodatne strahove i psihološke problema u odnosu na druge ljude, sem strahova i nelagodnosti koji su direktno vezani za nefluentnost u govoru.

Šta preduzeti?

Djetetu koje još nije svjesno da muca ne treba skretati pažnju na to kako govori i na taj način mu osvestiti da ima problem. Vrlo često je mucanje na ranom uzrast fiziološkog (prolaznog) tipa ukoliko se adekvatno reaguje. U slučaju da djeca postanu svjesna ovog problema, postoji šansa da fiziološko mucanje pređe u pravo mucanje i fiksira se kao ozbiljan problem čije rješavanje može biti teško i dugotrajno.

Ako ste već preduzeli sve potrebne mjere u pogledu pronalaženja iskusnog logopeda i počeli sa tretmanom mucanja, bitno je posvetiti pažnju na način komunikacije i  stavove koji se odnose na mucanje.

Kako je poželjno komunicirati sa osobom koja muca?

Ukoliko ste roditelj, važno je da ne sagledavate dijete iz perspektive njegove teškoće u govoru. Umjesto toga, fokusirajte svoju pažnju na njegove vrline, na sve ono u čemu je dobro i uspješno. Kada prepoznajete dobre stvari u djetetu, učite ga na koji način da izgrađuje sliku o sebi. Time ćete mu pomoći da prihvata sebe i izgradi samopouzdanje.

Pružite djetetu svu svoju ljubav i podršku. Tako ga učite da je vrijedno ljubavi i pažnje i da može imati povjerenja u druge.

Nastojte da se, mimo neophodnog, ostatak vremena ne bavite mucanjem. Dozvolite da u odnosu na ostala polja života, u odnosu na razvijanje svih ostalih djetetovih znanja, vještinama i interesovanja, pitanje mucanja postane nevažno. Time ćete djetetu dozvoliti da bude uspješno na drugim poljima i da na tome bazira svoj osjećaj lične kompetentnosti, umjesto da se poistovećuje sa aspektom sopstvenog funkcionisanja koji mu u ovom momentu nije najjača strana.

Osoba koja muca takođe ima svoja mišljenja, osjećanja i doživljaje, i kao i svaka druga osoba, zavrjeđuje vašu pažnju i uvažavanje.

Koncentrišite se na sadržaj, na ono šta osoba koja muca govori, ne na to kako govori. Time ćete doprinijeti da se vaš mali ili stariji sagovornik osjeća poštovano i uvaženo. Osim toga, omogućićete mu/joj ono što je važno svakom ljudskom biću – komunikaciju, osjećaj prihvatanja i bliskosti.

Ostavite osobi dovoljno vremena da kaže ono što želi. Nikako ne dovršavajte riječi ili rečenice i ne ispoljavajte na drugi način (verbalan ili neverbalan) nestrpljenje u razgovoru sa sagovornikom. Time stvarate situaciju pritiska koja može samo povećati osjećaj nelagode i doprinijeti da se mucanje intenzivira, a situacija postane neprijatna i za vas i za sagovornika. Osim toga, takvim ponašanjem ćete demonstrirati svoju neupućenost u problematiku mucanja ili ćete biti shvaćeni kao neosjetljivi i neučtivi.

Oprez sa izjavama samo polako, udahni duboko, samo se opusti  i slično. Iako vam je namjera da se vaš sagovornik opusti u razgovoru sa vama, kada kažete ovako nešto, možete ostavljati utisak da je nemucati jedna savršeno prosta stvar, što nikako nije slučaj! Imajte u vidu da vaš sagovornik u razgovoru sa vama već ulaže velik napor i da rečenice koje zvuče samo prestani da mucaš čine da se osjeti nekompetentno i loše. Pri tom, vi sebe prikazujete kao osobu koja ne razumije pojavu mucanja i koja je nestrpljiva.

Umjesto toga govorite sporije i bude opušteni, gledajte u svog sagovornika i nemojte se usputno baviti i drugim poslovima. Ako prilika dozvoljava, poželjno je da dijete pomazite ili hvatite za ruku kako bi ono i fizički osjetilo vašu podršku.Ovakvim ponašanjem ćete sagovorniku poslati poruku da se tu uz njega, da imate strpljenja i razumevanja kako za njega tako i za njegove probleme. Ovakvim stavom ćete doprinijeti da komunikacija bude relaksirana.

Potrudute se da dijete ima ritam u svakodnevnim aktivnostima. Poželjno je da u približno isto vrijeme jede, odlazi na spavanje, ustaje i slično.

Obratite pažnju da smjene uloga sagovornika i govornika. Važno je ne prekidati, ne govoriti u glas, ne praviti digresije.

Naveli smo opšte savjete i uputstva. Nemojte se ustručavati da sa svojim terapeutom otvoreno diskutujete o svim nedoumicama ali i da razmjenjujete mišljenja i pitate sve što bi vas interesovalo. Međusobna saradnja će pomoći.

Izvor: Logopedi Avramovic