Dopustite djeci da osjete slobodu u toku raspusta

raspust

PIŠE: Dušanka Kosanović, psihološkinja Familylab Hrvatska, Zagreb

Školski raspust vrijeme je koje većina djece željno iščekuje tokom cijele školske godine. Bilo da je riječ o ljetnim ili zimskim praznicima, njihovo značenje uglavnom je isto: puno slobodnog vremena i odmor od škole.

Ono što je učenicima najdragocjenije za vrijeme praznika je mogućnost ispunjenja svih onih želja koje su im bile uskraćene zbog školskih obveza: odspavati koliko žele, pogledati sve filmove i crtaće, izlaziti i provoditi vrijeme s društvom, činiti sve ono što nisu mogli tokom godine. I to im treba dopustiti. Neka u potpunosti osjete slobodu koja im nedostaje, uživaju jer ne moraju razmišljati o školi. U prvim danima praznika roditelji treba djecu da “puste na miru” – bez pritiska da nadoknade dio gradiva i bez prigovaranja zbog eventualnih školskih neuspjeha. Naravno, trebaju porazgovarati s njima o tome kako sada uživaju i pitati ih za njihove planove tokom praznika.

Često je u školskom uzrastu komunikacija roditelja s djetetom usmjerena isključivo na školu i školski (ne)uspjeh, što dugoročno dovodi do urušavanja kvalitetnog odnosa. Djelimično je razlog tome nedostatak vremena i zbog toga roditelji vrijeme koje im je na raspolaganju troše kontrolišući situaciju u školi i pregovarajući oko školskih obaveza. Drugi razlog je nedostatak vještina komuniciranja s djetetom, uobičajena, već rutinska pitanja poput: “Kako je bilo u školi?“ i “Kada ćeš popraviti ocjene?”. To je zato što roditelji brigu o školskom uspjehu ponekad vide kao svoju glavnu roditeljsku dužnost. Takva pitanja mogu izazvati otpor i prekid komunikacije, pa se dobiju uobičajeni odgovori: “Dobro je bilo u školi.“ ili “Popraviću ocjene”. Time o djetetu niste saznali ništa novo, niti dobili odgovore na pitanja koja su vas zanimala.

Vrijeme školskih praznika može vam omogućiti da se zbližite s djetetom, pogotovo ako u isto vrijeme i vi imate godišnji odmor. Važno je odmah na početku izbjeći spomenute ključne greške koje će dovesti do prekida razgovora s djetetom, a posebno s tinejdžerom koji se zatvara u sobu. Iskoristite slobodno vrijeme djeteta za unapređenje međusobnih odnosa, a ne za njihovo pogoršanje. Dobar način može biti pokazivanje iskrenog zanimanja za sve što dijete radi i čime se bavi, a što nije vezano za školu. To se odnosi na sve slobodne aktivnosti koje ima preko godinu, interesovanja kojima se želi više posvetiti, prijatelje i društvo u kojem se kreće, događaje koji su aktuelni, a kojima ono pridaje pažnju i sl. Važno je da vas doživi kao roditelja s kojim može razmjenjivati misli i ravnopravno učestvovati u razgovoru i, ponukan vašim interesovanjem za određene teme, iznositi svoje stavove i uvjerenja, pri čemu će ga naravno zanimati i vaša. U razgovoru o školi roditelji često komuniciraju iz pozicije moći, pogotovo ako pomalo optužuju i okrivljuju, što djecu ostavlja nemoćnima, pa se ne žele zadržati u takvom razgovoru.

Bolji način je razgovarati o odgovornostima – što je čija odgovornost i jesmo li dosljedni u njenom sprovođenju i koje su posljedice ako se u porodici dogovori ne sprovode.

Takav način ne znači da se ne brinete o tome što se događa u školi, nego da cijenite svoje dijete kao osobu koja uz školu ima i druga životna područja koja su njemu jednako važna i vrijedna. Pokazujući da cijenite i poštujete svoje dijete, otvarate vrata kvalitetnijeg odnosa, što će posebnu vrijednost imati u nekim manje ili više kriznim periodima njegovog života kada će, zahvaljujući iskustvu ugodne i ravnopravne komunikacije, znati da vam se može obratiti i razgovarati o problemu.

Razgovor o školi takođe treba biti tema tokom praznika, ali na način da pokažete zanimanje za to koji su djetetovi planovi i što će učiti. Dobro je porazgovarati o tome treba li dijete vašu pomoć i reći mu da vam se može obratiti ako vas zatreba. Možete iznijeti svoje predloge, npr. da mislite kako bi bilo dobro da za vrijeme praznika “pokrpa rupe” u znanju iz nekog predmeta koji mu baš ne ide ili iz kojega ima negativne ocjene.

Važno je da vas dijete doživi kao dobronamjernog i brižnog roditelja, nipošto kao kontrolora ili nekoga ko ga osuđuje. Time šaljete jasnu poruku da ga smatrate dovoljno sposobnim i odgovornim, kad je riječ o školskim obavezama i odgovornostima, i da ako “zapne” ima oslonac u vama. Naravno, važno je da se tokom raspusta, kao i cijele školske godine, u skladu s tim i ponašate.

Porodice se razlikuju po tome kako planiraju slobodno vrijeme najmlađih članova kao što se razlikuju i po načinu na koji se odnose prema svakodnevnim obvezama. Uloga roditelja u strukturiranju raspusta mlađe djece veća je i zahtjevnija nego adolescenata, koji zapravo i ne žele učešće roditelja u tome, osim u situacijama planiranja i finansiranja nekih putovanja. U takvim slučajevima važno je da je roditelj upoznat gdje će i s kim dijete biti, kakav je plan aktivnosti, kada tačno odlazi i kada se vraća, ko je sve u društvu, kako često će se čuti telefonom, s kim od ostalih roditelja može kontaktirati.

Kod djece osnovnoškolskog uzrasta roditelji još imaju učešća u planiraju, štoviše, djeca ih pitaju i traže od njih da im učine vrijeme zanimljivim. To je nekim roditeljima ponekad napor, jer su u potpunosti preuzeli na sebe obavezu osmišljavanja slobodnog vremena svog djeteta. Umjesto da se opuste i uživaju, počinju shvatati da je dijete uglavnom usmjereno na njihova kreativna rješenja kako da “ubiju dosadu”.

Izbor: FamilyLab Hrvatska

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply