Presuda Osnovnog suda u Baru da je, poslije petogodišnjeg postupka, slučaj trovanja 106 djece u Čanju zastario je jasan pravni podstrek da se nastavi “praksa školovanja trovanjem u prirodi, smatra advokat roditelja djece Vladan Bojić i dodaje da je presuda veliki šamar pravosuđu Crne Gore jer znači da su djeca prepuštena na milost i nemilost. Ipak, bez obzira na zastarijevanje slučaja pred barskim sudom, tvrdi da tačka na ovu priču još nije stavljena.

“Sada Viši sud može po hitnom postupku da ukine tu presudu i nakon toga bi tužilaštvo trebalo da upotpuni odnosno prekvalifikuje optužnicu, jer ne može biti i ostati praksa da sud prebacuje ‘vruć kesten’ tj. krivicu na tužilaštvo i obratno, a djeca stradaju i nikom ništa. Taj ‘problem’ pravosuđe treba da razriješi iznutra, jer to je njihov problem, a djeca su samo žrtve“, rekao je za Bojić za CdM.

Čak ni ako Viši sud ne donese takvu odluku, aktivnosti idu dalje, do poslednje crte, najavljuje Bojić.

Razlog je što se sudski postupak u građanskoj tj. civilnoj parnici vodi i u Osnovnom sudu u Podgorici. Roditelji 101 djeteta pred tim sudom tužili su, između ostalih, i vlasnika vile Lara, Vasilija Gvozdenovića u kojoj su đaci otrovani. Tužbenim zahtjevom je obuhvaćena i njegova firma, ali i država i OŠ “Vladimir Nazor”.

“Sada čekamo nastavak tog postupka i tu “dugoputujuću” presudu. Smanjili smo iznos odštete koja se traži, i umjesto pet hiljada eura po djetetu, sada tražimo tri hiljade. Taj iznos se podudara sa praksom istog tog suda i to od prije 10 godina u slučaju trovanja djece u Koralima, gdje je dosuđeno i isplaćeno svakom djetetu po  tri hiljade eura, što je sve trajalo samo godinu“, napominje Bojić.

Ipak, on se nada da će se istjerati pravda i u Baru. Naglašava da je taj sud, ali i Viši i Vrhovni sud više puta upozoravao da će slučaj zastarjeti, što se jasno vidi iz njegove prepiske gdje je svaki put odbijen njegov zahtjev za ubrzanjem postupka.

“Jasno sam unaprijed ukazao i napisao da im je cilj “apsolutna zastara” i to se skroz do slova obistinilo. Sramno!”, kaže Bojić.

On ističe da se takvim ponašanjem suda šalje izuzetno loša poruka svima jer se pokazalo da, i kad su u pitanju opštezaštićena dobra i najosjetljivija populacija, a to su djeca uzrasta od osam do 11 godina, niko ne odgovara ni prekršajno ni krivično.

“Neprihvatljiva je praksa da trovanja djece ostaju nekažnjena i da ugostitelji i hotelijeri slobodno nastave dosadasnju praksu školovanja trovanjem u prirodi! Ovo je veliki šamar pravosuđu Crne Gore. Jer, djeca su a priori nevina, djeca su žrtve, a pogodovanje nesavjesnim i neodgovornim subjektima kojima se nevina bića povjeravaju na brigu i čuvanje, nikada ne može postati ničija civilizacijska tekovina. To i u dobu kominizma nije tolerisano, a danas valjda živimo pretendujući na vladavinu prava. Pitam: Da li se neko zastidio zbog ovog postupka i presude? Da li je neko bar malo ‘pocrvenio’? Da li neko ima hrabrosti da se makar javno izvini, pa makar i neiskreno?“, pita advokat.

Inače, ovaj slučaj od početka prate kontroverze.

Tokom suđenja je promijenjeno troje sudija, pretresi nijesu održavani po tri mjeseca, dvaput su iznošene završne riječi pa pretres opet otvaran, zatim je slučaj nekoliko puta počinjao iznova, i na kraju – ništa.

Kad je sud objavio da je slučaj zastario, objašnjeno je da nije dokazano da su se djeca otrovala od vode. Naime, kod djece je pronađena bakterija stafilokoka, ali nje nije bilo u vodi. A u civilnom postupku je dokazano da je u vodi bilo fekalija i da je bila “mutna”. Dokazano je da je voda bila “škodljiva za zdravlje”, ali da ona nije izazvala trovanje.

Zanimljivo je, međutim, da je stafilokoka od koje su se đaci razboljeli pronađena na dasci za rezanje i na rukama nekih od zaposlenih, “ali to okrivljenima nije stavljeno na teret”.

Da bi se sve to saznalo trebalo je pet godina.

Koliko je slučaj nestvaran, Bojić dočarava poređenjem sa slučajem Košljun.

“Za optužnicu u slučaju Košljun (4 optuženika, visok kriminal, mnoštvo vještačenja, desetine svjedoka i jedan od najkompleksnijih predmeta) presuda je donijeta za deset mjeseci, a ovdje po optužnom prijedlogu u skraćenom postupku, trebalo im je pet godina?! To o svemu govori – sve! Kada se ‘desi’ zastara, tu je odgovornost isključivo na sudu i tužilaštvu. To je poznata praksa i za to se odgovara i polaže račun”, zaključio je on.

Izvor: CDM