Kako to ne možete da se dogovorite?

komunikacija

PIŠE: Tatjana Stevanović, Biti partner

Ovo je pitanje koje nas najviše iscrpljuje u postupku razvoda. Zašto? Zato što se trenutno osjetimo nesposobnim da nešto uradimo. Zato što pokrene niz sjećanja šta smo sve pokušali do tog trenutka da uradimo da bude drugačije. Zato što smo više umorni da se pravdamo jer želimo razvod. Zato što nam vrati osjećanje nemoći… i još mnogo drugih razloga.

Kako to niste umjeli da se dogovorite?

Ovde postaje još komplikovanije. Često u neposrednom radu sa ljudima kad kažem roditeljima kako treba da se ponašaju u postupku razvoda sa djecom i bivšim partnerom dobijem povratno konstataciju „da smo umjeli na ovakav način da komuniciramo i da se razumijemo do razvoda ne bi ni došlo“. I sad dolazimo do vječite dileme šta je starije? Loša komunikacija koja je uslovila loš odnos ili loš odnos koji je prekinuo komunikaciju?

Javlja se i još jedno pitanje „zašto da učim da komuniciram sa nekim od koga se rastajem?“. I tu dolazimo do toga da je dobra komunikacija partnera koji se razvode poželjna, ali dobra komunikacija roditelja koji se razvode je imperativ razvoda.

Razvod ili prekid veze kad nema zajedničke djece nije lak ali je jednostavniji. U procesu razvoda u koji su uključena i zajednička djeca zahtijeva mnogo više pažljivih i promišeljenih koraka kako bi se spriječilo nanošenje trajne štete djeci koja neminovno u razvodu učestvuju.

Prva odluka koju treba da donesete je da napravite „Minimalni dogovor“, ako ne možete da uradite to samostalno potražite pomoć institucije ili ljudi koji se time bave. Ako jedna strana nije raspoložena trenutno za bilo kakvav dogovor napravite taj dogovor sa sobom i to će biti od koristi.

Primer „Minimalnog dogovora“:
– Neću dozvoliti svojim negativnim osjećanjima prema partneru da ugroze dobrobit naše djece.
– Dozvolićemo djeci i podsticati ih da razvijaju odnos i ljubav sa oba roditelja.
– Nećemo kritikovati jedno drugo pred djecom.
– Dijelićemo važne informacije o djeci u zavisnosti od uzrasta.

Neka pravila dobre komunikacije koja treba da budu vodič su ova:
– Usresredite se na problem, prepoznajte ga i definišite.
– Ostavite prošlost tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti.
– Trudite se da izbjegavate okrivljivanje.
– Izražavajte se pažljivo, birajte riječi, budite kratki i jasni.
– Prodica i prijatelji su na vašoj strani i rijetko su realni, pokušajte da ih držite po strani.
– Ponašajte se prema bivšem partneru sa uvažavanjem.
– Slušajte pažljivo, ne prekidajte partnera dok govori. Ako se ponaša agresivno i uvrjedljivo stavite mu do znanja da vam se to ne dopada i da ćete ako nastavi prekinuti razgovor.
– Dogovorite vrijeme i mesto sledećeg sastanka.
– Ne očekujte da će vam bivši partner čitati misli i ne polazite od sebe. Slušajte pažljivo.
– Kad završite razgovor o onome što je bilo važno, ne potežite stare teme i odnose. Prihvatite kraj razgovora i ne koristite ga kao priliku za rasčišćavanje odnosa iz prošlosti.

Recite „Želim ( kažite šta), zato što (obrazložite), možemo li da se dogovorimo (kažite oko čega)“ i uvijek budite spremni i da budete odbijeni.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply