PIŠE: Rebecca Eans, Crativechild.com

„Isuviše često, djeca budu kažnjena zato što su ljudska bića. Njima nije dozvoljeno da budu nervozna i ljuta, da imaju žute minute, da povise ton ili iskažu nepoštovanje. A opet, mi odrasli, imamo pravo na sve to. Jer, niko nije savršen. Moramo prestati da sopstvenoj djeci postavljamo zahtjeve koje ni sami nismo u stanju da ispunimo i da od njih očekujemo perfekcionizam koji se mi ne trudimo da dostignemo.” (Rebeka Eans)

Iako je svaka riječ u pasusu iznad tačna, mnogi su ovo pogrešno protumačili, misleći da to znači da djeca ne treba da snose odgovornost za svoje ponašanje i da bi trebalo da zanemarimo svako ružno ponašanje. Ali ja to nisam htjela da kažem.

Evo šta u mojoj knjizi slijedi poslije ovog dijela teksta: „Naravno, ne treba im uvijek dozvoljavati da se ponašaju kako žele, samo zato što su ljudska bića. Naučite ih bolje! Naučite ih da nije u redu da svoj bijes iskaljuju na druge. Naučite ih da se izbore sa ljutnjom, frustracijom, strahom, tugom i razočaranjem. Naučite ih da nije prihvatljivo biti grub prema drugima.

Zahtijevajte od njih mnogo! Ali prije toga, zahtijevajte od SEBE! 

Ne projektujte ni vi svoju nervozu na druge! Naučite i sami da se izborite sa ljutnjom, frustracijom, strahom, tugom i razočaranjem. Ne budite grubi prema djeci. Svima su nam potrebni visoki standardi ponašanja, ali, znate li šta nam je još potrebno? Malo tolernacije. Vi ste odrasla osoba, naučena ponašanju prema društveno prihvatljivim standardima, pa opet vam se desi da kažete nešto ružno, zalupite vratima, ili vičete na svoju djecu.

Nismo mi roboti. Ponekad je život jednostavno težak i potrebna nam je utjeha, lijepa riječ, a ne grdnja i predavanje. Potreban nam je zagrljaj, a ne ljutit pogled. Znamo da smo pogriješili, to nam je dovoljno samo po sebi. Treba nam razumijevanje. Isto tako i djeci.”

Evo jedne odlične vježbe.

Sjutra kad ustanete, pažljivo slušajte sebe i druge odrasle ukućane i pokušajte da primijetite da li bi vas nešto što ste uradili ili rekli uvalilo u nevolju da ste dijete.
Da li ste ignorisali svoje dijete dok vam se obraćalo?
Da li ste podigli glas na nekog?
Da li ste se nekom obratili drsko?
A vaš partner?
Da li ste zalupili vratima, prevrnuli očima?

Ovo je vježba koja vam može otvoriti oči, samo ako ste spremni da prema sebi budete strogi i iskreni. Sigurno će bar neko od odraslih u vašoj kući uraditi nešto što će proći tek tako, a zbog čega bi dijete bilo kažnjeno.

Mi, naravno, imamo svoje razloge. Stres na poslu. Nespavanje zbog bebe. Obaveze kod kuće koje ne stižemo da obavimo. Loše ocjene koje je dijete donelo. Mi smo normalni, jednostavni ljudi koji se mnogo trude i mnogo rade, pa jednostavno, povremeno i zabrljamo. Pokušavamo da sagledamo situaciju koja je izazvala neko naše ponašanje i da sebi nađemo adekvatno opravdanje za greške koje pravimo.

Ali kad takvu istu grešku naprave naša djeca, ne trudimo se da potražimo razloge za to. Odmah ih obilježimo kao nevaljale, neposlušne i nezahvalne i odmah prelazimo na grdnje i držanje predavanja o lijepom ponašanju. U redu je da mi budemo obična ljudska bića, ali od djece očekujemo više. A to nije pošteno.

Ako ja nisam u stanju da uvijek budem ljubazna i lijepo raspoložena, kako to da očekujem od svog djeteta. Ako ja dozvolim sebi da povisim ton, kako mogu zbog toga da se naljutim na dijete?

Očekujemo od djece, koja tek uče, čiji mozgići još nisu ni emocionalno ni intelektualno sazreli, koja nemaju gotovo nikakvog životnog iskustva, da se ponašaju bolje od nas, odraslih.

Dakle, postavite svojoj djeci visoke standarde. Treba da očekujemo od svoje djece da budu ljubazna, pažljiva i da se lijepo ponašaju. Ali, treba da im damo isti takav primjer.

Naravno, veoma je važno da naučimo djecu da nikad nije u redu biti grub i drzak prema drugima. Djeca, kao i odrasli, treba da budu odgovorna za svoje postupke. Ako ne ukazujete djeci na njihovo loše ponašanje, onda propuštate priliku da budete roditelj. Ali, umjesto kritike, budite konstruktivni. Ne govorite im šta ne treba da rade, nego im, svojim primjerom, pokažite kako treba da se ponašaju. I upamtite da su tolerancija i razumijevanje ponekad najbolji učitelji.

Izvor: Zelena učionica