Zašto je troje (četvoro, petoro…) lakše od jednog

trojePIŠE: Tamara Zidar, Keva

Koliko ste puta to čuli, a koliko ste puta prevrnuli očima i pomislili “Ma, pričaju gluposti, ja i sa ovim jednim jedva izlazim na kraj, kamoli troje”. Ili pak rekli na glas istoj toj majci koja se zagonetno smješkala, klimala glavom i govorila “da, da, znam, tako je i meni bilo sa jednim, ali STVARNO je lakše kad ih je više”.

Ako ste dovoljno hrabri, i sami ćete se upustiti u avanturu podizanja nataliteta i u pola noći jednog aprilskog dana pisati ovaj tekst ili jednostavno zaključiti da rizik nije vredan truda. “Taman je poraslo, ne diraj”, rećićete.

Neko stručan, ko se dovoljno pozabavio tematikom bi vam svakako mogao objasniti zašto je to u teoriji, ali eto par razloga iz prakse.

Samostalnost

Htjeli oni to ili ne, htjeli vi to ili ne, starija djeca će morati brže da postanu samostalnija. Inače će ostati da sjede na wc šolji dok ne promuknu od vikanja “gotovoooo”. Jer i uz vašu najveću želju, vi jednostavno ne možete da budete na više mjesta u isto vrijeme. Osim ako nemate slobodno veče. Tada stižete i u bioskop i u restoran i na operu i na probu hora i kurs pletenja…

Društvo

Vaše dijete više nikada neće biti usamljeno i nikada neće reći da mu je dosadno. Osim ako mu stvarno nije dosadno. Dobra strana višečlanih porodica je to što u svakom momentu neko ima društvo. Loša strana velikih porodica je što u svakom momentu između njih može nastupiti svađa, vika, dreka, otimanje. I to baš u momentu kada vama kipi mlijeko, kada najmlađe briše pod četkom za wc, kada ste prethodnu noć spavali 4h sa barem 6 buđenja i kada vam zvoni fiksni telefon, a vi nemate nikog starijeg od 35 u kući! Ali hej, stvarno je divno gledati ih kako se igraju, vole, poštuju i brane. Makar to bilo i kada vi grdite jednog, a drugo stane u njegovu odbranu. Sigurno niste nikada ranije tako intenzivno osjetili ponos i bijes u isto vrijeme. Vrijeme je da naučite kako da se nosite sa svim životnim izazovima, uključujući i koktele emocija.

Kriterijumi

Već nakon drugog dijeteta ste prestali da budete u toku sa knjigama, radionicama i kursevima na temu roditeljstva. Shvatili ste da je najbolje da pratite svoj osjećaj, da mu vjerujete i da sa poštovanjem podižete vašu djecu. Da se pundravci istjeruju izlaskom napolje, da ako dijete plače i histeriše, znači da mu falite i da traži vašu pažnju i da je jedan od vaših glavnih ciljeva tokom dana da su djeca u 9 u krevetu, okupani, siti, zdravi, umorni i srećni. I na broju.

Nerazmaženost

Razmaziti troje djece je nemoguće. Osim ako niste sportista, tajkun ili samo milioner. Moraće da nauče da dijele igračke, knjige, sobu, hranu, garderobu, sladoled, džojstik, kompjuter, bicikl, trotinet, roditelje, bake, deke… Ili barem da se bore za iste.

Prepuštanje i opuštanje

Ne možete sve kontrolisati, ne možete sve znati. Ne možete sve planirati, ne možete sve stići. Morate izgraditi povjerenje prema sebi, djeci, partneru, ljudima koji rade sa vašom djecom, naučiti da delegirate i da brinete o sebi. Jer vi ste ono što spaja, što drži, kao jaja u pohovanim tikvicama. Ključni sastojak, ključna osoba. A i kad pomislite šta će biti sa svima njima ako se vama nešto desi, shvatite da je vrijeme da zakažete ginekologa, mamograf i masažu.

I za kraj, kako kažu u politici, lakše je upravljati masom nego pojedincem. Isto to važi i za porodicu jer one i jesu država u malom. A keve? Keve su predsjednici, razumije se!

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply