Važnost granica u odgajanju djece

father and son having fun on sunset beach

Djeca su danas jako visoko vrjednovana u društvu. Mnoštvo članaka različitih zakona i pravilnika štite djecu i njihova prava. Brojne knjige opisuju kako se odnositi prema njima, kako im pomoći u svim periodima života i razvoja, što je za njih najbolje,… I sve ima samo jedan cilj – imati sretno i samostalno dijete. Uprkos svom uloženom trudu odraslih, taj cilj nam je jako daleko. Nasilje među mladima je sve prisutnije, izraženo je i nepoštivanje starijih i bilo kakvog autoriteta, dok posao, rad i trud gotovo da i nisu više na cijeni. Udruženje hvatskih učitelja razredne nastave Zvono objašnjava moguće razloge zašto je ovakvo stanje u društvu.

Nisu roditelji zakazali u svom odgajanju i ljubavi prema djetetu. Baš naprotiv! Današnji roditelji imaju više vremena i mogućnosti da se bave djecom i pruže im više nego su i sami imali kao djeca. Gdje je onda problem? U promijenjenom odnosu između roditelja i djece. Smanjenje ili ukidanje strogih porodičnih pravila i granica dovelo je do stvaranja problema s ponašanjem kod djece.

Odrasli moraju postaviti granice i držati se toga da bi djeca izrasla u zrele i odgovorne mlade ljude. Odrasli trebaju da budu autoritet, a zašto je tako, djeci nije sasvim jasno, niti im to u tom uzrastu treba objašnjavati. Vrlo je važno da roditelji budu istrajni s tim granicama u najranijem uzrastu kako bi se oblikovale psihičke funkcije koje omogućavaju da dijete poslije u životu prihvati i poštuje druge osobe koje će mu biti autoriteti. Dijete mora naučiti da se ljudi ponašaju drugačije nego predmeti i da se njima ne može upravljati.

Danas mladi roditelji s djecom i pred djecom raspravljaju o svemu bez neke velike cenzure, vrlo liberalno i otvoreno, što opterećuje dječju psihu i skraćuje doba bezbrižnog djetinjstva. Pri tome ne treba zaboraviti ni medije, novine i televiziju, koji takođe gotovo bez cenzure objavljuju mnogobrojne sadržaje koji su svakodnevno i vrlo lako dostupni djeci.

Odrasli djecu sve više smatraju ravnopravnima. Nerijetko roditelji i djeca žive u partnerskim odnosima. Sve svoje probleme i nedoumice dijele s njima, pitaju ih za savjete i pomoć, sve im opširno objašnjavaju, a njihovo se učestvovanje u rješavanju problema odraslih smatra zrelošću, dok ih zapravo time samo nepotrebno opterećuju.

Osim toga, djeci se danas prepušta preveliki izbor (što će obući, jesti, raditi, gdje će ići, u koje vrijeme će, i hoće li spavati i sl.). Sve to, na žalost, dovodi do nedovoljnog psihičkog sazrijevanja djece i razvoja koji nije u skladu s njihovim životnim uzrastom. Iz toga slijedi i zaostajanje u motoričkom i govornom razvoju. Dolaskom u školu primjećuju se nerazvijeni pokreti fine motorike neophpodni za pisanje, poteškoće pažnje i koncentracije na zadati zadatak i pamćenje gradiva. A i socijalno ponašanje kod sve većeg broja djece izuzetno je problematično. Djeca iskazuju nasilno ponašanje prema svojim vršnjacima, ali i prema učiteljima, roditeljima, bakama i djedovima i drugim odraslima.

A jedno jasno i glasno NE u prvim godinama dječjeg života riješilo bi te mnogobrojne probleme s kojima se susrijećemo kasnije. Bez granica djeca su izgubljena i nezaštićena. Svojim agresivnim ponašanjem, vrištanjem i bacanjem, lupanjem glavom o pod, oni samo traže granice i žele da vide svoje roditelje kako imaju moć. Ne popuštajući pred tim i takvim izazovima roditelji postavljaju jasne granice što se smije i što se ne smije i vode djecu na pravi put psihičke zrelosti. Ako roditelj popusti, dijete postaje pobjednik i odrasta u nesigurnu i plašljivu osobu koja će svoju nesigurnost i strah pretvoriti u agresivnost prema drugima iz svoje okoline.

Pogriješili smo i što sada kada je dijete već pošlo u školu? Djeca od rođenja pokušavaju sebi da izgrade svijet kakav žele i trebaju. Bez granica koje će im nametnuti odrasli i bez svakodnevnih obaveza i rituala, bez autoriteta i hijerarhije, taj svijet neće biti dovoljno čvrst da potraje i zaštiti psihu i ličnost odrasle osobe, izostaće potrebna sigurnost i orijentacija potrebna za snalaženje u svijetu odraslih. Ipak nikada nije kasno za ispravan stav i postavljanje jasnih granica.

Budite uzor vašem djetetu i uvedite male jutarnje rituale u vašu svakodnevnicu – opustite se uz prve gutljaje kafe i započnite planiranje porodičnog dana! Obaveze ne moraju biti nešto negativno, sve što je potrebno su pozitivan stav i dobra organizovanost!

Izvor: klokanica.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply