Kako razgovarati s djecom o terorizmu i nasilju?

strah

Od napada 11. septembra u Njujorku do čestih napada ISIS-a u svijetu, nasilje i terorizam su dio
odrastanja u današnjem svijetu. Kako da to objasnimo našoj djeci?

Roditelji će sve učiniti da zaštite svoju djecu. Međutim, živimo u svijetu gdje su teroristički napadi
dio svakodnevice. Kako ćemo teroristička nedjela i ostalo nasilje objasniti djeci? Krenimo po
uzrasnim grupama, od smirivanja male djece, do pubertetskih anksioznosti. Bez obzira da li vašu
djecu dojite ili se ona briju, vaš je primarni cilj postići da se osjećaju sigurno. Evo načina na koje to
možete postići.

1. savjet – Izbjegavajte kontakt djece s uznemirujućim video sadržajima. Primjereno uzrastu,
mala djeca ne razlikuju sasvim jasno činjenice od fantazija. Da biste spriječili nepotrebne strahove i
noćne more, ne uključujte programe s vijestima kada su djeca u blizini. Isto tako, ne vodite pred
djecom razgovore s jakim emocijama i “zapaljivim” vijestima o nedavnim događajima, iako mislite
da djeca nisu blizu, ili ne obraćaju pažnju. Djeca su kao sunđeri, upijaju sve. Vijesti puštajte na
poslu, ili kada su djeca u krevetu.

2. savjet – Ako vidite da predškolsko dijete bulji u uznemirujući sadržaj na TV-u, ne
uzbuđujte se. Jednostavno recite: “Hej, pustimo TV da se odmori”, ugasite ga, i pažljivo
preusmjerite pažnju djeteta: “Reci mi što si nacrtao, oko čega si se toliko trudio?”. Ne otimajte
daljinski, ne pokrivajte djeci oči, i ne objašnjavajte da djeca to ne bi smjela gledati. Ako od situacije
napravite dramu, izazvat ćete više straha, napetosti ili osjećaja krivice.

3. savjet – Ako djeca oponašaju događaje iz tragedije, pomognite im da se situacija odigra do
tačke kada su svi spašeni. Na primjer, ako vaš mali sin lego-kockicama slaže grad, i onda ga ruši
zamišljajući da je pogođen bombom, recite: “Vrijeme je da pozovemo graditelje da to poprave!”.
Pridružite mu se u novoj izgradnji i pitajte kako bi se grad mogao učiniti sigurnim. Možda dijete
izgradi zid, napravi štit od jastuka ili postavi dinosaurusa da ga čuva. Posebno za mlađu djecu važi da realnost zaštite nije toliko važna, ali osjećaj sigurnosti jeste. Najvažnije je da se povrati osjećaj
sigurnosti neverbalnim znakovima, kroz zagrljaje, maženje i slično, bez ikakvog posebnog razloga.

Razgovori s djecom školskog uzrasta i s tinejdžerima

4. savjet – Sa starijom djecom razgovor započnite pitanjem što su čula. Ako su djeca prisutna
na društvenim mrežama, možete biti sigurni da su informisana o nedavnim terorističkim napadima.
Koristite TV ili internet sadržaje kao povod, i pitajte: “Što se u školi govori o napadu?”. Ako djeca o
tome sama povedu razgovor, istražite što znaju, pitanjem “Što si o tome čuo?”.
Ako kažu “ništa”, ne morate ih tjerati da govore. Važno je da ste prisutni. Toliko dugo dok djeca
vide da ste pouzdana osoba koja ne osuđuje i s kojom se može razgovarati, razgovor će uslijediti
kada djete za njega bude spremno.
Ako vam dijete kaže što je čulo, poput “Petar je rekao da su zli ljudi odrezali nekom čovjeku glavu”,
pratite tri stvari: strah, pogrešna opažanja i pitanja. Evo kako se nositi sa svakim od tih problema:

5. savjet – Ako uočite strah, smirite njihova osjećanja. Ako su preplašeni, recite “Mnogo djece i
odraslih se plaši. To jeste bilo zastrašujuće.”. Nemojte reći “Ne brini zbog toga”, ili “Nema razloga za
strah”. Čak i ako je to zaista tačno, ne odražava njihova osjećanja. Djeca će se osjećati odbačeno, i
smatrati da niste osoba s kojom se može otvoreno razgovarati.

6. savjet – Potražite saradnika. Zajedno potražite savjet konkretne osobe, i u slučaju tragedije,
raspršite strah uvjeravajući dijete da policija, vojska ili ostali javni radnici već znaju kako će zaštititi
zajednicu, bez obzira na probleme. Isto tako, ako vidite vijesti o tome da neko djeluje kao heroj ili
pomaže preživjelima, ispričajte im tu priču. Usmjerite dijete prema povjerenju u humanost.

7. savjet – Naglasite udaljenost. Drugi način da raspršite strah je naglašavanje udaljenosti vašeg
doma od terorističkog napada. TV vam vijesti donosi u sobu, a mnoga djeca ne znaju gdje je Sirija,
ni koliko je daleko. Koristite globus ili mapu svijeta da pokažete koliko je nasilje daleko od vašeg
grada.

8. savjet – Mogućnost nasuprot vjerovatnoće. Za odrasliju djecu koja mogu razumjeti apstraktno
značenje, možete koristiti razgovor o razlici između mogućnosti i vjerovatnoće. Istina, nasilje i
terorizam su mogući i postoje, ali se vjerojatno neće dogoditi, posebno ne u vašem gradu. Dio
razloga što su nasilni događaji dio vijesti je upravo to što su tako rijetki.

9. savjet – Podsjetite djecu da je većina ljudi dobra. Raspršite strah podsjećanjem da iako
teroristi koriste nasilje, ogromna većina ljudi to ne odobrava, i ne želi tako rješavati probleme.
Podsjetite ih da, među svim ljudima na svijetu, nema mnogo terorista i da su, u osnovi, gotovo svi
pažljivi, ljubazni i miroljubivi, i da na takav način žele da rješavaju međusobne nesuglasice.

Kako riješiti probleme dezinformacija i pogrešnih stavova

10. savjet – Pažljivo ispravljajte pogrešne stavove. Ako vaše dijete poistovjećuje teroriste s
većim grupama, poput svih Muslimana ili svih ljudi određenog porijekla, koristite tu činjenicu za
pouku: razgovarajte korak dalje i objasnte predrasude i ksenofobiju. “Teroristi su ljudi koji koriste
nasilje da bi zastrašivali. Gotovo svi Muslimani su miroljubivi”.

11. savjet – Pažljivo ispravljajte neprimjereni humor. Ako djeca nisu svjesna težine situacije pa
prave, na primjer, šale s rezanjem glava, prisjetite se da djeca ne mogu potpuno shvatiti koncept
smrti, a naročito ne nasilne smrti nevinih ljudi. Zato ih naučite da nasilje nije smiješno, i da je
uvijek tužno kada neko izgubi život.

12. savjet – Otkrijte strah u dječjim pitanjima. Strah može biti izrečen u obliku pitanja, poput
“Može li se to dogoditi kod nas?”. Umjesto jednostavnog negiranja, pružite detaljniji, razložan
odgovor da bi se dijete osjećalo sigurnije. Recimo, “Hiljade ljudi bi se pokrenulo da nas zaštiti”.
Zajedno razmotrite ko su ti ljudi – vojska i policija, tajne službe, vlast, mirotvorci, diplomate, itd.
Ponovo, što su djeca mlađa, manje je važna tačnost. Važno je da se razgovor završi s osjećajem
sigurnosti. Ako vaš predškolac želi na listu zaštitnika dodati Ninja kornjače, ne smatrajte to problemom.

13. savjet – Pomognite im da se aktiviraju. Tinejdžeri u vrijeme razvoja svojih moralnih
standarda o okolini mogu biti posebno uznemireni zbog osjećanja nepravde. Na njihova pitanja:
“Kako je to iko mogao učiniti?”, odgovorite akcijom da bi svijet bio bolji. Pitajte ih da li žele
donirati nekoj dobrotvornoj organizaciji, sakupljati namirnice za djecu Iraka, ili slati pakete s
poklonima pažnje za vojnike. Djeca starija od 17 godina mogu donirati krv. Pomognite im da se
osjećaju važniji, zbog toga što preduzimaju akcije i zauzimaju stavove.

Izvor: Savvy Psychologist, Psihologija.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply