Aspergerov sindrom – činjenice koje treba da znate

aspergov

Aspergerov sindrom je autistični poremećaj, jedan iz grupe kompleksnih poremećaja koje obično karakterišu poteškoće u komunikaciji, socijalizaciji kao i restriktivni šabloni ponašanja koji se ponavljaju. Ako vas zanima kako da prepoznate Aspergerov sindrom kod djeteta i kako s njime da se nosite čitajte dalje.

Autistični poremećaji se javljaju u mnogo različitih oblika, obično se smatraju neurorazvojnim poremećajima koji su uglavnom prisutni kod djece od rođenja ili ranog djetinjstva. Iako je rana dijagnoza veoma važna u ovakvim slučajevima, postoje situacije da se autizam ili Aspergerov sindrom zbog ograničenih socijalnih zahtjeva ili manjka podrške roditelja otkrije u kasnijem životu što može biti veoma loše za razvoj i normalan život djeteta. Ukoliko primjećujete da je vaše dijete na bilo koji način drugačije od druge djece i da jednostavno ne prati ustaljene norme ponašanja obavezno se posavjetujte sa stručnjacima i neka vas niti u jednom trenutku ne bude stid već učinite sve da pomognete vašem djetetu.

U zavisnosti od načina na koje dijete komunicira i deficita u ponašanju određuje se stepen invaliditeta autistične djece. Postoje slučajevi autizma kada djeca sasvim normalno funkcionišu u školi, vrtiću, a postoje i slučajevi kada im je potrebna značajna podrška za obavljanje nekih najosnovnijih aktivnosti tokom dana. Mnogi smatraju da je Aspergerov sindrom jedan od najblažih oblika autizma i simbol je za najfunkcionalnije i najsamostalnije osobe sa autizmom.

Dvije ključne karakteristike autizma su:

Poteškoće u socijalizaciji i komunikaciji.
Fiksirana interesovanja i repetitivno ponašanje (kada dijete stalno ponavlja istu radnju).

Kod djece sa Aspergerovim sindromom može se primijetiti manjak normalne komunikacije, odnosno problemi sa normalnim dijalogom (slušanje i odgovaranje), problemi sa gledanjem u oči tokom razgovora, a tu je i sasvim poseban govor tijela, izraz lica kao i problem sa održavanjem bilo kakvih veza. Kad su u pitanju fiksirana interesovanja i repetitivno ponašanje to znači da osoba konstantno koristi isti predmet, ponavlja jednu frazu i pokrete, a tu je i pretjerano vezivanje za rutinu, predmete ili interesovanja. Djeca sa autizmom na neke svakodnevne situacije mogu reagovati sa pretjeranim uzbuđenjem ili pak potpuno ravdnodušno.

Kod Aspergerovog sindroma je najveći problem što se obično ne otkrije prije pete godine života jer stručnjaci još nisu otkrili pravi način ili test sa kojim bi to bilo moguće. Jedan od razloga za to je što se kod djece koja imaju Aspergerov sindrom jezik savim normalno razvija. Autistički poremećaji pogađaju osobe svih etničkih grupa i starosne dobi, a statistike kažu da jedno od 88 djece ima autizam koji se obično otkrije do osme godine. Još ne postoje nikakva istraživanja koja pokazuju kako to Aspergerov sindrom utiče na komunikaciju u odrasloj dobi, ali postoje saznanja da se javljaju problemi u komunikaciji i socijalizaciji čak i ako se otkrije u ranom djetinjstvu. Djeca koja imaju Aspergerov sindrom su pod puno većim rizikom da kasnije razviju i neke druge, dodatne psihijatrijske simptome i poremećaje posebno u adolescentskoj dobi. Isto tako zabilježeno je da on četiri puta češće pogađa dječake od djevojčica.

Otkud naziv Aspergerov sindrom?

1944. godine austrijski ljekar Hans Asperger je pratio ponašanje četvoro djece koji su imali problema sa socijalizacijom i integracijom u društvu. Iako je inteligencija te djece naizgled bila savim normalna djeca su imala manjak neverbalne komunikacije, nisu pokazivala empatiju i pravila su čudne fizičke pokrete. Njihov govor je bio poprilično nepovezan ili preterano formalan, a fokusirali su se uglavnom samo na jednu temu u razgovoru. Dr Asperger je tada taj poremećaj nazvao “autistična psihopatija” i opisao ga kao poremećaj ličnosti koga primarno obilježa socijalna izolacija.

Aspergerova zapažanja su zabilježena u Njemačkoj, a ostatku svijeta nisu bila poznata sve do 1981. godine kada je engleski ljekar Lorna Wing objavio seriju studija koje su se bavile djecom sa identičnim simptomima poput djece koju je pratio dr Asperger. Upravo zbog toga ovaj poremećaj je dobio naziv Aspergerov sindrom. Za razliku od Aspergerovih, Wingova otkrića su objavljivana širom svijeta, a do 1992. godine, zahvaljujući njemu, Aspergerov sindrom je postao veoma poznat u medicini. Uprkos svemu, nauka još nije sposobna da napravi razliku između ovog sindroma i visoko funkcionalnog autizma.

Najčešći simptomi Aspergerovog sindroma

Kod djece sa ovim sindromom može se primijetiti govor koji nije ritmičan, ima veoma čudnu inflekciju i poprilično je monoton. Oni obično imaju manjak sposobnosti da kontrolišu ton glasa da bi se prilagodili okruženju u kom se nalaze. Što znači, da mogu nekontrolisano galamiti i svaki put ih treba podsjetiti da u bioskopu ili pozorišu moraju biti tihi.

Za razliku od autizma kada se djeca u potpunosti izoluju od svijeta i grade neki svoj, poseban, djeca koja imaju Aspergerov sindrom se od svijeta izoluju zbog manjka komunikativnosti i ograničenih interesovanja. Djeca u ovom slučaju posjeduju nevjerovatan broj informacija o temi ili predmetu koji ih zanimaju i stalno će pričati samo o tome, a taj razgovor može izgledati i kao skup nespretno prikupljenih činjenica i nepovezanih informacija, bez tačke, pauze i zaključka. Djeca sa Aspergerom pristupaju drugim ljudima, ali žele da razgovaraju samo o temama koje njih zanimaju, nemaju razumijevanja za nešto drugo. Što se može okarakterisati i kao ekscentrično ponašanje.

Mnoga djeca su veoma aktivna u ranom djetinjstvu, ali neki od njih ne mogu razviti osnovne motoričke sposobnosti tako rano kao ostala djeca pa mogu imati problema sa vožnjom bicikla, hvatanjem lopte ili najobičnijim penjanjem po dječijim penjalicama u parku. U većini slučajeva djeca sa Aspergerovim sindromom su često veoma loše koordinisana pa čak i kad hodaju mogu blago poskakivati.

Kod djece sa Aspergerom se u ranom djetinjstvu može razviti depresija ili anksioznost, a tu su i ADHD, Turetov sindrom pa čak i opsesivno kompulsivni poremećaj.

Uzroci Aspergerovog sindroma

Baš kao i kod autizma uzročnici Aspergerovog sindroma do sad nisu poznati, ali postoje određena nagađanja. U dosadašnjim istraživanjima naučnici su se fokusirali na traženju abnormalnosti u mozgu kod djece sa Aspergerom. Uz pomoć naprednih tehnologija zabilježene su određene strukturalne i funkcionalne razlike u određenim djelovima mozga kod djece sa Aspergerom u odnosu na djecu koja ga nemaju. Postoje vjerovanja da te razlike mogu biti uzrokovane abnormalnom migracijom embrionskih ćelija tokom razvoja fetusa u majčinom stomaku. Upravo to kretanje može uticati na samu strukturu mozga u ranom djetinjstvu, a kasnije utiče i na nervne sklopove koji kontrolišu misli i ponašanje.

Na primjer, jedna studija je pokazala smanjeni dio aktivnosti u prednjem dijelu lobanje kod djece sa Asperegrom nakon što su zamoljeni da riješe zadatke koristeći lični sud, odnosno zdrav razum. Druga pak studija je pokazala razlike u moždanoj aktivnosti nakon što su djeca pokušala odgovoriti na pitanja različitim izrazima lica. Na posletku, istraživanje koje je sprovedeno kod odraslih osoba sa ovim sindromom otkrilo je abnormalne nivoe specifičnih proteina koji su povezani sa opsesivno kompulsivnim poremećajem.

Naučnici su dugo vremena sumnjali da genetske komponente kao i samo okruženje utiče na razvoj autizma samim tim i Aspergerovog sindroma, jer se može desiti da bude nasledno kao i da se javi kod blizanaca. Dodatni dokazi da veza između genetske mutacije i Aspergerovog sindroma zaista postoji su pokazali da kod djece sa autizmom uglavnom postoje stariji članovi porodice koji imaju simptome slične autizmu, ali u puno blažem obliku, a obično uključuju blage probleme sa čitanjem, izražavanjem i socijalizacijom.

Uprkos svim saznanjima specifični gen koji izaziva Aspergerov sindrom nikada nije otkriven. Umjesto toga najnovija istraživanja otkrivaju da najvjerovatnije postoji grupa gena čije varijacije pojedince čine podložnim raznim oblicima autizma. Isto tako se vjeruje da upravo ta varijacija gena u kombinaciji sa još nepoznatim uticajima iz okruženja utiče na to koliko snažni i izraženi će biti simptomi Aspergerovog sindroma.

Postavljanje dijagnoze

Zbog nedostatka posebno osmišljenih testova, poprilično je teško postaviti dijagnozu za Aspergerov sindrom i često se miješa sa nekim drugim oblicima autizma. U većini slučajeva djetetu može biti postavljeno više različitih dijagnoza od različitih doktora u zavisnosti kojim kriterijumima se vode.

Aspergerov sidrom se među ljekarima često naziva i visoko-funkcionalni autizam koji se karateriše kao blaži oblik autizma. Neki simptomi autizma mogu biti primijećeni kod djeteta u samom početku, dok se u pojedinim slučajevima oni razvijaju postepeno sa odrastanjem. Postavljanje dijazgnoze je obično postupak koji se sastoji iz dvije faze. Prva faza je obično konsultacija ljekara sa porodicom i pedijatrom, a druga faza stručna procjena djetetovog ponašanja i simptoma. U procjenu su uključeni testovi za kognitivnu sposobnost, jezik, koeficijent inteligencije, psihomotoričke funkcije, vokabular, izražavanje kao i ponašanje u društvu. Na osnovu rezulatata svih testova donosi se konačna dijagnoza.

Liječenje

Za Aspergerov sindrom ne postoji lijek kao ni za ostale oblike autizma. Najdjelotvorniji lijek je rad sa djetetom i terapije prilagođene svakom djetetu ponaosob jer ne postoji šablon koji se može primijeniti kod sve djece sa ovim poremećajem jer se razlikuje od slučaja do slučaja.

Najdjelotvorniji tretman jeste program pomoću koga će se kod djeteta razviti različita interesovanja, pomoću koga će dijete korak po korak da se socijalizuje i nauči funkcionisati u svakodnevnom okruženju.

Takve terapije obično uključuju:

Trening za socijalne vještine – grupne terapije na kojima djeca uče da komuniciraju sa svojim vršnjacima.
Kognitivno – bihevioralna terapija – jedan oblik terapije razgovorom koja anksioznoj djeci pomaže da izraze svoje emocije.
Medikamenti – za djecu kod kojih su se razvili depresija ili anksioznost.
Fizikalna terapija – za djecu sa oslabljenim motoričkim sposobnostima.
Posebno osmišljene terapije za jezik i govor, koje djeci pomažu da se pravilno izražavaju i normalno komuniciraju, odnosno učestvuju u dijalogu koji ne obuhvata samo njihove sfere interesovanja.
Pored terapije koja uključuje djecu potrebna je i edukacija roditelja i staratelja koji sa djecom moraju raditi i kod kuće.

Ono što ohrabruje jeste činjenica da djeca kod koje se u ranom djetinjstvu otkrije Aspergerov sindrom i koja redovno odlaze na terapije, sa kojom se radi kod kuće veoma uspešno mogu savladati sve nedostatke, ali isto tako cijelog života najveći izazov će im biti održavanje veza sa ljudima i socijalizacija. Mnogi odrasli ljudi sa Aspregerovim sindromom su veoma uspješni u nekim standardnim poslovima, ali im je često potreban poseban podsticaj da bi napredovali i živjeli samostalan i nezavisan život.

10 znakova da dijete ima Aspergerov sindrom

Ukoliko vam je sve ovo što smo napisali samo skup stručnih naziva i informacija pokušaćemo vam što jednostavnije opisati deset znakova koji upućuju na ovaj sindrom.

  • Fokus na samo jednu aktivnost. Većina djece sa ovim sindromom ima samo jedno ili svega nekoliko interesovanja i pažnju posvećuju samo tome. To može biti određena igračka, knjige ili nešto treće.
  • Formalan način razgovora. Ovakva djeca u većini slučajeva žele pričati samo o jednoj temi o kojoj znaju mnoštvo naučnih činjenica, te koriste velike riječi i zvuče pomalo formalno.
  • Poteškoće sa dijalogom. Djeca sa Asperegerom obično nemaju razumijevanja za dijalog, malo toga im drži pažnju i ne uzvraćaju na način na koji bi trebalo. Isto tako teško čitaju govor tijela.
  • Potreba za rutinom. Veoma često kod ovakve djece se javlja potreba za određenom rutinom. Ustajanje, doručak, škola, spavanje sve mora biti u određeno vrijeme, a ukoliko želite da nešto promijenite vjerovatno ćete dijete morati pripremati danima unaprijed.
  • Razdražljivost. U slučajevima kad ne mogu pratiti sopstvenu rutinu ili ne mogu kontrolisati emocije djeca postaju razdražljiva i burno reaguju.
  • Manjak empatije. Još jedan od čestih znakova koji upućuju na ovaj sindrom jeste i naizgled manjak empatije odnosno nerazumijevanje tuđih emocija i potreba.
  • Nerazumijevanje razgovora, odnosno tona. U većini slučajeva osobe sa Aspergerom neke izraze shvataju previše bukvalno i ne shvataju šalu ili sarkazam.
  • Neobičan govor tijela. Ako dijete ima veoma neobičnu ekspresiju lica, položaj tijela, gestikulaciju i izbjegava kontakt očima to može upućivati na Aspergerov sindrom.
  • Spor razvoj motoričkih sposobnosti. Od vožnje bicikla, hvatanja lopte pa sve do pisanja. Ako dijete ima problem sa savladavanjem nekih motoričkih sposobnosti to može biti simptom ovog sindroma.
  • Senzorna osjetljivost. Kod većine djece se javlja posebna osjetljivost na svjetlost, glasne zvukove ili određene teksture.

Ako sumnjate da vaše dijete ima Aspergerov sindrom iskustva ljudi kažu da ne treba da se obeshrabrite već da dijete čim prije pošaljete na procjenu kod stručnjaka koji će postaviti dijagnozu i dati vam tačna upustva šta da radite. Što prije dijete počne sa radom to će uspješnije prevazići određene poteškoće.

Iako je autizam i svi njegovi oblici kod nas još velika nepoznanica i tema o kojoj se rijetko priča, nikako ne treba da nešto krijete ili se stidite već da otvoreno pričate o tome i da pomognete djetetu da se socijalizuje i nauči ponašati u svakodnevnom okruženju. Isto tako, pronađite udruženja roditelja djece sa ovakvim ili sličnim problemom koji će vam sigurno biti od velike pomoći, što savjetima što razmijevanjem.

Izvor: LifePressMagazin

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply