Kontakt sa djecom je važniji od kazne

disciplina

PIŠE: Žarko Ivanović, psiholog

O vaspitanju djece se danas mnogo više govori, piše, zna. Važno je izbjeći zamku da je vaspitavanje i disciplinovanje najvažniji dio roditeljstva. Ukoliko je izučavanje vaspitnih metoda, podrazumijevanih tehnika, kako, kada i koliko kazniti – u fokusu roditeljske pažnje, put je pogrešan. Potrebno je krenuti sa druge strane.

Ne zaboravite na ljubav!

U prevelikom razmatranju vaspitnih mjera zaboravi se na ljubav. A bez ljubavi nema kontakta. Tako je najveći dio pažnje potrebno investirati u ljubav i kontakt. Kontakt treba biti bogat pozitivnim davanjima, pažnjom, podrškom, dodirom, sa što više autentičnih i realističnih potvrda i pohvala. Zabava sa mališanima je takođe neophodna i ona učvršćuje kontakt.

Zajedničkih aktivnosti bi trebalo biti što više. Uključenost i zainteresovanost oba roditelja od izuzetnog je značaja. Razumijevanje i razmišljanje o djetetovim potrebama dobar je put u kreiranju dobrog kontakta.

Od roditelja se očekuje da razumiju potrebe djeteta, nikako obratno. I da ih adekvatno zadovolje. Ne može se pretjerati sa puno ljubavi i pažnje. Naravno da su u priči i postavljanje granica i zahtjevi za korekciju ponašanja. Ali granice je dobro postavljati otvoreno i saosjećajno, jer će tako biti razumljivije drugoj strani, pa samim tim i uspješnije.

A korekcije se uvijek odnose na ponašanje. Potrebno je da roditeljski zahtjevi budu afirmativni, pa je mnogo bolje reći djetetu Uradi.., Budi.., Dobro je da., nego Nemoj.., Ne budi..., Nije dobro da...

Iz negativnih poruka djeca dobijaju zabrane i blokade, a iz afirmativnih uče kako da koriguju ponašanje i budu bolji. U transakcionoj analizi volimo reći: „na jedno Ne, neka budu minimum dva Da. Broj dobijenih Da i broj dobijenih Ne u djetinjstvu, u direktnoj su korelaciji sa tim da li će dijete da formira pozitivistički životni stil ili negativistički.

Roditelji, djeca vas vide

Roditelji moraju biti primjer i dobar model ponašanja. Dvostruke i kontradiktorne poruke utiču zbunjujuće i loše na djecu. Na primjer, roditelj pušač koji zahtijeva od djeteta da ne puši, teško da će biti od autoriteta. Ili zahtjev roditelja da dijete čita lektiru, a pri tom on gotovo nikad nije viđen sa knjigom u rukama, teško će naići na odobravanje. Dakle, u odnos sa djecom, treba računati i rad na sebi, jer djeca to vide i vole roditelje koji su uspješni i idu naprijed.

Iskren odnos, bez inaćenja

U ambijentu pozitivnih potvrda, davanja, zabave, zainteresovanosti, djeca psihološki rastu i napreduju. Iz tako dobro stvorenog kontakta i odnosa, dijete će lakše i radije prihvatati korektivna uputstva. Imaće bazično povjerenje da je to za njegovo dobro, a ne da je to roditeljska strogoća ili inat. Što je dublji i iskreniji odnos sa djetetom u kojem ima puno ljubavi i povjerenja, to je manja potreba za korekcijom i disciplinovanjem. Dakle, fokusirati se na ljubav, snagu, kreativnost, dosljednost, strpljenje – jer su put do dobrog kontakta.

Iz zone dobrog kontakta kreću funkcionalni pravci, bez njega uglavnom disfunkcionalna i pasivna ponašanja.

Izvor: Vijesti

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply