Začarani krug ljutnje

ljutnja

Uz sreću, strah, tugu i ljutnja je jedna od osnovnih emocija koju sva ljudska bića doživljavaju vrlo rano u životu. Ljutnju osoba osjeća kao nemir, napetost, razdražljivost pa sve do stanja bijesa. Znakovi ljutnje vrlo su jasni: uključen je čitav niz facijalnih mišića, spuštene obrve, boranje čela, stisnute pesnice, ubrzano disanje, grčenje stomaka, cijelo tijelo postaje napeto, spremno za akciju. Ona je često vrlo intenzivna i kada se pojavi kod jednog člana porodice zna biti ”zarazna” za ostale članove.

Vjerovatno je većina roditelja iskusila kako se tokom manifestiranja djetetove ljutnje kroz viku, plač, ili agresiju ta ista ljutnja polako budi u njima. Umorni od posla i ostalih dnevnih obaveza roditeljima je nerijetko vrlo teško da ostanu smireni u situacijama kada je dijete razdražljivo, napeto ili bijesno.

Lančana reakcija ljutnje

U trenucima intenzivne ljutnje kao da dolazi do lančane reakcije – ljutnja djeteta podstiče ljutnju roditelja gdje roditelji takođe reaguju ljutnjom što dodatno podstiče ljutnju ili strah kod djeteta. Najčešće nezadovoljni ishodom na kraju se svi uključeni osjećaju loše.

Kako bi prekinuli začarani krug ljutnje prvenstveno je potrebno da roditelj reguliše svoje ponašanje. Da bi se situacija smirila bar jedan organizam mora biti smiren i pomoći drugome da se smiri. Kada smo pod uticajem intenzivnih emocija lako se može dogoditi da reagujemo na način na koji inače ne bi reagovali. Teže se koncentrišemo, misli postaju iskrivljene (npr. „Ne poštuješ me!“ „Praviš budalu od mene!“, „Iskorištavaš me!“, „Ovo je jedini način da te naučim pameti.”, „Namjerno me maltretiraš.” i sl.) te ne možemo iskoristiti sve resurse koje inače imamo što može dovesti do nepromišljenih odluka i reakcija.

Važno je pokazati razumijevanje

Da bi roditelji mogli ostati što smireniji u situacijama koje ih ljute trebaju se prvo pobrinuti za sebe i svoje osjećanja. Prvi korak je prepoznavanje emocija koje se javljaju u frustrirajućoj situaciji. Ako je moguće, ponekad se bolje na par minuta maknuti iz situacije u kojoj predviđamo gubitak kontrole nad sopstvenim reakcijama. Kod intenzivnih emocija poput ljutnje disanje postaje plitko i brzo pa samo podržava osjećaj ljutnje. Kada osjetite da vam se ”pritisak diže” probajte duboko da dišete. Dopustite sebi 10 dubokih udisaja i izdisaja prije nego što reagujete. Ovo je način smirivanja emocija koje daje par sekundi više vremena kada je moguće promisliti o sljedećem postupku. Takođe, ono što može pomoći roditeljima da se smire je razumijevanje zašto se dijete naljutilo, i pokušavanje da shvatiti uzrok djetetove frustracije.

Ljutnja je nerijetko emocija iza koje se skrivaju druge emocije poput usamljenosti, tuge, osjećaja bespomoćnosti, straha koje su najčešće stvarni uzrok djetetovog nezadovoljstva i frustracije. Razumijevanjem dječjih emocija roditelji povećavaju toleranciju na njihova ponašanja. To ne znači odobravati ljutite postupke koje ugrožavaju sebe ili druge, već razumijeti ponašanje i adekvatno odgovoriti na njega. Važno je pokazati razumijevanje za djetetova osjećanja i pružiti mu pomoć pri regulaciji sopstvenih ponašanja.

Roditelji su daleko najbolji modeli učenja određenog ponašanja. Načini na koji će se roditelji postaviti u frustrirajućim situacijama vrlo su važni jer posmatrajući roditelje djeca uče kako regulisati svoje ponašanje i koji su socijalno prihvatljivi načini za iskazivanje.

Izvor: Ordinacija.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply