Žena, majka, kraljica. I tačka!

zenamjakkraljicaPIŠE: Maja Marić, Misusovo blog

Kad sam krenula pisati blog, krenula sam iz vrlo jednostavnog razloga – htjela sam iz sebe izbaciti frustracije, htjela sam reći stvari koje su mi na pameti i napokon reći (onima koji žele čuti) da ni jedna osoba (mama pogotovo) nije usamljena u svojim nedoumicama, svakodnevnim hkaosima i, ne, nije luda. Tačnije, ako je, onda nas ludih kao šiba ima popriličan broj. Ipak, jedna od stvari koja me i dalje poprilično zasmeta je osjećaj da uz sav trud ipak neke stvari moram filtrirati. Ne nužno sakriti ili promijeniti, ali ne mogu biti do kraja iskrena jer naše balkansko društvo to ne odobrava. Možete reći što god želite, ali znate da sam u pravu. Jer svaki put kad možda odem predaleko, gledaćete ekran, klimati glavom sa šoljicom u ruci, razumjeti me – ali me na djelić sekunde ipak osuditi. I niste jedini. I ja tako funkcioniše, tako smo valjda isprogramirani podnebljem i kulturom. Najčešće se radi o stvarima koje su teške, o stvarima kojima je lakše ne zagrebati površinu. Ono kad čujete da se žena ‘raspala’ kad je saznala da je trudna, recimo. Nikad to nećemo priznati. Nikada! Zato što bi u očima drugih to bila činjenica koja se ne zaboravlja. I makar kasnije bili najsavjesnija trudnica, najbolja mama, odlična supruga, makar nakon toga odlučili imati još hordu djece jer ste otkrili da je to najbolja stvar ikada – ako ste u trenutku slabosti nekome priznali da ne znate što mislite o tome ili, ne daj bože, plakali i bojali se, uvijek, ali uvijek će to biti nešto što će se ‘upotrijebiti protiv vas’.

I svjesni smo da naše društvo tako funcioniše. Ona ćaskanja preko šoljice kafe (jer mi NIKAD ne tračarimo, jelte) koja sadrže one ‘malo ispod glasa’ izrečene osude koje temu razgovora svode na mizeriju. ‘Ma sve to stoji, ali ona ti se udala jer je morala’. Značajna pauza i duboki pogled. ‘Jeste, sad im je navodno dobro, ali on ti je otišao s drugom pa se vratio’. Dugačak gutljaj kafe. ‘Ne znam što bih ti rekla, sad mi izgleda ok, ali bila je van sebe kad je čula da je trudna’. Grickanje keksa i značajni pogled. ‘Šta ja znam, baš da je planirano treće dijete u četiri godine…’ Podsmijjeh. Tako mi funkcionišemo. Tako radimo. I mrzimo kad smo mi na tapeti, ali sve to radimo drugima. Zato toliko idiličnih slika na fejsu. Zato ljetovanja, zimovanja i idilični Božići na instagramu. Zato profi porodični portreti i vjerenički fotosešni. Naravno, ne SAMO zato, ali zato se dijele javno. Da pobijemo svaku crnu misao jer ‘dobra žena’ ne smije imati crne misli, loše trenutke, mentalne slomove i dane kada joj je dosta svega. ‘Dobra žena’ nikad ne plače nad gomilom veša iz čista mira, nikad ne bleji u plafon sa mišlju ‘kako sam se našla ovdje’ dok joj dvoje djece spava na sad već utrnulim udovima. Kod nas je nekakvo nepisano pravilo da jedan loš dan poništava sve dobro. Jedna loša misao čini cijeli život lošim.

Sjećam se kada sam napisala post o tome koliko je brak težak. I bila sam stvarno ponosna na sebe jer sam mislila da sam uspjela prenijeti ono što osjećam. I ono što ZNAM da osjećaju mnogi – jer pričam sa ljudima, jer dijelim osjećanja s prijateljima i oni ih dijele sa mnom. Spoljna reakcija je bila odlična. Javljali su mi se novinari portala, prenosili post. Javljale su mi se mame, žene i slale poruke ohrabrenja i hvale jer sam ‘napisala kako je’. Javljali su mi se toliki jer brak JE faking težak i to znaju svi koji su u braku. Neka me slobodno osude i frknu nosom svi koji nisu u braku s malim djetetom. Čujemo se za par godina, ekipo! 😉 Ali ono o čemu nisam pisala je to da mi je nekoliko bliskih ljudi reklo da možda ne trebam objaviti post. Možda je prelićan. I muž mi je rekao da će sad ‘svi misliti kako je nama loše u braku’. Apsolutno sam ignorisala sva upozorenja jer se ne dam ućutkati  – život nije med i mlijeko, nije trčanje kroz mirisnu livadu (pozdrav mojoj alergiji!), nije bajka sa sretnim završetkom. I to znam ja. I to zna moj muž. Zna i njegova mama i moja baka i bakina tetka. Ali svejedno su bili zabrinuti jer ‘što će ljudi reći’. Balkanska bolest. I to je dio koji me uvijek rastuživalo – težak je put prisjećanja da ne živimo za druge. To što će neko reći da je naš brak dobar, ne znači da će on automatski takav biti (dobar je, Olivere, ne brecaj se odmah, ovo je samo primjer!). To što ljudi misle da smo proveli idilične zimske praznike ne znači da muž nije nijemo blejao u tv, a žena plakala u spavaćoj sobi. To što su nam djeca predivno obučena i smiju se u kameru, ne znači da tren poslije nisu bili najgori mali monstrumi. Jer djeca to nekad znaju biti. I ja to znam. I vi to znate. I to je u redu. ALI ZAŠTO ONDA NIJE U REDU REĆI TO?! Najdraža rečenica moje bake – ‘ćuti, nemoj da te neko čuje!’

Koliko nas je odraslo uz onu dobru staru dreku ‘U OVOJ ULICI SE SAMO MI ČUJEMO KAKO URLIČEMO! ZAČEPITE, SVE ĆU VAS POBIT!’? Svi, jelda? Vidite onda da smo svi u istom cvijeću. Ili medu i mlijeku, ako baš hoćete 🙂 I ponekad mi bude stvarno žao što naše društvo nije još do kraja spremno nazvati stvari onakvima kakve jesu. Jesmo, napredovali smo, svaka čast. Sad smijemo reći da nam je porođaj bio dobar, loš, zao. Ali ne smiješ reć da si platila da ideš privatno. Sada smijemo reći da dojimo dugo, ne dojimo, jesmo, ali više ne. Ali ne smiješ reći da si odlučila ne dojiti. Smijemo reći da smo umorne i iscrpljene, ali ne smijemo to pokazati, instagram zbog toga ne smije patiti. I zato sam procvjetala kada sam pronašla mamu iz ‘naprednijeg’ svijeta. Kažem to pod navodnicima jer ne mislim nužno da su napredniji, ali otvoreniji jesu. A to je sloboda koja kod nas nije moguća. Mama koja stvari naziva kako jesu i ne uljepšava ih. Mama koja stavlja nefiltrisane slike. Mama čije tekstove čitam i smijem se i plačem u isto vrijeme. Mama koja sve mame (žene, ustvari) naziva kraljicama i znate što? U potpunosti je u pravu! Kraljica je i divim joj se, ali prvenstveno joj zavidim zbog slobode koja nije uvijek lagana niti jednostavna. I zato, dok naše društvo ne bude spremno živjeti necenzurisano, slobodno bacite oko na ovaj krasan blog (facebook, instagram) i uživajte u tuđim mukama. To što su nam životi često loši, ne znači da nismo kraljice. A ja svečano obećavam da ću se i dalje truditi gurati granice prihvatljivog na našem brdovitom Balkanu pa makar me to koštalo lajkova! I zato me morate sherovati – da sve ludače slične nama pronađu štivo za sebe 😉 I još jednom, hvala svima koji me čitaju i podržavaju, bez vas bi ova borba bila stoput teža!

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply