PIŠE: Mama Marija

Nijesam savršena, niti želim, niti mogu biti. Imam uspone i padove, u svakom smislu. Ne znam odgovore na svako postavljeno pitanje. Nekada bih mogla brda pomjerati, a nekada nemam volju ustati iz kreveta. Ima dana kada mi je kuća tip-top sređena, a ima i onih kada se saplićemo o igračke.

Znam, nerijetko je sve navedeno veoma inspirativno za komentarisanje raznih savršenih dušebrižnika. Mnogo puta sam se trudila da sve bude potpuno sređeno, usklađeno, savršeno, iako znam da to nije moguće. Malo puta mi je nešto približno pošlo za rukom. Ako je kuća u najboljem redu, to znači da nijesam posvetila dovoljno pažnje djeci. I ne samo to, nego da su morali zbog moje naredbe suzbiti potrebu za igranjem baš te igre koja im je pala na pamet, jer nijesu smjeli narušiti sliku idealno spremljene kuće. Tako, ne valja! Kada imam želju spremiti neku posebnu večeru, to neizostavno podrazumijeva više truda, vremena, kuhinjskog pribora, ali i veliku radost djece koja i sama mute, mijese, razvlače i provodimo divne zajedničke trenutke. Sa druge strane, to znači i ostavljanje haosa u kuhinji. Time je opet narušena ravnoteža i opet nijesam idelna majka i domaćica za one sa strane koji se baš nekako u tom trenutku stvore kod nas. Ako nekim izuzetnim naporom, uspijem držati određeno vrijeme kuću sređenom, a djecu zabavljenom sa moje strane, sjutra će biti primjećeno da nijesam izašla sa najboljom frizurom i nedopustivo je to što mi nokti nijesu nalakirani. Ipak, u slučajevima kada su zadovoljeni ti estetski kriterijumi, onda je potraga usmjerena na onome što je u četiri zida, a to prate komentari da je lako sređivati se kada te ne dotiču igračke koje su po podu. Ukoliko nema igračaka, onda se primjedba odnosi na, po specijalnim kriterijumima, određeno vrijeme koje treba zadovoljiti po pitanju izvođenja djece napolje. Mada, tu su dvostruki aršini. Nekada je pola sata premalo, a nekada i previše, te prijeti opasnost da ću od djece napraviti skitače, jer »ne ulaze u kuću«. I tako u krug.

Dok sam pokušavala načiniti se savršenom, promicala mi je činjenica da takvo savršenstvo ne postoji. Na uštrb sopstvenog mira i zadovoljstva moje porodice, pokušavala sam sebe oblikovati prema spoljašnjim uticajima, koji su, sami po sebi, daleko od savršenog. A, onda sam podigla ručnu. Umorila sam se. Pokušala sam na drugačiji način. Počela sam se prilagođavati situaciji, a ne pravilima. Ako su djeca u tom trenutku zabavljena igrom, ne pada mi na pamet da ih prekidam, pa makar se i saplitali o igračke. Biće pokupljene kada dođe vrijeme, ali ne na štetu dječijeg zadovoljstva. Ako sam izašla, a da nijesam nalakirala nokte, neka mi bude oprošteno, jer sam spremala hranu za svoju porodicu, pripremala djeci garderobu za vrtić, očistila kuću,…a lak ću staviti prvom prilikom.

Priznajem još nešto, jedna sam od onih majki koje vode računa o kvalitetnoj ishrani svoje djece. Bez obzira na to što su ručali u vrtiću, kod kuće ih uvijek čeka domaći topao ručak. Voće povrće, doručak, ručak, večera, užina kod kuće su uvijek sačinjeni od kvalitetnih namirnica. Ipak, iako svedene na najmanju mjeru, ne znači da moja djeca nikada nijesu okusili neku grickalicu ili slatkiš. Eto, priznajem da svojoj djeci ponekad dopustim da pojedu smoki, štapiće, čokoladu,… A, sada sa mnom, zbog ovog priznanja, na stub srama.

Tvrdim i držim se toga da je umjerenost u svemu najbitnija. Šta će nama idealno sređena kuća, ako to uskraćuje djeci zadovoljstvo? Čemu idealno isplaniran dnevni »menu«, ako ga nekada ne možemo prekršiti? Zašto da ja budem maksimalno sređena, ako to znači tužni dječiji pogled jer im nijesam posvetila pažnju u trenutku kada im je to bilo veoma potrebno? Nema svrhe! Sve se može postići samo uspostavljanjem ravnoteže: čista kuća, koja je ponekad u blagom neredu, dobri obroci sa ponekim neplaniranim slatkišem, uredna spoljašnjost, ali ponekad bez detalja koji bi oduzeli vrijeme koje u tom trenutku moramo drugačije iskoristiti.

Ukoliko postoji majka, koja u toku 24 sata uspijeva da pripremi obroke svojoj djeci, ide na posao, u čijoj kući je svaka stvar na svom mjestu, čija djeca ne oskudijevaju u pažnji i ne osjećaju da su uskraćena za igru zarad prethodno navedene stavke, i uz sve to ima vremena za redovne višesatne posjete kozmetičaru, ja joj ovim putem iskazujem iskreno i veliko divljenje.

Ja sam jedna od onih mama kojoj ne polazi za rukom da sve bude u idealnom stanju, pa onda biram zadovoljstvo djece po cijenu manjeg nereda u kući i nenalakiranih noktiju. Ja sam jedna od onih mama koja vodi računa o ishrani djece i koja zna da su industrijski slatkiši loši, ali ponekad poklekne pred molećivim pogledom svoje djece i dozvoli im da ih pojedu. Ja sam jedna od onih mama koja se dugo borila sa uticajem mišljenja okoline, a onda shvatila besmislenost toga i počela da živi u skladu sa svojim razumom i srcem prepoznavajući potrebe svoje porodice. Ja sam jedna od onih mama koja ne krije da nije idealna i koja više ne mari zbog toga.