Kako poboljšati pažnju i koncentraciju djece?

Podijeli priču!

Child, playing puzzles at home

“Budi pažljiv, usredsredi se!” – magična je fraza koja nas prati još od djetinjstva. Što zapravo znači izraz “biti pažljiv”, što je pažnja i kakva sve može biti?
Pokušajmo zajedno shvatiti sve tajne tog procesa.

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Često se koristi i izraz “koncentracija” – koncentrisanje naše svijesti je srž pažnje.
Razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje pažnje. Da bismo pratili neki događaj, trebamo se moći usmjeriti na njega, na ono što je bitno povezano s njim i zadržati  pažnju na njemu.

Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se na primjer da na poslu mislimo o obavezama kod kuće, da «odsutni» vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i utvrdimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima centralnu ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti, a koje neće.

Tako je i kod djece – pažnja i budnost utiču na njihovo opažanje svijeta.

Razvoj pažnje

Pažnja se može razvijati od najranijeg djetetovog uzrasta. Tako možete na ogradicu dječjeg krevetića postaviti crno-bijele slike s jednostavnim geometrijskim uzorcima. Takve slike razvijaće kod bebe prvo fokusiranje vida. Nešto starijem odojčetu mogu se napraviti slikovnice od fotografija porodice. Lica mame, tate, baka i djedova zadržaće pažnju svakog djeteta.

Kako dijete raste, tako se poboljšava kontrola pažnje. To znači da se povećava trajanje pažnje, a smanjuje lakoća s kojom je pažnju moguće odvratiti. Na primjer, mlađoj djeci igračka može odvratiti pažnju od gledanja cranih filmova na televiziji, dok je starije dijete prilično teško odvojiti od te radnje.

S uzrastom se mijenja i prilagodljivost pažnje zahtjevima zadatka. Starija djeca bez teškoća usmjere svoju pažnju na određeni zadatak. Pritom ne pridaju važnost stvarima i događajima koji nisu od važnosti za rješavanje zadatka. Mlađa djeca usredsrede se se na znatno više nevažnih aspekata i zbog toga će biti manje uspješna u rješavanju glavnog zadatka.

Planiranje je sljedeća vazna stavka kada je pažnja u pitanju koja se mijenja s uzrastom. Starija djeca planski pristupaju rješavanju nekog zadatka, npr. upoređivanju dvije slike, dok će mlađa djeca te dvije slike upoređivati bez ikakva plana.

Strategije usmjeravanja pažnje se takođe mijenjaju i postaju efikasnije s uzrastom – u zavisnosti od zadatka koji je postavljen.

Razvoj pažnje u predškoskom uzrastu

U ovom periodu prevladava nehotična pažnja.

Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati razvijenu namjernu pažnju i mogućnost koncentracije, koje se počnu naglo razvijati u uzrastu od šest godina. Tada se širi opseg dječje pažnje i mijenja krug predmeta koji privlače njegovu pažnju.

Odrastanjem se povećava i stabilnost pažnje, što se u početku manifestuje produžavanjem dječje igre.
Dijete mlađeg predškolskog uzrasta može igrati istu igru od 30 do 50 minuta.
U uzrastu od pet do šest godina trajanje igre povećava se do dva sata.
Stariji predškolci mogu održati pažnju rješavajući mozgalice ili zagonetke od 10 do 15 minuta, ali to će se vrijeme sistemskim radom brzo povećavati pa će ubrzo iznositi 30-ak minuta, što je preduslov za uspješno praćenje nastave.

Svakako treba imati na umu individualne razlike u razvoju pažnje kod djece.
Svako dijete taj proces prolazi svojim tempom, ali u tome mu možemo pomoći podsticanjem razvoja pažnje.

Kako djelovati na razvoj pažnje?

Djeca trebaju vrijeme i posvećivanje – što im roditelji više pružaju, to će bolje podsticati njihov cjelokupni razvoj.

Velika je važnost igre – kroz nju dijete uči i slijeđenje pravila. Roditelji trebaju na svaki način podsticati koncentrisanu igru, ako je moguće, trebalo bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru. Djeca vole stalnost i predvidivost jer im daje osjećaj sigurnosti! Informacije koje dajete djeci neka budu jasne i jednoznačne!

Pravovremeni odlazak na spavanje i ustajanje, redovno pranje zubića, spremanje obuće, pospremanje igračaka i školskog pribora navike su koje treba podržavati i sopstvenim primjerom.

Na pažnju djeteta loše djeluju uslovi okoline, buka televizora u pozadini, glasna muzika ali i loši odnosi u porodici, svađe i loš odnos prema djetetu.

Igre i aktivnosti za podsticanje pažnje djece predškolskog uzrasta

Precrtavanje različitih šablona – prvo jednostavnijih, a kasnije i složenijih;

  • Bojanje u bojankama;
  • Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba uporedi dvije (ili više) slike – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodato;
  • Slagalice – domino s brojevima ili slikama, loto, puzzle, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku;
  • Misaoni zadaci – “Kod dolaska podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati pismo?”, “Postavi sto za … osoba. Što ti je sve za to potrebno?”;
  • Vježbe kombinacije – umetanje riječi, rješavanje ukrštenih riječi, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i dr. prema djelimičnim opisima, npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”… Igre: šah, mlin…;
  • Igre razvrstavanja po nekim kriterijima – “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd.
  • Zadaci opažanja – posmatrati tok neke radnje ili događaja – dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (posmatrati policajca na raskrsnici, dati djetetu da jedan minut posmatra sliku i poslije pitati npr. ”Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja…?”
  • Vježbe razvrstavanja – razvrstavanje kocki, lego kockica i drugog, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd.

Čitanje i pričanje priča

Često je čitanje najdraža aktivnost u kojoj učestvuje roditelj i dijete jer se ono koristi tokom cijelog života, pa je samim tim roditelju u toj ulozi jednostavno. Knjige sa slikama pomažu da dijete poveže značenje teksta sa knjigom, podstiču razvoj govora, pažnje, koncentracije, pamćenja, razvija se sposobnost zaključivanja, bogati se rječnik i stiču se znanja i dobivaju informacije. Čitanje ima i veliki uticaj na razvoj djetetove mašte i kreativnost. Iako možemo čitati tako da samo prenosimo sadržaj knjige, valja imati na umu da je puno učinkovitije čitati zajedno s djetetom. Uključivanjem djeteta dajemo mu aktivnu ulogu, za razliku od pasivne uloge slušača.

Evo nekoliko zanimljivih tehnika pričanja priča koje djeci drže pažnju!

Igranje uloga  – ovaj način pričanja garantuje djetetovu pažnju jer se u njemu čitalac stavlja u ulogu junaka priče čime djecu navodi da zamišljaju ljude i događaje koji se događaju u knjizi. Možete očekivati smijeh, povike, malo straha i sve reakcije koje prate materijal koji čitate. Mijenjajte glasove, oponašajte zvukove i uživajte!

Crtanje i pričanje – Još jedan divan način da vježbate i svoju i maštu svog djeteta je da dok crtate pričate što će se sljedeće dogoditi. Uzmite bojice i flomastere i vidjećete kako će dijete oduševljeno pratiti priču i iščekivati u što će se pretvoriti prvobitni crtež.

Rezanje i pričanje – Ova tehnika je slična prethodno opisanoj samo što podrazumijeva izrezivanje oblika kako teče priča. Oblici treba da imaju veze s onim što se priča. Možda zahtjeva malo vježbe ali je odličan način da se uključe djeca. Na kraju, kada se izrezane stvarčice sakupe, trebalo bi da dobijete divan kolaž. Zato koristite više materijala i boja.

Kutija ili torba za priču – Ovo je lako, a jako zanimljivo jer sve što trebate napraviti je da sve elemente iz priče stavite u jednu kutiju ili torbu i onda vadite kako priča odmiče. Potrebno je samo malo pripreme kao biste bili sigurni da predmeti u torbi odgovaraju priči.

Početaj školovanja i pažnja

Na razvoj pažnje kod djece od početka školovanja možemo djelovati;

  • Stvaranjem dobrih navika – navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i radno mjesto;
  • Navikavanjem na učenje i pisanje zadataka uvijek na istom mjestu – već samo sijedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti da doprinosi stvaranju psihološke spremnosti za rad;
  • Stvaranjem dnevne rutine – učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora i sl.) – time se povećava koncentracija na učenje;
  • Pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaćih zadataka;
  • Upućujte dijete u dobre navike i metode učenja – potcrtavanje bitnog, ponavljanje, samostalno prepričavanje;
  • Podstičite ga da uči pomalo i češće;

Ne zaboravite da pohvalite djetetov trud i napredak!

Izvor: Centar za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje

Podijeli priču!

  • HiPP april

    Leave a Reply