Porođene žene boravile u nehigijenskim uslovima

Bolnica Bijelo Polje

Prljava kupatila i posteljine koje nisu mijenjane poslije porođaja, neispražnjene korpe sa otpacima od porodilja, prostorije bez tople vode, pune buba-švaba, začepljeni lavaboi, pokvarene tuš kabine samo su neki od detalja o stanju bjelopoljskog ginekološko – akušerskog odjeljenja u vrijeme infekcije pet beba od kojih je jedna preminula 2014. godine.

O tome su danas u nastavku suđenja ljekarima bjelopoljske Bolnice u Višem sudu u Bijelom Polju svjedočile majke beba zaraženih u novembru 2014. godine.

Lekari Tomislav Jeremić, Zvonko Puletić, Haka Tahirović i Jela Cimbaljević optuženi su za teško djelo protiv zdravlja ljudi, odnosno, za nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Majke su istakle da su rodile zdravu djecu sa visokom ocjenom na porođaju i ukazale na katastrofalno stanje higijene u bolnici.

Majka preminule bebe Danka Knežević je isrpičala da je zdravo muško dijete rodila 8. novembra.

„Dva dana kasnije Cimbaljević je kazala da je dijete malo žuto i da je nalaz CRP povišen. CRP je bio povišen i narednog dana i ona nam je kazala da je dijete loše i da mora biti prebačeno u Podgoricu“, pričala je Knežević kroz suze.

Ona je istakla da im je direktor Bolnice Tomislav Jeremić rekao da nemaju vozilo za transport, iako je njihovo dijete bilo u teškom stanju.

“Poslije je morao da dođe da vidi našu bebu kako bi znao da li je hitnije da uputi nju ili neku ženu koja je takođe čekala transport“, kazala je Knežević.

Ona je istakla da je beba prvi put pregledana tek 10. novembra dok je dr Cimbaljević tvrdila da posjeduje dokumentaciju da je bebu pregledala 9. novembra, noć poslije porođaja, kako to nalaže praksa.

Kada je njena beba sa ginekološkog odjeljenja prebačena na neonatologiju, Tahirović je kazala da ona, da je na mjestu roditelja, bebu ne bi ni prebacivala na to odjeljenje i da je bebi samo malo suva koža.
Majka Darinka Rakočević Salemović je kazala da su zvonili pred vratima porodilišta i da je tek poslije 10 minuta izašla pospana babica.

“Porađali su me na prljavom i flekavom čaršafu, nije bilo tople vode već su bebu čistili nečim ali ne znam čime, ćebe u koje su je povili bilo je flekavo i smrdjelo je na neku kisjelinu. Toliko je bilo prljavo da sam vrata kupatila otvarala pomoću peškira“, ispričala je Rakočević Salemović.

Ona je istakla da od žena na porodilištu čula o infekciji što joj je potvrdila i dr Adrijana Vojinović Kočović, tvrdeći da njena beba neće biti zaražena jer je „u jako dobrom stanju“.

Rakočević Salemović je istakla da je Tahirović znala za infekciju, na šta je upozorila sve pacijente koje je ona vodila, nakon čega ih je otpustila kući.

O tome kakav je bio odnos osoblja prema porodiljama Rakočević Salemović je kazala da u „toj bolnici nikom ne smijete da se obratite, jer svi odmah počinju da viču“.

„Čistačica nam je gasila svijetlo u 19 časova, tvrdeći da je tako naredio direktor Jeremić. Kada sam tražila da mi objasni zašto gase svijetlo ona je odgovorila: „ Je si li ti došla ovdje da pleteš ili….“, a dok mi je sestra, koju sam molila da kaže zašto odnose moje dijete odgovorila da „to nije moja stvar“, ispričala je ona. Podsjetila je da je u vrijeme kada je beba bila u kritičnom stanju u Podgorici direktor Jeremić tvrdio da je beba dobro.

Marina Karišik je ispričala da nedjelju dana nakon prebacivanja u Podgoricu, nisu znali u kakvom je stanju njihova beba, već da su o infekciji saznali iz medija.

I ona je istakla da su uslovi na porodilištu bili veoma loši, da kupatilo dijele dvije sobe, da njen krevet čak nije imao ni noćni ormarić, da je garderobu držala ispod kreveta jer su plakaru bile bube, da je molila čistačice da joj donese bar neko parče krpe ili čaršafa da stavi preko postojećeg, koji je bio uprljan od porođaja.

Dodala je da joj je Tahirović, nakon što je zamolila da joj kaže kako je njena beba koja je tada bila prebačena na neonatologiju kazala: „ Pa znate kako, nisam upućena“ .

Ova majka je istakla da je Cimbaljević spasila njenu Milicu i da su ljekari u Podgorici kazali da je „ljekar koji je uključio tu terapiju mnogo rizikovao, ali je djetetu spasio život“.

Kata Rakonjac je ispričala da joj je Tahirović kazala da bi ona, da je na mjesto roditelja dijete poslala kući umjesto na neonatologiju, gdje je bebu smjestila Cimbaljević, ali da neće da se miješa.

Ona je ispričala da je poslije porođaja jako boljela glava i da je imala nesvjesticu, ali da je sestra odbila da joj izmjeri pritisak i poslala je da spava.

Nataša Ignjatović je kazala da je beba bila dobro dva dana, nakon čega je počela da žuti. Ispričala da je poslije porođaja od 02:30 sati niko nije obilazio i da je bila veoma malaksala, te da je zbog povećanog krvarenja uzaludno pokušavala da dozove nekog u pomoć i da lupa u radijator.

„Kante sa smećem u kupatilu su bile neispražnjene od prethodnih porodilja, a otpaci su se nalazili svuda van kante,… rešetke od krevetića beba su bili omotani plastičnim kesama, pričala je Ignjatović dodajući da su je porađale babice, bez prisustva ljekara.

Jedan od očeva beba Ivica  Ignjatović je kazao da je njegova beba upućena u Podgoricu sa „određenom dozom sepse“ , a da je u Kliničkom centru utvrđeno da je dijete imalo meningitis.

Ignjatović je istakao da se pridružuje krivičnom gonjenju ljekara izuzev pedijatrice Jele Cimbaljević.

„Dr Jela je učinila sve da se moje dijete spasi i pošalje za Podgoricu“, kazao je Ignjatović.

Izvor: Vijesti

  • HiPP

    Procedure i Izazovi Samohranog…

    Comments

    1. Pa ni u Pg nijesu nista bolji. Mene su nakon porođaja 4 sata drzali na hodniku jer nisu imali posteljinu. Kasnije su me prebacili na pAtologiju stavili mi carsav koji su koristili tokom porodjaja a pokrili me mojim bade mantilom. Soba nije ciscena 2 dana,koristili vc koji je potpuno neuslovan. Sreca pa smo izasli nakon 48 sati.

    2. istina sve,lezala sam 5 dana u Bjelopoljskoj bolnici posle udesa,bubasvabe su setale preko nas,a cistacice su govorile da se renovira ginekologija te da bube silaze na nize spratove,sisteme od infuzije nijesu imali nego su jedan isti ukljucivali dva put dnevno svih pet dana,desilo se da ja iz Bara dozivim udes u Bp donosili su hranu ali pribor nijesu imali da mi daju jer nemaju to,s obzirom da sam sletjela u rijeku na minus 11,dva sata su me drzali u mokroj odjeci jer bolnica nije imala pidzamu,a ja nijesam imala nista jer je sve poslo u rijeku sve dok nijesu dosli poznanici kad smo stupili u kontaktu,posteljine nije bilo,nego su isli iz sobe u sobu uzimali cebad sa ostalih bolesnika da bi mene pokrili jer sam imala groznicu,ma imala bih cjelu stranicu da napisem o svemu sto sam za tih pet dana vidjela…

    3. Ljekari i medicinsko osoblje ne obezbijedjuje opremu za bolnice niti je zaduzeno za renoviranje istih, niti kao individue mogu obezbijediti takve stvari uz svu mozda dobru volju, jer to ne zavisi od njih. Isti ti ljudi rade u neadekvatnim uslovima i na meti su konstantnog lincovanja javnosti. Njihova duznost je da pokazu strucnost i pozrtvovanost, o ostalom se brinu njima nadlezne institucije, zato mi je zao sto postoji toliki jaz izmedju medic.osoblj i pacijenata a nikako da se uoci da su na istoj strani

    Leave a Reply