Nemojte odmah drvljem i kamenjem po seksizmu i rodnoj ravnopravnosti koja mora postojati za oba pola, bili oni još mali i veliki, ali je činjenica da naš svijet lagano klizi sa stranputice u koju želimo da vjerujemo. Životne činjenice govore nešto drugo.

Naravno, majke žele da ih njihovi muževi poštuju i da sinovi koje vaspitavaju takođe jednog dana budu kavaljeri. S druge strane imamo feministkinje koje smatraju da njihove kćerke nijedan muškarac ne treba maziti i paziti jer bi one trebalo da budu dovoljno čvrste i samosvjesne da im ne trebaju nikakve ruže ni lijepi muški maniri kako bi preživjele.

Svi želimo djecu koja će biti po mjeri – koja će voljeti, biti voljena i koju će poštovati drugi, ali je pitanje je koliko naši sinovi u sebi imaju usađen karakter poštovanja djevojčica, posebno ako znamo da se u svojoj dosadašnjoj mladosti više čak ni ne vole igrati s djevojčicama. I sama ta činjenica je porazna, ako ih želimo vaspitati da poštuju djevojčice i sve ono što dolazi u paketu s njihovim polom.

Naglasimo i to da se, ako gledamo polne razlike među ljudima, za djevojčice i žene, htjeli mi to priznati ili ne, veže mnogo više negativnosti nego za osobe muškog pola – žene su u većoj mjeri izložene seksualnom nasilju, potplaćene su, češće javno izrugivane zbog pokazivanja svog tijela, a o izrazima koje prate žene koje mijenjaju svoju partnere da i ne govorimo. Frajeri pritom ostaju frajeri, a žene baš i ne. Ako se slažete s tim onda bi bilo lijepo naglasiti kako bi svijet možda bio naklonjeniji ženama kada bi ihmuškarci znali malo više poštovali, a tome ih trebamo učiti od malih nogu.

Kako da svoje sinove vaspitavate na način da zaista poštuju ženski pol, i da znaju pokazati svoje poštovanje prema djevočicama, kasnije i ženama. Možda će sada i ovo zvučati seksistički, ali jedini način da svojim kćerkama omogućimo da ih dječaci poštuju je tako da njih naučimo da to čine. Djevojčice, djevojke i žene će znati kako da sebe zaštite i uzdignu na društvenoj ljestvici, ali bi bilo lijepo znati da im muškarci pritom svojim postupcima neće odmagati.

Evo što možete pokušati:

Lijepo objasnite što vas muči
Mediji su prepuni reklama, spotova, filmova i emisija koji na neki način diskriminišu žene i tada lijepo svom sinu objasnite što vas to tačno muči kod te slike ili scene. Nemojte pokazivati ljutnju zbog nekog oblika diskriminacije koji vas je zasmetao već jednostavno objasnite svom sinu što je to što smatrate lošim u toj slici. Tako će dijete lakše shvatiti problem i vremenom lakše donijeti sopstveni stav o tome, u saglasnosti s naučenim poštovanjem.
Isto je tako jako važno pred sinovima ne ogovarati žene na način na koji želite da i vaš sin ili muž govore o njima. Poznato je da su žene najžešći kritičari žena pa zato smirite strasti ako ne želite da vaš potomak preuzme takav način ophođenja prema ženama.

Biti djevojčica nije sramota!
Jako često svjedočimo onoj rečenici koju tate i mame često znaju uputiti svojim sinovima – Ne budi djevojčica (kada plaču, kenkaju, cvile…) i kako da onda očekujemo da sinovi poštuju curice, ako im se ovakvom rečenicom jasno daje do znanja da je ponašanje djevojčica jako smiješno i sramno.
Roditelji su ti koji moraju promijeniti takav stav, i rečenice više nikada ne bi smjeli izgovori ne samo svom sinu, već uopšte u svom životu, jer što znači ta rečenica? Da je biti djevojčica nešto loše? Nešto manjkavo? Kako onda možemo očekivati da muški poštuju žene ako su žene ionako već predodređene da budu smiješne, smotane, negativne…

Umjesto toga, jasno im dajte do znanja što mislite o uspješnim ženskim ličnostima koje susrijećete svakodnevno – na televiziji, u filmovima, na ulici, u svojoj porodici.

Objasnite, ali bez suviše drame
Gotovo se svakodnevno možemo susresti s nekim oblikom stereotipa koji se tiču polne raznolikosti, i ako ćemo ih podsticati i mi ili praviti veliku dramu oko njih, to će ponašanje logično poprimiti i naša djeca.  A tako će puno bolje zapamtiti činjenice koje se smatraju stereotipima – roza je za curice – ha ha, plakanje ja za curice – još jedan ha ha, spremanje kuće je za žene, pivo je za muškarce.
Svaku takvu opasku bilo bi lijepo spomenuti sinu i objasniti da je tu riječ samo o stereotipima – a ne činjenicama koje moraju neophodno značiti baš to. Na primjer  – pa i tata posprema zar ne? Nisu ti poslovi isključivo ženski.

Razgovarajte s njima o seksualnosti
Mnogi roditelji smatraju da su razgovori o seksu rezervisani za doba kada djeca već odrastu, ali u današnje vrijeme djeca ne samo da ranije sazrijevaju već im je sadržaj seksualne tematike mnogo dostupniji nego u naše doba. I nemojte misliti da ćete ako im zabranite pristup pornografiji na internetu spriječiti da u nekom uzrastu u nju zavire. Krenuće škola, prijatelji će se družiti s prijateljima kod njihove kuće, jedan od prijatelja od nekuda je već nabavio erotske časopise i tako će se i vaš sin malo pomalo upoznavati sa seksualnošću iz nekih sasvim pogrešnih izvora. A znamo kakav stav pornografija ima prema ženskom tijelu. Zato je znatno bolje dijete već u nekoj početnoj pubertetskoj fazi barem uputiti u temu erotike, seksa i poštovanja ženskog tijela kao tijela njihove ravnopravne partnerke. I možda će ovo sada zvučati prestrašno, ali  današnja djeca već sa 12, 13, 14 godina polako stupaju u polne odnose što će sigurno svaki roditelj okarakterisirati kao apsolutno prerano, ali djeca će to učiniti htjeli mi to ili ne. Zato je takođe važno na vrijeme svoje sinove pripremiti da poštuju sve svoje buduće partnerke.

Poštovanje prema ženama počinje viđenim u kući
Ukoliko je vaš suprug pun poštovanja prema vama velika je vjerovatnost da će isti takav biti i vaš sin, posebno ako ga tokom odrastanja budete podsticali na takvo poštovanje. Ali očekivati da će vaš sin poštovati djevojčice, kasnije i žene, a sam ne vidi primjer poštovanja prema majki, onda ćete imati malo teži zadatak. Ali ne i nemoguće, jer sistematskim učenjem dijete će shvatiti što želite reći.

I najvažnije od svega – ako želite da vaše dijete, bez obzira imate li sina ili kćerku, poštuju ljude oko sebe naučite i podstaknite da prije svega poštuju sami sebe.