Nestašno dijete – uspješan čovjek!

nemirnadjeca

Svaki put kada vidite svoje dijete kako skače, viče, vrti se, vi ga opominjete, a ono počinje još jače ispoljavati svoj nemiran duh – sjetite se ovoga – nemirno dijete vodi tome da jednog dana postane uspješan čovjek. Odgajamo djecu da bi oni jednog dana postali ljudi, a što možemo više očekivati i željeti nego da naše dijete postane uspješno?!

Nestašno, nemirno, temperamentno, neposlušno, na svoju ruku… Sve su to odlike djece s kojima roditelji imaju znatno više posla i brige od djece koja su mirna, koja se vole zaigrati sama, koju se nekad praktično ni ne čuje.

Nemirna djeca prije svega su velik izazov za roditelje, ali naučnici su već nemali broj puta istakli – djeca s nemirnim duhom evidentno imaju znatno jači karakter od manje aktivne djece. Njihov  mozak radi brže, njihova je mašta dalekosežnija, a njihovo ponašanje odraz djeteta sa stavom.

S obzirom da je vrlo izazovno vaspitavati jako temperamentno dijete naučnici prije svega upozoravaju roditelje da takvu djecu ne pokušavaju po onom uobičajenom okviru ponašanja dovesti u red. Ušutkavanjem njihovih želja, korenjem nestašnog ponašanja i uopše kažnjavanjem njihovog nemira roditelji takvoj djeci radi svog mira malo pomalo pokušavaju slomiti njihovu volju.

Ako želite da iko od nas da nam se naša volja slama na način na koji brojni roditelji pokušavaju “slomiti” svoje dijete. I to najčešće rade iz sasvim krivih pobuda – ušutkavaju ih jer su glasni (kasno je, nemoj vikati, nismo na igralištu…), pokušavaju ih upristojiti pred drugima (jako je nepristojno kada tako skačeš umjesto da stojiš pored mene dok ja pričam, ne upadaj mi u riječ dok pričam, budi pristojan=budi miran kao bubica…) i onda se vrlo često roditelji takve djece pred drugim starijim osobama pokušavaju izviniti  riječima – ma užasno je tvrdoglavo i teško. Dijete to sluša i sve više počinje sebe gledati kao dijete koje je roditeljima zaista teško pa u određenim trenucima, kako raste, ipak pokušava samo sebe sputati da ne bi bilo toliko teško tim svojim roditeljima. A samim tim rade protiv sebe. Jer, kako kažu stručnjaci, takva nemirna, svojevoljna djeca nisu ni tvrdoglava ni teška – ona su samo djeca s čvrstom voljom i izuzetno jakim karakterom – a to su ni manje ni više nego odlike LIDERA!

Naravno, ne treba pretjerivati i sada reći pa ne možemo dozvoliti da nam se dijete popone glavu! Ne, baš suprotno od toga! Ovakva djeca su izazov, a sa svakim životnim izazovom treba se znati uhvatiti u koštac. Zar ne?

Zato vaspitavanje temperamentne djece zahtjeva promišljen stav i odgajanje koje će u istoj mjeri odgovarati željama roditelja kao i potrebama da takvo dijete ne sputate, ne slomite već usmjerite.

Temperamentna djeca su ona djeca koja će sve pokušati probati sama. U toj njihovoj želji da sve i uvijek probaju sama roditelji najčešće lude jer misle da bi oni trebalo da budu ti koji će djetetu pokazati “kako se to radi” i takvim svojim nametanjem u ovakvom djetetu izazivate jedino frustraciju.

Dijete koje ima snažan karakter nikada se neće zadovoljiti zabranom koju ćete mu nametnuti, posebno ako je niste prethodno obrazložili na način da je dijete shvati i da mu date dobar argument zašto bi takvu zabranu trebalo i prihvatiti. Dijete koje je karakterno jako neće prihvatiti argument koji je bezvezan, ono će se svađati da se izbori za svoje jer ovakva će djeca uvijek pokušati napraviti ono što su naumila. I vrlo će vjerovatno to napraviti – dobro!

Zato dragi roditelji “teške” djece – ne sputavajte njihove namjere da nauče, naprave, istraže, sami, na svoj način. Ta djeca žive punim plućima i jako snažno izražavaju svoje želje, naume i emocije.

Svađe s ovakvom djecom često su neminovne, ali zapamtite, za svaku svađu je potrebno dvoje i zato budite vi ti koji će prvo pokušati spriječiti dalju raspravu ili biti ona strana koja će raspravu voditi smireno.

Djeca će u svađi pokušati izvojevati pobjedu i ako traže nešto za što su (ako bolje razmislite) spremna, dozvolite im. Pustite im da budu gospodari svoje sudbine, a ukoliko je njihov zahtjev ipak prevelik zalogaj čak i za njih mini lidere, ponudite im alternativu. Tako ćete dijete naučiti i hvale vrijednim lekcijama o pregovorima i kompromisima koje će im svakako trebati u kasnijem životu.

U nastojanju da napravi sve po svom, umjesto da posluša vaš savjet i napravi nešto po vašem, dijete ponekad neće moći sprovesti svoj naum, možda će pasti, možda će shvatiti da to nešto na kraju ipak nije dobro, ili jednostavno neće imati dovoljno umijeća uraditi ono što je zamislilo – nema veze, život je škola i možda će uskoro probati opet, i opet pasti. Ali pustite ga, i što je još vrlo važno – pokažite mu da ste uz njega i kada uspijeva i kada ne uspijeva. Nemojte im ni slučajno govoriti – “Vidiš, rekli smo ti da nećeš uspjeti, da ćeš pasti” – ne – budite im podrška tako da dijete uvijek ima povjerenja u vas da ćete biti uz njega kada god to od vas bude trebalo.  U suprotnom će vas – svoje roditelje s vremenom početi isključivati iz svog života jer u vama neće imati podršku u svom životnom usponu.

Lako je zaključiti da će djeca sa stavom ukoliko su u mladosti dobro usmjeravana, a ne sputavana, lakoće doći do uloge lidera – u poslu, sportu, društvu jer odlike ovakve nemirne, maštovite, samosvjesne, spretne i karakterno jake djece sve su samo ne loše i teške.

Izvr: index.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Ja imam dvoje takvih 🙂 kazu nekad da su razmazena, jer su tvrdoglava.To je pitanje temperamenta, kod njih represija ne pomaze, sem sto stvara frustraciju i meni i njima….Roditelji bi poslusnu decu, da ih ne boli glava, ali to nisu porculanske figure, vec mali ljudi. Kad vidim dete koje bez pogovora slusa, vidim ugusenu prirodu i buduceg nesigurnog coveka. Nemirno dete treba usmeravati i objasnjavati mu sve sto ga interesuje,da bi naucilo da razmislja pravilno.Kada odraste da bude osoba sposobna da sama donose pravilnu odluku (bas zato sto nije poslusnicki karakter).Najbitnije je da nauce sebe da zastite i da procene sta je dobro za njih, a sta ne…

  2. Moji su mirni i poslušni…imaju bubica svojih sve češće,al’ ne vidim tu “ugušenu prirodu”???? Odličan razkog da NE vaspitavate djecu!!Jedan je u četvrtom/9 , a drugi u trećem/8 godina… MOŽDA meni izađe na nos njihova …. dobrota..al ja svaki dan doobaar dio dana potrošim na razgovore s njima…i o najmanjoj sitnici…čuješ-ugušena priroda… stručnjaci..

  3. ja sam ponosna mama poslusne djece, koja imaju svoj stav! ali treba razlikovati nemirno i bezobrazno! dijete koga interesuje kako i zasto i dijete koje se baca na ulicu i udra svoju majku pesnicama ja mislim licno da se takva djeca moraju dijelit!

  4. Majo,djeca su razlicita.Moj sin od godinu dana se penjao svuda,nisi smio da ga ostavis sekunde bez nadzora,komsijin (vrsnjak) sjedio miran ko bubica.moj nije htio ljulju ziv,komsijin satima moze u ljuljasci.tekst ne kaze da su sva djeca koja su mirna djeca ugusene prirode vec da onu koja su prirodno nemirna ne sputavamo.u mom primjeru tekst jentacan.samo ako mu fino objasnim (kuhinju boli kad je udaras) on prestaje,kazne apsolutno nemaju efekta.

  5. Samo velika je razlika izmesju nestasnog i nevaspitanog!!! Roditelji cesto brkaju( il je tako samo lakse) pa su deca jako nevaspitana plus i nemirna…a msm da ce ih ovaj tekst jos vise ohrabriti da su na pravom putu :/

Leave a Reply