Stvari zbog kojih nijedan roditelj ne treba da se izvinjava

roditelji

Žao mi je, ali mi nije žao što:

Dojim svoje dijete

Niko nema prava da me pogleda poprijeko kad moje dijete zaplače zbog gladi, a ja odlučim da ga nahranim ma gdje se u tom trenutku nalazila – u tržnom centru, restoranu, vozu. Ja sam ponosna što svoje dijete dojim.

Hranim svoje dijete formulom

Razlog nije važan. Važno je to da ja nisam ništa manje dobra majka od onih koje su imale tu sreću da doje svoju djecu.

Moja ćerka obožava roze boju i princeze, a moj sin Supermena i automobile

To ne znači da su moja djeca naučena šta treba da vole. Ne poznajete ih – ne sudite.

Moj sin voli princeze, a ćerka superheroje

Ne, to ne znači ništa. Ne govori ništa ni o njihovom seksualnom opredjeljenju ni o karakteru. Samo znači da su naučeni da mogu da svoj ukus grade sami, bez uticaja društva koje guši svojim pravilima.

Imam par kilograma viška

Činim koliko mogu da se hranim zdravo. Nemam više 20 godina.

Ponekad izblamiram svoju djecu

Ma koliko se trudio/la, sigurno će se desiti da moja djeca osjete grčeve u stomaku zbog nečega što sam uradio/la u njihovom društvu. A i to su uvijek smiješne i drage uspomene.

Svojoj djeci umijem da kažem „Ne”

Njima se to sigurno ne dopada, ali ja znam da je to ponekad najbolje za njih.

Dozvoljavam djeci da koriste mobilni telefon, kompjuter, tablet…

Budućnost će biti sva u tehnologijama. Želim da moja djeca budu spremna za to. Ne dozvoljavam im da sjede ispred ekrana satima, ali im ne branim da se opuste uz omiljenu igricu.

Vodim djecu u restoran

Ne, najbolje bi bilo da djecu zatvorim u kuću, do škole vodim samo autom, da slučajno ne bi nekom zasmetala svojim glasnim smijehom ili igrom. Ali neću. Zato što je i meni potreban predah sa porodicom, možda baš u tom restoranu u kojem ste vi rezervisali sto. Maler!

Ponekad slažem svoju djecu

Jednostavno, postoje stvari koje djeca ne treba da znaju. I ako ne umijem da izbjegnem da dam odgovor, naravno da ću slagati prije nego da kažem istinu koju dijete možda nije spremno da čuje ili nije u skladu s njegovim godinama.

Zato što mi je dijete „eksplodiralo” u javnosti

Svakom se to dogodilo. I onom strancu koji prevrće očima dok me gleda kako pokušavam da smirite dijete. Osim ako on nema dijete. Samo u tom slučaju je moguće da nikad nije doživio ništa slično. Ne zamjeram mu, sjetim se sebe prije nego što sam postao/la roditelj („kakvi su to roditelji? moje dijete se neće nikad bacati u javnosti!”). Da, da…

Odvajam vrijeme za sebe

Možda rečenica „Jedino zadovoljna majka/otac mogu imati zadovoljno dijete” zvuči kao floskula. Ali nije, zaista je tako. Odvojte malo vremena za sebe i vidjećete kako će se to odraziti na cijelu porodicu…

Propuštam žurke i izlaske s prijateljima

Volim svoje prijatelje i trudim se da im posvetim onoliko slobodnog vremena koliko mogu. Ali sada sam roditelj i jednostavno je nemoguće postići sve. Trebalo bi to da razumiju…

Zbog toga što sam konstantno umoran/na

Ako primijetim da ovo nekome smeta, samo mu predložim da pričuva moju djecu jedan dan…

Ne želim da gledam filmove u kojima se djeci dešavaju loše stvari

Kad dobijete dijete, cio vaš pogled na svijet se mijenja. Naravno da vas boli svaka nepravda, ali prema djeci postajete posebno osjetljivi. I to je sasvim normalno.

Postao/la sam manijak za bezbjednost

Kaciga i štitnici za laktove i koljena kad dijete vozi bicikl. Obavezno vezivanje svih pojaseva u sjedištu. Zvocanje ako neko vozi samo 5 km/čas brže od dozvoljenog. Sve je to sasvim u redu.

Dijete mi je na prvom mestu

Ovo nikako nije razlog za bilo kakvo pravdanje. I ne znači da sam zapostavio/la partera, prijatelje, brak, sebe. Znači samo da sam pravilno odredio/la prioritete.

Izvor: Zelena učionica

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply