Sigurno ste nemalo puta vidjeli veće dijete kako plače iz ovog ili onog razloga, a takva scena bila je propraćena komentarom odrasle osobe: „Zašto plačeš? Pa nisi ti više mala beba!“.

Zašto je plakanje u nekom uzrastu djetinjstva prihvatljivo, a u drugoj ne? Ne funkcionišu li suze ponekad i kod odraslih kao izduvni ventil nakon kojeg se bolje osjećaju?

Mnoga istraživanja su pokazala da suze imaju biološku i psihološku ulogu. Suze su egzokrini produkt i mogu ublažiti stres izazvan hemijskom neravnotežom u tijelu, navodi biohemičar William H. Frey II u svom istraživanju. Psihoterapeutkinja Judith Kay Nelson u svom istraživanju dolazi do zaključka da suze mogu odražavati samopouzdanje osobe. Na primjer, pojedinci koji nemaju problem s izražavanjem emocija plakanje smatraju kao normalnu i zdravu reakciju, dok oni nesigurni u sebe suze doživljavaju kao neprimjerene. Psiholog i neuronaučnik Robert R. Provine u svom istraživanju kaže da suze služe kao važan komunikacioni alat koji pojedincu omogućava da pokaže svoju potrebu za podrškom okoline.

Suze su nekim osobama glavni način izražavanja primarnih emocija poput tuge, ljutnje, frustracije ili radosti. U većini slučajeva suze su autentičan odgovor na neku emociju.

Pa ako su suze potrebne, zašto nam je neprihvatljivo vidjeti da desetogodišnjak plače? Suze su u našem društvu često stigmatizovane kao znak slabosti i ranjivosti, a zapravo su zdrava reakcija na neke emocije. Ako primijetite da vaše dijete plače dozvolite mu to, ne stišavajte ga i podržite ga da na taj način emocionalno reaguje kada ima potrebu. U ovakvim trenucima pokažite djetetu saosjećanje i tako ga primjerom naučite kako se ponašati kada se nađe u ulozi posmatrača osobe koja plače.

Evo nekoliko savjeta za podršku u trenucima ispunjenim suzama:

Dajte djetetu prostora – djeci su potrebni i prostor i vrijeme da se nose s emocijama koje osjećaju, dozvolite da se taj proces odvija svojim tokom;

Prihvatite plač umjesto da zahtijevate njegov prestanak – zahtijevanjem od djeteta da se suzdrži od plača prekidate njegov prirodni proces nošenja s emocijama, radije upotrijebite tu energiju da prihvatite djetetovo upoznavanje s različitim osjećanjima;

Budite saosjećajni i otvoreni – uplakano će dijete možda htjeti s vama podijeliti razloge svojih suza, iako u nekim slučajevima možda neće to u potpunosti moći – budite saosjećajni i podstaknite ga da vam se otvori kako biste znali što ga muči.

U svakom slučaju, budite tolerantni prema uplakanom djetetu i dozvolite mu da na taj način izrazi svoje emocije. Dijete će se već zbog roditeljskog prihvatanja osjećati bolje, možda će se sljedeći put moći bolje nositi s istim emocijama, a sigurno će dobar odgovor na ovakvo ponašanje moći kopirati i kada vidi nekog uplakanog.

Izvor: Klinfo