Kako pomoći djetetu koje šuška?

Mother helping daughter with homework

PIŠE: Radmila Čvorović, dipl.logoped

Sigmatizam je poremećej glasova s, z, c, š, ž, č, ć, đ. Ispoljava se kao:
• omisija – izostavljanje glasova i uglavnom se javljaju kod djece mlađeg uzrasta;
• supstitucija – zamjena glasova drugim glasom;
• distorzija – oštećenje glasa tj.glas postoji, ali njegov kvalitet ne zadovoljava.

Vrste sigmatizma:

– Interdentalni sigmatizam (vrskanje) međuzubno postavljanje jezika za vrijeme izgovora glasova s, z, c. Teži oblik zahvata i glasove š, ž, č.

– Adentalni (prizubni) sigmatizam kod koga glasovi koji bi trebalo da se izgovaraju pritiskom jezika na unutrašnju stranu sjekutića (dentala) izgovaraju se dalje od njih.

– Lateralni sigmatizam – pogrešan smjer vazdušne struje sa jedne ili sa druge strane jezika.

– Palatalni (nepčani) sigmatizam kada se prednji dio jezika približava alveolama i stvara se palatalnost (mazan govor) Javlja se kod otvorenog zagriza.

– Okluzivni (pregradni) sigmatizam nastaje na istom mjestu kao i palatalni, ali je za razliku od njega napet.

– Nazalni sigmatizam (snorting) kada se vazdušna struja pri izgovoru usmjerava kroz nos.

Uzroci artikulacionih poremećaja mogu biti sredinski, psihološki, organski, nasledni.

Usled stalnog uticaja sredine i porodice u kojoj raste dijete prihvata i takav način govora i jezika. Ako neko u porodici šuška, vrska, govori nosnim prizvukom i dijete će imitirajući taj govor naučiti tako da govori.

Organski uzroci mogu biti anatomski i neurološki. Nepravilan odnos vilica i zuba, rascjepi usne i nepca. Anatomsko-strukturalne promjene na govornim organima otežavaju smjer vazdušne struje i  onemogućavaju stvaranje odgovarajućeg rezonantnog prostora.

Neurološki uzroci nastaju usljed oboljenja kortikalnih regija značajnih za produkciju i percepciju govora.

Nekada ne postoji ni jedan od prethodno navedenih uzročnika, a dijete od sedam, osam godina govori kao malo dijete. Takva djeca ne žele da odrastu da bi im se ukazalo više pažnje i ljubavi.

Važno je da roditelji shvate i prepoznaju problem svog djeteta u izgovoru da ne čekaju da samo od sebe prođe i da se uz pomoć stručnjaka –logopeda na vrijeme krene sa logopedskim tretmanom.

Najuspješniji razvoj se postiže na uzrastu između 2-5 godina dok je plastičnost moždanih funkcija najveća.
Program i upustva roditelji dobiju od logopeda. Ne smije se vršiti pritisak na dijete jer to može da ga neurotizuje.Takođe ne može se očekivati da se artikulacioni problem brzo riješi, naročito ako dijete ima 5,5 godina, a prisutan je sigmatizam koji duže traje.

Logopedi se u praksi srijeću sa dosta takve dece, a takođe nailaze na nerealna očekivanja roditelja da će dijete za nekoliko tretmana riješiti problem. O svemu se mora voditi računa: o zrelosti djeteta, ne smije se insistirati na onome što dijete ne može da uradi jer ga to obeshrabruje i ono gubi motiv za rad.

Obično roditelji opominju dijete, ispravljaju i onda nastaje otpor kod djeteta.

Savjet:  Saslušajte dijete, a kada završi rečenicu, vi isto ponovite uz emotivnu toplinu i pravilan govorni model naglašavajući pravilno glas koji je oštećen (distorzovan, supstituisan ili omitovan). Podrška i pravilne primjene vježbi kući od strane roditelja, a uz instrukcije logopeda dovode do uspjeha i bržeg tretmana. Ali, ako očekujete da se artikulacijski poremećaj riješi samo logopedskim tretmanom duže ćete dovoditi dijete na logopedske tretmane. Radite sa vašom dijecom, budite im uzor, model i terapeut i uspjeh je zagarantovan.

Izvor: Moj pedijatar

SOS linija baner

Leave a Reply