Djeca su drugo ime ljubavi

drugoimeljubavi

PIŠE: Kata Granata, ICBmother blog

Volim kada se smijete zvonkim glasićima, kad me grlite i mazite ljepljivim ručicama, vičete u glas ” Volimo te”.  Topim se od miline svaki put kad vam se oči zasijaju, a ustašca naprave onaj najslađi oblik, srcastog O, kada ste nečim iskreno oduševljeni. Uživam u vašim pitanjima i zaključcima, vašim istraživanjima svijeta i odnosa oko nas. Kada me pitate “Zašto nas mjesec prati ili ko je brži, voz ili avion?”, kad ne sačekate odgovor, već pustite svojoj mašti na volju.

Vi ste moja djeca. Odabrali ste baš mene za vašu mamu. Nikada vam neću moći dovoljno zahvaliti zbog toga. To saznanje čini da se osjećam posebnom, voljenom, da moj život ima neki viši smisao. Malo je reći da sam počastvovana što ste vi baš moja djeca.

Često me zaboli misao da neću stići da vas dovoljno volim. Da prebrzo rastete, da sam često previše umorna, a vi mali i zahtjevni, da nam dragocjeni trenuci izmiču neosjetno. Već sad žalim za svakim trenutkom koji nisam uspjela da osjetim u srži svoga bića, koji sam pustila da mi izmakne. Kada ste pali, a ja vas nisam utješila, poljubila da prođe, kada sam vikala i bila odsutna, nervozna zbog nereda i neposlušnosti, što sam očekivala više, a davala manje.

Ponosna sam što rastete u dobre i osjećajne dječake, što imate svoje divne ličnosti, što ste već sad svoji i neuhvatljivi. Ponosna sam na vašeg tatu na kojeg se ugledate, kojeg volite posebnom i drugačijom ljubavlju, što ličite na njega svom ljepotom koju vam je podario. Vaše dječačke rukice će jednom biti ruke odraslog i divnog muškarca, čovjeka kojem smo bili stub dok su mu jačala nejaka leđa. Želim vam da njima nesebično grlite voljene svoje, da nježnost ne krijete. Da ljubite i volite svim srcem jer ste iz ljubavi i stvoreni. Da govorite izvini i hvala, jer smo vas tako učili. Da poštujete, trudite se, ustanete poslije svakog pada, drugom ruku prvi pružite. Da budete svjetlo naših života.

Vi nas učite da je ljubav neuhvatljiva kao zvijezda padalica i stvarnija od života samog. Zbog vas smo bolji ljudi, zbog vas nas rane manje bole, zbog vas hodamo dignute glave. Duboko i snažno zauvijek smo povezani precima i nasleđem, brigom i vaspitanjem, odanošću i najrazličitijim dogodovštinama kroz koje prolazimo svakog dana. Dok vas učimo, tješimo, liječimo, bolujemo svaku vašu bol i strahujemo umjesto vas, dok želimo da vas zaštitimo od surovog svijeta i pripremimo za samostalni život, mi vam dajemo sve što imamo i više nego što smo i sami dobili. Jer vi ste naše drugo ime ljubavi.

Izvor: ICBmother

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply