Što kad roditeljstvo postane zahtjevno?

vaspitanje2

Danas često čujemo kako se djeca opisuju kao živahna, nemirna, hiperaktivna, neposlušna, razmažena, tvrdoglava… Odgajanje svakog djeteta veliki je izazov i zahtijeva od roditelja puno ljubavi, razumijevanja, prihvatanja i povjerenja.

Većina djece razvojno prolaze kroz periode prkošenja, ljutnje, nemira, suprotstavljanja. Radi se o normalnim i prirodnim fazama kada dijete usvaja sposobnost da se izbori za sebe, svoje želje i potrebe. Dijete u tom trenutku još nema kapacitete da se ponaša na “prihvatljiv” način, ali ono kroz dalje sazrijevanje stiče potrebne vještine da svoje potrebe izrazi i zadovolji na način koji je društveno poželjan.

Usredsredite se na pozitivno

Ponekad su kritike učestalija vaspitna metoda od pohvale. Međutim, izuzetno je važno da roditelji budu pozitivni, da komentarišu i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje, a ne samo ona nepoželjna ponašanja. Promijenite poruke koje šaljete djetetu o njemu i podstaknite ga da gradi pozitivnu sliku o sebi. Umjesto da kritikujete “zlobno” počnite pohvaljivati “dobro”, tako ćete podstaći dijete da se ponaša na način koji će dovesti do pohvale. Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može da uspije. Zapamtite da učite dijete poželjnom ponašanju u situacijama kada je smireno i spremno za učenje, a ne samo u situacijama kada je već ljuto i uznemireno – tada dijete nije spremno da čuje i posluša nas i samo se dovodimo u situaciju da se s djetetom borimo.

Mijenjajte negativno

Nažalost, često nije dovoljno samo podsticati poželjna ponašanja, već je potrebno i smanjiti pojavljivanje nekih nepoželjnih ponašanja. Ova ponašanje ne treba stalno kažnjavati jer ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i steći loše samopouzdanje i negativnu sliku o sebi. Stoga je potrebno postavljanje jasnih i dosljednih granica. Granice su samo linije koje označavaju koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije. Predviđajući eventualne problematične situacije i ponašanje djeteta u njima, omogućujete sebi da unaprijed postavite granice i na taj način izbjegnete sukob. Granice u vaspitavanju djeteta nikad ne smiju dovoditi u pitanje roditeljsku ljubav, povjerenje i prihvatanje djeteta.

Dobro postavljene granice moraju uvažavati potrebe i roditelja i djeteta i omogućiti da oboje dobiju što žele.

Neka ponašanja možemo ignorisati (osim ako ponašanje nije usmjereno na destrukciju ili agresiju prema sebi i drugima). Ignorisanje NIKADA NE sprovodimo izolovano, ono mora biti upareno sa strategijama učenja poželjnog ponašanja!

Još jedna tehnika za smanjenje neželjenog ponašanja hiperaktivne djece je “isključenje” (time – out). Isključenje podrazumijeva da maknete dijete iz konteksta u kojem se ponašanje pojavilo i omogućite da provede dogovoreni vremenski period na neinteresantnom, ali sigurnom mjestu. Vrijeme koje dijete mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s djetetovim uzrastom (svega par sekundi do par minuta). Tokom tajmauta budite sa djetetom, pomognite mu da se umiri, ne ostavljajte dijete da samo sjedi.

Važno je znati da se ponašanje djeteta ne može promijeniti preko noći. To je ponašanje koje se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da će se brzo promijeniti.

Osim navedenog roditelj može još:

– dati djetetu jasnu povratnu informaciju;
– biti dosljedan;
– poštovati djetetove potrebe i osjećanja;
– dati djetetu osjećanje odgovornosti i mogućnost izbora.

Izvor: Ordinacija.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply