Postavljanje zdravih granica je dokaz ljubavi prema djetetu

granice2

Kada biste mladog tinejdžera, koji već u svojoj 12 godini počeo da pokazuje znake agresivnog i delikvetnog ponašanja (kršenje društvenih i zakonskih pravila), pitali: „Zašto to radiš? Koje je zadovoljstvo u tome?“, on vam najvjerovatnije ne bi odgovorio na pitanje. On ne zna istinski da li je to zadovoljstvo ili nešto drugo. Ono što bi vam u nekom trenutku možda rekao je: „Ja čekam da me neko zaustavi“. Većina bi pomislila da „to“ dijete opet traži pažnju i da ne govori istinu. Međutim činjenica je da on zaista želi da mu neko postavi određene granice i pravila. Zašto? Zato što postaviti granice i pravila u djetetovom ponašanju znači da je tati i mami stalo do njega i zato ga usmjeravaju na odgovarajući način. To znači da je voljen i poštovan. S obzirom da njegovi roditelji to nisu uradili za njega, nego su odabrali da primijene popustljivi vaspitni stil, on ne samo da ne zna pravila adekvatnog ponašanja, već uopšte ne vjeruje da ga mama i tata vole.

Kod djece, kao što je ovaj dječak, zbog neadekvatnog postavljanja granica i nemanja razumnih pravila u porodici, razvija se velika emotivna praznina i osećaj odbačenosti koja ih kasnije prati kroz cio život, i utiče i na njihove međuljudske odnose i način kako vode svoj život. Vrlo često ova djeca izrastaju u odrasle koje krše pravila (nekad to rade i agresivno, a nekad suptilno), ili ponašaju se neodgovorno (odugovlače i izbjegavaju obaveze i odgovornosti), ili, pak, stalno traže potvrdu drugih da su dobri, lijepi, zgodni,… (sa ciljem da nadomjeste taj osjećaj emotivne praznine i odbačenosti). Ovakve ličnosti, ne samo da nisu odgovorne, već ostaju emotivno nezrele do kraja svog života.

Šta treba raditi kako bi izbjegli ovu životnu zamku u koju možete nesvjesno da stavite svoje dijete?

Gradite i njegujte kvalitetnu, iskrenu i otvorenu komunikaciju

Uspjeh u vođenju i usmjeravanju djetata zavisi od toga koliko je kvalitetan odnos koji roditelji stvaraju sa njima. Ukoliko provodite dovoljno vremena sa svojim djetetom, igrajući se ili razgovarajući o važnim životnim temama, poštujete njegovo/njeno mišljenje i vodite zdravu diskusiju (primjerenu godinama djeteta), onda ste na pravom putu. Kada izgradite „betonski most“ između vas, onda taj most može da izdrži i iznese i najteži problem.

Budite mentor svom djetetu, ali poštujte i njegovo mišljenje

Roditelji su životni mentori svojoj djeci i uče ih šta je dobro, a šta nije, kao i koji su „alati“ za stvaranje kvalitetnih odnosa sa drugima, kako u porodičnom, tako i školskom/poslovnom okruženju. Ukoliko, kada razgovarate sa svojim djetetom aktivno slušate šta vam govori, poštujete njegovo mišljenje i emocije, onda gradite okruženje u kome će dijete moći da usvoji vrijednosti u koje i vi vjerujete. Takođe imaće dovoljno samopouzdanja i vjere da te vrijednosti gaji i, na konstruktivan način, odbrani kada je to potrebno.

Međutim, ukoliko ste jedan od onih roditelja koji „dijeli savjete“ i smatra da mnogo bolje zna neke stvari od svog djeteta, onda svom djetetu suptilno šaljete poruku: „Ti ne znaš ništa, ja sve znam, i ti nemaš pravo na mišljenje, nego ćeš raditi kako ti ja kažem“. Ovakav stav roditelja je odlična podloga za stvaranje životnih zamki za svoje dijete, gde ono stvara duboku emocionalnu prazninu i osjećaj odbačenosti, kao i osjećanje da ga drugi ne poštuju.

Postavljajte mu razumna ograničenja i pravila u ponašanju

Kako bi roditelji vaspitavali odgovorno i emotivno zrelo i inteligentno dijete, važno je da postavljaju određene granice i razumna pravila u ponašanju. To se odnosi na:

– Stvaranje takvih situacija da dijete osjeti prirodnu posljedicu svog neadekvatnog ponašanja;
– Primjena određenih dobro izmjerenih kazni (koje su u skladu sa njegovim godinama i emotivnom zrelošću)  kada dijete pokaže neadekvatno ponašanje.

Iako je većini roditelja važno da dobro vaspitaju svoje dijete i imaju najbolje namjere, nisu svi prirodno obdareni da mogu da naprave pravi balans između adekvatne i neadekvatne kazne i nagrade, ili „nezdravog“ davanja savjeta i „zdravog“ savjetovanja kroz aktivno slušanje djeteta i potvrđivanja njegovih emocija i stavova.

Zapravo je mnogo važnije, prihvatiti sebe sa svojim slabostima i jakim stranama, i biti spreman da radite na sebi i učite nove roditeljske vještine koje će vam pomoći da budete bolji roditelj.  Takav osoba postaje dobar uzor svom djetetu i na taj način stvara kvalitetno životno okruženje u kojem će se razvijati psihički stabilna i otporna odrasla osoba.

Izvor: Koučing za roditelje

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply