Nasilje u vrtiću

nasilje,vrtic

Nasilje među djecom postoji, na žalost, već od najranijih dana, onih vrtićkih. Iako bi čovjek pomislio da tako mala i nevina bića nisu sposobna da naprave ništa ružno i zlobno, to nije istina. Iako je ovaj pojam još nov i nedovoljno istražen među vrtićkom djecom, neka ispitivanja pokazuju da je vrtićko nasilje gotovo jednako često kao i ono u osnovnoj školi.

Koja je definicija nasilja?

Nasiljem u vrtiću smatra se kada neko dijete ili djeca namjerno, više puta (sedmicama, mjesecima) bude zlobno  prema nekom drugom djetetu (ili djeci). Nasilje može biti verbalno: ismijavanje, nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje ili fizičko: udaranje, guranje, tuča,…

Nasilje takođe može biti indirektno, bez vrijeđanja ili udaranja, a manifestuje se isključivanjem djeteta iz grupe i ignorisanjem i širenjem ružnih priča. Najčešće, zlostavljano dijete nije samo ničim isprovociralo nasilnika, koji je uglavnom jači od same žrtve. Mali nasilnici na taj način dobijaju toliko potrebni osjećaj moći koji im nedostaje.

Na žalost, pojam nasilja nije ništa novo i svake je godine u porastu, čak i u najrazvijenijim zemljama svijeta koje su daleko ispred našeg regiona.

Ono što je vrlo zanimljivo u vezi sa nasiljem je percepcija osoblja (kako u vrtiću, pa kasnije u osnovnoj i srednjoj školi) i samih žrtvi koja se bitno razlikuje.

Istraživanja su pokazala da vaspitači, nastavnici i profesori uočavaju znatno manji broj nasilja nego što se ono zaista događa.

Nasilje je socijalni problem i istraživači se slažu da djeca u vrtićkoj grupi u kojoj se događa nasilje zauzimaju ili su prisiljena ponekad jednake uloge kao i osnovnoškolci. Koje su to uloge?

  1. Nasilnik

Često su pravi mali manipulatori koji kao da tačno znaju ko je slaba tačka grupe i na koga se mogu okomiti. Iako su itekako svjesna socijalnih normi i pravila i da to što rade nije primjereno, ova djeca to tek trebaju i da nauče. Njihovo se ponašanje manifestuje tako što drugoj djeci sakrivaju stvari, uništavaju radove, ometaju ih prilikom jela, ne žele sjedjeti pored njih…čak radije primjenjuju ovakvu vrstu nasilja od fizičkog.

  1. Pasivna žrtva

Najčešće se radi o mirnoj, povučenoj i dobro vaspitanoj djeci koja ni na kakav način ne pružaju otpor nasilniku i u tu grupu spada oko 6 odsto vrtićke djece. Ta djeca ne znaju da se izbore za sebe ili da pokažu da im nešto smeta, a karakteriše ih i manji broj prijatelja jer teško sklapaju prijateljstva. Kod ovakve djece bilo bi dobro raditi na samopouzdanju kako bi naučila da se izbore za sebe.

  1. Agresivna žrtva

Studije pokazuju da u ovu grupu spada oko 8 odsto vrtićke djece i to su djeca koja na psihičko maltretiranje najčešće odgovaraju fizičkim nasiljem, čak češće nego sami nasilnici. Ova djeca su jako impulsivna i imaju manjak samokontrole pa nerijetko ne znaju odgovoriti na provokacije osim udarcima, što ne zaustavlja nasilje nad njima.  Ovoj djeci uglavnom manjka socijalnih vještina i nisu omiljena među vršnjacima.

  1. Svjedok nasilja

Polovina sve djece u vrtiću nisu nikada nikoga zlostavljala niti je neko zlostavljao njih. Ali osjećaju se tužna, pa čak i uplašena kada vide da je neko drugi maltretiran,  a istraživanja pokazuju da se neka čak potrude i pomoći žrtvi, koliko je to u njihovoj moći. Zato je važno raditi na daljoj edukaciji i podsticati ih da nauče pomoći u nevolji i da budu dovoljno snažni da upozore nasilnika da to što radi nije u redu.

  1. Pomoćnik nasilnika

Ova djeca neće sama pokrenuti nasilničko ponašanje, ali zato znaju biti dobri asistenti nasilniku. Istraživanja pokazuju da ne učestvuju toliko često u nasilničkom ponašanju koliko i sami nasilnici.

Što roditelji mogu učiniti

Istraživanja pokazuju da se djeca uče agresiji u ranom periodu svoga života. Zato roditelji i ostali članovi porodice koji vaspitavaju dijete moraju ga naučiti da se nosi s negativnim emocijama bez ispoljavanja nasilničkog ponašanja. Na koji način?

Kao prvo, djeca imitiraju ponašanje svojih roditelja, pa se morate u svakom trenutku postaviti kao dobar primjer. Tretirajte druge s poštovanjem, budite ljubazni i obazrivi pae će na taj način dijete učiti iz vaših djela. Zatim, kada djeca malo odrastu, učite ih da se konflikti i nesporazumi rješavaju riječima,  a ne udarcima. Objasnite im kako se osjeća onaj ko je uvrijeđen ili udaren.

Što možete učiniti u vrtiću? Razgovarajte s vaspitačima i saznajte kako se vaše dijete ponaša i kako se uklapa u zajednici? Druži li se s drugom djecom? Ulazi li u konflikte? Nadziru li ga vaspitačice dovoljno? Posmatrajte dječje ponašanje i van vrtića u kontaktu s drugom djecom. Otima li igračke ili ih njemu otimaju? Naučite dijete da se treba pomjeriti od onih koji mu ne odgovaraju i koji prečesto ulaze u sukobe.

Takođr, nauučite ga kako da reaguje u slučaju da se neko počne nasilnički da se ponaša prema njemu – treba vam sve ispričati i isto tako, obratiti se za pomoć vaspitačima u vrtiću. Zato je važno da održavate dobru komunikaciju s najmlađim članovima svoje porodice i imate odnos zasnovan na povjerenju.

Često su na meti nasilnika djeca koja nemaju razvijene socijalne vještine i puno prijatelja, povučena su. Podstaknite dijete da ostvari neke kontakte i stekne prijatelje koji su na neki način štit od nasilnika.

Ponaša li se vaše dijete nasilnički, najvažnije što možete je prihvatiti to i nositi se s kritikama ali i ne nalaziti uvijek opravdanje za svoje dijete. Mnogim roditeljima teško je suočiti se sa ovakvim  optužbama jer njihovo je dijete njima „najbolje na svijetu“. Kada se napokon suočite s problemom, morate biti čvrsti i postaviti ozbiljne granice.Vaše dijete mora biti svjesno uzroka i posljedice, odnosno kakve će posljedice za njega donijeti njegovo negativno ponašanje. Za savjet se slobodno obratite i stručnjaku, na primjer vrtićkom psihologu ili zamolite pedijatra da vas uputi.

Što vaspitači mogu poduzeti

Prvo i osnovno, naučiti djecu da je nasilje u bilo kojem obliku neprihvatljivo. Vrtić, škola ili bilo koja obrazovna ustanova treba djeci da pruži sigurnost, a ne osjećaj nelagode. Vaspitači i učitelji su ti koji bi trebalo da budu „prva linija obrane“ u školi i ti koji će pružiti zaštitu djeci i pomoći im da se zajedno suprostave nasilnicima.

U vrtiću se vaspitačice mogu pozabaviti tim problemom kroz razgovore i priče, a u osnovnoj školi i kasnije uz ankete i edukativne časove integrisane u nastavu. Vaspitali i profesori svakako treba da o svakom problemu obavijeste i roditelje i stručno osoblje, a u najgorim slučajevima i ostale mjerodavne organe.

Koje su posljedice nasilničkog ponašanja?

Kod vrtićke djece to je uglavnom stres koji može izazvati razne druge nevolje poput čestih bolesti ili glavobolja. Djeca takođe mogu početi odbijati da idi u vrtić i čak pokazuju znakove depresije. Nasilje često zna za posljedice imati i povučenost, manjak prijatelja, nesigurnost, socijalnu neprilagođenost  i mnoge druge ozbiljne posljedice.

Izvor: Dječja posla

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply