Srednjoškolac – đak prvak

srednjoskolci

Prelaz iz osnovne u srednju školu važan je životni događaj i vrlo stresan period i za djecu i za njihove roditelje. Za djecu – rastajanje od osnovnoškolskih prijatelja, upoznavanje novih, uklapanje u novu, često potpuno nepoznatu sredinu. Posebno je veliki stres za mlade koji mijenjaju mjesto stanovanja zbog upisa u srednju školu, odlaze iz roditeljskog doma. Roditelji se pitaju hoće li dijete uspijeti održati uspjeh iz osnovne škole, dok se adolescenti prije svega pitaju hoće li biti prihvaćeni. Za jedne i druge je to mješavina uzbuđenja, strepnje, iščekivanja, ali i ponosa. To je period kada djeca žele da budu samostalnija i odraslija, ali pažnja i podrška roditelja im je i dalje vrlo potrebna.

Posao roditelja je posebno pratiti kako izgledaju prve sedmice djeteta u novoj školi. Pokažite interesovanje za događaje u novoj školi: za nove predmete, za profesore, za domaći zadatak i nova prijateljstva i budite spremni na nesigurnost djeteta u početku. Vaš adolescent/ica će se možda ponašati djetinjasto, plakati i biti razdražljiv/a, imati probleme sa koncentracijom ili će se kod nje/njega javiti simptomi bolesti kako bi izbjegao/la odlazak u školu. Sve je to uobičajeno na početku. Budite oprezni i pažljivi dok se prilagođava. Prilagođavanje na novu sredinu prema nekim istraživanjima traje od 3 do 6 mjeseci, a u zavisnosti od individualnih karakteristika, neka djeca  se prilagođavaju brže, a neka sporije. Adaptacija zavisi od toga je li dijete našlo društvo, je li se snašlo sa vršnjacima i ispunjava li škola njegova očekivanja.

Znaci za uzbunu

Prošlo je mjesec dana od početka nastave, a dijete:

  • nije počelo sklapati nova prijateljstva, ne spominje imena drugih učenika;
  • žali se na glavobolju, bolove u stomaku;
  • počinje iskazivati odbojnost prema školi;
  • potišteno je i ćutljivo, nervozno ili ljutito;
  • govori da su svi profesori i učenici “glupi” i “dosadni”.

Što možete učiniti?

Te poteškoće je važno na vrijeme uočiti i početi rješavati. Učenik adolescent mora imati osjećaj da je roditelj uvijek tu kad mu zatreba. Razgovarajte s djetetom o tome što ili ko mu se sviđa/ne sviđa, što mu je lako/teško, ko mu je/nije simpatičan, što bi mijenjao (a u njegovoj je moći), a što bi ostavio isto. Pokažite razumijevanje za njegove poteškoće, ponudite pomoć. Omogućite djetetu da nastavi s hobijima, sportom i drugim slobodnim aktivnostima kojima se bavio do tada. Ostajanje u poznatim grupama pomoći će mu u prevladavanju stresa od nove sredine.

Redovno kontaktirajte s razrednim, a po potrebi i s psihologom ili pedagogom. Osim redovnih roditelljskih sastanaka, učestalost tih kontakata će preporučiti razredni s obzirom na proces adaptacije vašeg djeteta na novu sredinu, na njegov uspjeh i  vladanje.

Kad upišu srednju školu nekim đacima koncentracija pada jer imaju osjećaj da su postigli cilj. A upravo je obrnuto, cilj je završiti srednju školu, i to uspješno, a ne u nju se upisati.U prvom razredu srednje škole su najčešći problemi pad školskog postignuća (u odnosu na ocjene iz osnovne škole) ili relativni neuspjeh kad učenik ne postiže uspjeh kakav očekuje on ili njegovi roditelji, izostanci s nastave… Jedna od prvih rečenica koju će možda čuti od profesora je: „Ovo nije obavezna škola.“ To je istina, srednja škola zaista nije obavezna. Djeca su izložena selekciji, procjeni, većoj nego do tada. To ih  može demotivisati ali takođe može i biti podsticaj te poziv da budu odgovorniji, da se ponašaju zrelije.

Uz poznate osobine adolescenata uzroci problema mogu biti:

  • Iskrivljena slika o sebi i svojim mogućnostima

Oni učenici koji su u osnovnoj školi stekli pogrešnu sliku o sebi zbog preblagog ocjenjivanja, u srednjoj školi doživljavaju neugodne situacije i nerijetko slab uspjeh, jer njihove mogućnosti i uložen trud nisu u skladu s očekivanjima profesora. Nasuprot tome, ukoliko je učenik sebe uvjerio da je nesposoban za neki nastavni predmet ili učenje generalno, nije spreman ulagati napor jer misli da ga ionako očekuje neuspjeh.

  • Nerazvijene radne navike

Neorganizovano i kampanjsko učenje i nepravilni izbor načina i metoda učenje čest je uzrok školskog neuspjeha u prvom razredu srednje škole. Često roditelji znaju reći: „Do sada uopšte nije učio, sve je pohvatao u školi – a sada treba zagrijati stolicu i to ne zna“.
Napravite s djetetom plan rada – dnevnog ili sedmičnog. Pomozite mu da planira realno, da radi svakodnevno, osigurajte mu mjesto i mir za učenje. Pokažite razumijevanje za povremeno odstupanje od plana, podržite njegovu samoinicijativu, posebno ako donosi pozitivne rezultate.

  • Nedostatak interesovanja za školu ili zanimanje

Ako je upisan u školu koju nije želio, učenik često markira, traži sebi zanimljivije sadržaje, kafiće, luta gradom s prijateljima…
Pokažite interesovanje za školski uspjeh čime i u njemu pobuđujete želju za uspjehom. Podijelite s njim svoje srednjoškolsko iskustvo i kako ste prevladali probleme.

  • Porodična klima

Učenik, adolescent, emocionalno nestabilan, nesiguran u sebe – ukoliko pri prelasku u srednju školu nema podrške porodice, ne živi u klimi uzajamnog povjerenja i povjeravanja, svjedok je svakodnevnih konflikata u porodici, ima osjećaj da njegov uspjeh nikom nije važan i ne ulaže napor da zaista bude dobar.
Nasuprot tome pretjerana briga roditelja guši samostalnost učenika, što opet može imati za posljedicu loš uspjeh.
Roditelji zapravo nastavljaju sa svojim stilom porodičnog života. Neki ostave „brisani prostor“ i  poručuju: “Dospio si do tu i sada je na tebi da se predstaviš, da stekneš nove prijatelje…”. To se može razumijeti kao  izraz povjerenja u mogućnosti djeteta ali i kao nedostatak podrške.

  • Mišljenje vršnjaka

Ponekad dijete, želeći se silno uklopiti u društvo vršnjaka, može namjerno zapostaviti školske obaveze i pritom nakupiti negativne ocjene. Adolescentima je više nego ikada u ovom uzrastu važno mišljenje vršnjaka, a uklapanje u društvo znatno doprinosi njihovom samopouzdanju. Ukoliko je u tom društvu nepopularno imati dobre ocjene, ukoliko je popularno biti u buntu, negirati autoritete kao što su, na primjer, profesori, tada i dijete može podleći tom uticaju.
Adolescentima je potrebna sloboda. Pod tim, između ostalog, podrazumijevaju pravo da sami biraju prijatelje. Na to su vrlo osjetljivi. Razgovarajte o novim prijateljima i nađite nenametljiv način da ih upoznate. Pozovite ih na kolače, sok… Povežite se s njihovim roditeljima.

  • Perfekcionizam

Neka djeca imaju nerealno visoka očekivanja od sebe, veoma su samokritični i kritični prema drugima, a osjetljivi na kritiku. Zato se  nerado sami javljaju osim ako nisu u potpunosti sigurni u odgovor.  Učinak im je ispod očekivanja od samih sebe ili od drugih (roditelja, nastavnika), zabrinuti su zbog mogućeg neuspjeha, reaguju katastrofično na lošiju ocjenu. Perfekcionizam često ima za posljedicu i neuspjeh u školskom postignuću.
Hvalite dijete i za postignuća koja nemaju veze s školskim uspjehom (za saradnju, nesebičnost, kad se nečeg sjete, empatiju… ). Stvarajte atmosferu u kojoj je pravljenje grešaka normalan i očekivan dio procesa učenja,  svi griješe, pa čak i učitelji, roditelji. Priznajte da i sami ponekad griješite.

Ukoliko djetetove ocjene naglo krenu u negativnom smjeru, tada je vrlo  važno pružiti podršku djetetu. Okrivljavanje djeteta za školski neuspjeh i insistiranje da što prije “popravi” situaciju u školu, mogu samo stvoriti dodatni pritisak i frustraciju na dijete koje već evidentno ima probleme. Razgovori, podrška, a u nekim slučajevima i uključivanje u tretman kod stručnjaka ključni su kako bi dijete vratilo samopouzdanje i krenulo prema naprijed.

Izvor: Žena.hr

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. 1999. godine prelazak iz osnovne u srednju je bio itekako naporan.Prvo zbog bombardovanja nismo isli u skolu od marta do juna.Nismo znali kako cemo zavrsiti skolsku godinu.Gubimo li godinu,ili cemo preko leta nadoknaditi izgubljeno.Srecom ispalo je dobro,ocene sa polugodista su prepisane,negativne popravljene.Nije bilo prijemnog,vec je bodovanje bilo na osnovu poena.Najjlakse je bilo naci drustvo,iako je Nis veliki grad,svi smo se brzo upoznali i druzili,sa nekima sam se vec znala iz kraja,skole ili iz grada.Samo neka ne misle o tome ,bez opterecenja i stresa i sve dodje na svoje..Danas je ipak sve mnogo lakse.

  2. Oko svega roditelji vise dizu frku i nabijaju djeci stres. Mi oupste ne pricamo o tome. Samo mislim da je izabrala pogresnu skolu ali sama mora biti odgovorna i gotova prica.

Leave a Reply