Prilagođavanje djeteta na vrtić – ovo nemojte raditi

adopt-460x280

Puno ljudi u procesu prilagođavanja djece za vrtić pravi iste greške. Izbjegnite ih i pomozite svom mališanu da lijepo započne svoju avanturu zvanu „vrtićki dani“.

Toliko je puno savjeta koji roditeljima govore što treba raditi i kako pripremati dijete za polazak u vrtić, ali ono što roditelji stvarno treba da čuju je što nikako ne treba govoriti djetetu. Dakle, ove stvari se potrudite izbjegavati u širokom luku:

Fokusiranje na negativne stvari

Vi ste uzbuđeni što dijete kreće u vrtić, ali ono baš i nije? Vi ste spremni da ga pustite da bude s vaspitačima i drugom djecom, ali ono još želi da ostane s vama? Kada vas prvi dan zamoli da ga ne ostavljate cijeli dan tu samog, nemojte se truditi objašnjavati mu da će škola biti zabavna. Umjesto toga, usredsredite se na one aktivnosti koje ćete raditi zajedno kada nije u vrtiću. Možete se dogovoriti da svaki ponedjeljak počinjete slasnim doručkom po njegovoj želji. Koje dijete ne bi oduševile palačinke s čim god poželi?

A kada vas pita što ćete vi raditi dok je ono u vrtiću, čak i ako ćete se malo odmoriti uz noge na stolu i daljinski u ruci, zadržite to za sebe i recite mu da ćete smišljati zabavne stvari koje ćete raditi kada se ono vrati kući.

Grandiozne pripreme

Roditeljski instinkt nameće roditeljima ulogu trenera svojoj djeci. I iako u svijetu sporta ta uloga funkcioniše, teško je tako djecu pripremiti na stvari koje ih čekaju. Oni nikad nisu vidjeli svijet o kojem im se priča i  samo slušaju kako ih roditelji uvjeravaju koliko je to dobro i lijepo. Dakle, nema potrebe da iz biblioteke uzmete sve knjige o vrtićima i svaki dan im govorite što će tamo raditi i koliko će novih stvari naučiti. Odigrajte ovo ležerno i pustite djecu da stvore svoju viziju vrtića. Oni će se osjećati ugodnije ako ih kroz priču ne pokušavate konstantno pripremati na nadolazeće dane, a ni vi im nećete izgledati kao potpuni ludaci.

Upoređivanje s drugom djecom

Roditelji se često upoređuju sa okolinom i dvoume oko svojih sposobnosti. Vide dijete prijatelja koje čita, dok njihovo ne zna niti jedno slovo svog imena, u parkiću vide vršnjake svog djeteta kako se penju na najzahtjevnije sprave dok se njihov mališan gađa pijeskom u pješčaniku, a zatim se pravi nevidljiv i zapitaju se rade li nešto pogrešno.

Bez obzira na to što se možda i milion puta u danu to zapitate, te sumnje nije dobro dijeliti s djetetom. Nemojte mu govoriti koliko dobro Ana čita ili koliko se visoko Marko može popeti. Cijenite njegove uspjehe i pozitivnim komentarima ga podtičite da želi dati bolje i više od sebe kako bi napredovao. Nema veze ako još ne zna da veže svoje cipelice, naučiće – svojim tempom. Možda je teško, ali potrudite se da u grupi gledate svog mališana, a ne djecu koja ga okružuju i podstičite ga i bodrite pa će na kraju i on uspjeti ono što drugi već znaju.

Postavljanje neodređenih pitanja

Refleksni odgovor djece na pitanje „Što ste danas radili u vrtiću/školi?“ je „Ne znam.“ ili „Ništa.“. Zato treba izbjegavati tako generalna pitanja i pitati konkretno „Koje ste igre igrali poslije doručka?“, „Čemu ste se danas smijali?“ ili „Koje vam je slikovnice učiteljica čitala?“.

Na taj način djeca će vam pričati o svom danu, a vi nakon toga njima možete pričati o svom. Tako ćete se i jedni i drugi osjećati više uključeno u život porodice.

I dragi roditelji, nemojte se bojati polaska u vrtić čak i ako period adaptacije ne bude išao onako glatko kako ste zamislili. I računajte da se može desiti da svaka duža pauza odnosno izostanak iz vrtića može dovesti do sličnih situacija, pa se nemojte začuditi da i naredne godine prolazite kroz isto nakon raspusta.

Izvor: Klinfo

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply