Kako stati na put dugom razbuđivanju, odugovlačenju i kašnjenju u školu?

skolska rurtinaPIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja

Kada počne školska godina u vašem domu se svakog jutra ponavlja ista priča. Scenario je sledeći: jedva uspijevate da ga probudite, a kada ga konačno probudite onda mu još tri puta ponavljate: “Ustani,  zakasnićeš”…

Zašto bi buđenje djece bila obaveza roditelja? Ko će ih buditi kada jednog dana odu na studije? Hoćete li i tada svako jutro telefonom da ga zovete i provjeravate da li je ustalo? Šta kada imate troje školske djece, a uz to imate i fiksno radno vrijeme? Stižete li da sredite sebe, nakon što izgubite po desetak minuta na razbuđivanje svakog od njih? Osjećate li se kao žena koja vodi domaćinstvo ili kao žena koja vodi hotel?

Prebacite odgovornost na dijete

Možete kupiti djetetu budilnik i naučiti ga da uključi alarm, ukoliko samo ne umije. Mnoga djeca na ovo pozitivno reaguju, naročito djeca koju roditelji uče da gledaju na sat. Djeca budu srećna jer su dobila novi sat i to ih dodatno zainteresuje da se uče gledati na sat.Taman spojite lijepo i korisno. Ukoliko dijete  i pored alarma ne ustane na vrijeme, a vi toga dana radite drugu smjenu, pustite ga da zakasni i bez svađe mu saopštite da vi nećete da mu pravdate čas, već ćete reći učiteljici da vaše dijete nije imalo baš nikakvog razloga za kašnjenje, da se jednostavno uspavalo ili da mu se nije ustajalo iz kreveta.  Na taj način djetetu šaljete poruku da mora samo da odgovara za svoje postupke i da snosi posledice. Pored toga neće mu se isplatiti da se uspava ukoliko zna da mama neće da mu pravda čas.

Ukoliko i vi i suprug radite prije podne i imate fiksno radno vrijeme, a dijete je isuviše malo da bi ostalo samo u kući , ne preostaje vam  ništa drugo nego da ga sami probudite ukoliko nije ustalo u dogovoreno vrijeme. Smireno, bez nerviranja mu kažite da ćete ga sjutra buditi pola sata ranije pošto vidite da mu je potrebno više vremena da se razbudi i spremi, što znači da će i na spavanje morati da ide pola sata ranije.

Kada se pokrene i ustane iz kreveta, pita vas šta da obuče, ne može da nađe pantalone, ne zna gdje mu je sveska  i počne da je traži, a  na kraju se sjeti da je svesku zaboravio  u školi… Suprug već sjedi u autu i veoma je ljut jer dijete i vi kasnite, a samim tim i on kasni na posao. Ono što vas najviše brine u cijeloj priči je to što se vi i surug nervirate i svađate, a dijete se uopšte ne potresa. Izgleda vam potpuno nezainteresovano i bezvoljno . A i zašto bi, kada zna da ćete se vi vratiti po kišobran, svesku, da ćete mu na brzinu ispeglati pantalone jer vas je sramota da ide izgužvano…

Ne čekajte ga da nađe svesku, da se vrati po kišobran… Bez nerviranja mu saopštite da morate na vrijeme da stignete na posao, da nemate vremena da ga čekate i da je trebalo sinoć da spakuje torbu.Umjesto da žurite, da vozite nebezbjedno i plaćate kazne u saobraćaju, da vam šef odbija od plate zbog kašnjenja… pustite dijete da osjeti prirodne posledice svog ponašanja.

Kako ga podstaći da se ubuduće ponaša odgovornije i da se bolje organizuje:

Uvedite pravila koje će važiti za cijelu porodicu. Na primjer:

  • Prije spavanja rančevi za vrtić, torbe za školu i posao treba da budu potpuno spremne i da stoje u predsoblju.
  • Napravite raspored aktivnosti u cilju lakše organizacije. Ukoliko smatrate da vaše dijete jednostavno nije sklono planiranju i da mu ne polazi za rukom da se organizuje pa čak i kada to pokušava, možete mu pomoći pravljenjem rasporeda aktivnosti. Zajedno sa djetetom osmislite poster koji ćete zalijepiti na vrata djetetove sobe i na kome ćete napisati ili nacrtati redom sve aktivnosti koje treba da obavi uveče kada se sprema za spavanje ( npr. 1.spremi knjige i sveske u ranac 2.spremi užinu u ranac 3.pripremi šta ćeš obući sjutra…) i ujutru kada ustane iz kreveta.
  • Dajte djetetu lični primjer. Ukoliko ste i sami neorganizovani i zaboravni (ako se svako jutro vraćate po mobilni, ili tražite šta da obučete, ili ne možete da nađete cipele za kišovito vrijeme), onda ne možete od djeteta očekivati da se ponaša drugačije, onda je sva vaša priča uzaludna. Na djecu veći uticaj ima ono što činite, nego ono što govorite.
  • Postavljajte djetetu očekivanja pozivajući se na pripadnost porodici.Problem se lakše rješava kada je dijete izuzetak, u smislu da samo njega čekate, a ostali članovi porodice, roditelji i starija sestra su tačni i spreme se na vrijeme. Postavite djetetu očekivanje: „Mi smo svi u porodici vrijedni i odgovorni, možeš i ti da budeš, ti si dio porodice, očekujem da sledeće nedelje budeš tačniji, vjerujem da ti to možeš.“ Imajte u vidu da djeca ispunjavaju očekivanja koja im postavite jer čeznu za vašim prihvatanjem i odobravanjem. Stalo im je da ste zadovoljni sa njima i ponosni na njih.

Izvor: Moj psiholog

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply