Školske pripreme i promjene

A student tries to solve a math problem.

PIŠE: Jelena Holcer, pedagog

Uskoro počinje školska godina. Bez obzira u koji razred polazi vaše dijete, vrijeme je za pripremu. Što ranije dijete počne da se ponaša u skladu sa zahtjevima škole, uspjeće na vrijeme da prihvati i usvoji svoje obaveze (od ranog ustajanja pa do izrade domaćih zadataka).

Prvaci
Budućim prvacima, koji tek treba da se upoznaju i prilagode školskom životu ponudite realnu sliku škole, ali bez zastrašivanja. To znači da ćete im reći da će u školi steći mnogo novih drugova, da će o svima njima brinuti jedna učiteljica, da će naučiti mnogo novih, zanimljivih stvari. Svakako izbjegnite da ga “bombardujete” zahtjevima kako će morati da sjedi mirno, ne prekida učiteljicu dok nešto govori, da više neće imati vremena za igru.

Čak i ukoliko je dijete nemirno, ili ima manjak koncentracije, uzdržite se od naglašavanja unaprijed problema do kojih bi moglo da dođe. Osim toga, njegovo ponašanje Budućim prvacima, koji tek treba da se upoznaju i prilagode školskom životu ponudite realnu sliku škole, ali bez zastrašivanja. Na času treba da “sredi” učiteljica, a ne vi. To, jednostavno, nije vaš problem i nema potrebe da ga plašite ovakvim informacijama. Uostalom, kako će se dijete privići na školu je vremenski individualno, uveliko zavisi od toga da li je psihički pripremljeno za ovu promjenu, da li je prije škole išlo u vrtić, da li su roditelji uložili dovoljno vremena i strpljenja da ga na ovu važnu promjenu pripreme…

Takođe, kada razgovarate sa djetetom o školskim obavezama, recite mu da će vjerovatno imati domaće zadatke koje će ono moći samostalno da uradi, a da ćete vi uvijek biti prisutni i spremni da mu pomognete ako negdje “zaškripi”. Naime, kada ponudite podršku za ono što je djetetu zbunjujuće (pitanje je da li uopšte zna šta su to “domaći zadaci”), rasterujete njegove strahove. Veoma je važno da dijete krene u prvi razred opušteno i sigurno da će svojim sposobnostima uspjeti da prevaziđe potencijalne teškoće.

Konačno, septembar iskoristite da sa svojim prvakom razgovarate ne samo o tome šta je u školi naučio, već i kako se u školi osjećao. Pitajte ga da li mu je na časovima dosadno ili ne, kako provodi vrijeme na odmoru, šta je u školi bilo tog dana zanimljivo, šta smiješno… Ovakvim razgovorima dijete shvata da vas zanima ono i njegov život u cjelini, a ne samo ocjene. Slično primijenite i kada stignu prve ocjene. Odnosno, bez obzira na ocjene (u prvom razredu su opisne ili “crtane”, kako djeca kažu, jer su u obliku cvjetića, zvjezdica…) vi nastavite da razgovarate o tome kako je provodilo svoje vrijeme i u školi i van nje.

Školarci
Vaše dijete je već dobro shvatilo šta znači škola, koliko umije da bude zahtijevna i teška, ali i koliko je radosti vezano za nju (posebno za odmore, rekreativne nastave, školske dogodovštine, nove prijatelje…). Ipak, početkom septembra mu je potrebno vrijeme da se ponovo navikne na stari režim dana. Naime, u ovom uzrastu, bez obzira što škola više ne krije velika iznenađenja, djeca cijeli raspust provode sasvim slobodno. Igraju se, skaču, trče, druže se sa vršnjacima. Kad počne škola, za ove aktivnosti će imati manje slobodnog vremena. Iako starija djeca još bolje poznaju školu i njena pravila, zahvaljujući svom uzrastu brže se navikavaju na svoje radne obaveze poslije ljetnje pauze. To, međutim, ne važi za uzrast od prvog do četvrtog razreda. Zato je važno da svoje dijete motivišete.

Izbjegnite da govorite kako nema razloga da brine što ponovo treba da krene u školu poslije raspusta. Umjesto prepiranja zbog njegovog neraspoloženja koje se vama čini neopravdano, radije pokušajte da ga pažljivo saslušate, pokažete razumijevanje, a kada je moguće, ponudite alternativne ideje.

Ukoliko ste bili nezadovoljni tokom prošlih školskih godina ponašanjem ili radnim navikama svoga djeteta, razgovarajte sa njim o mogućim načinima da sada to promijenite. Recite mu da mislite da bi ove školske godine trebalo da se potrudite zajedno (ključna reč: “zajedno”, jer time poručujete da ono nije usamljeno u svojim problemima) da pronađete neki način da škola postane manje opterećujuća za njega. Možda je dovoljno da drugačije organizujete svoj dan ili da napravite satnicu učenja ili da pomjerite neke vannastavne obaveze u druge dane kako bi ga rasteretili. Ali, ne dozvolite da dočekate novu školsku godinu sa starim problemima. Na žalost, oni se neće riješiti sami, a vaše dijete u ovom uzrastu bez vaše pomoći često još nije sazrelo ni da ih sagleda, a posebno ne da ih samostalno prevaziđe. Neophodna mu je vaša pomoć. Zato, razgovarajte o tome na vreme.

Petaci/Šestaci
Peti odnosno šestit razred predstavljaju promjenu za vaše dijete jer će umjesto jednog učitelja ili učiteljice za koje je, možda bilo vezano tokom prva četiri odnosno pet razreda sada dobiti više nastavnika.

Objasnite mu da to može da bude i prednost jer ima mogućnost da se iskaže pred svakim od njih, upravo zato što oni ne poznaju nikoga iz njegovog odjeljenja. Prednost je i u tome što ukoliko je stari učitelj imao neke miljenike (što je, na žalost, više pravilo nego izuzetak u našim školama), sada to više ne postoji. Svako od učenika boriće se za sebe.

Pravila komunikacije
Kada su u toku promjene važne za vašu porodicu (bilo da su one vanredne, kao što je, na primjer, dolazak nove bebe u porodicu, razvod roditelja, preseljenje, ili redovne, kao što su završetak raspusta i početak nove školske godine), uvijek važe ista pravila komunikacije: 

  • osluškujte dijete (možda vašem djetetu nije lako da bude otvoreno i direktno) i
  • budite mu direktna podrška (imajte razumijevanja za njegove loše dane i negativna raspoloženja).

Bez obzira u koji razred pošlo vaše dijete, septembarski razgovori uvijek imaju neke zajedničke dodirne tačke:

1. Ocjena je samo ocjena. Čak i kada vas dijete razočara nekom ocjenom – sjetite se da je to samo ocjena. Ona bi trebalo da bude mjerilo njegovog znanja, ali često nije tako, jer ne zavisi samo od pokazanog znanja, već i od brojnih drugih činilaca (od treme vašeg djeteta, od njegovog raspoloženja, od raspoloženja nastavnika, od toga da li je dijete ocjenu dobilo usmeno ili pismeno, jer većini djece više odgovara jedan oblik ispitivanja, od toga da li se nalazi u “jačem” odeljenju, gdje se i odličan odgovor može vrjednovati kao prosječan, za razliku od istog tog odgovora u slabijem odeljenju, kada se on vrjednuje kao izuzetan…).

2. Postepeno. Poslije ljetnjeg raspusta učinite prelazak na školske obaveze što postepenijim. Priuštite djetetu i sebi malo zajedničke zabave (šetnja, bioskop, poslastičarnica, odlazak na neki izlet) i kada ima “bezbroj” školskih obaveza.

3Vannastavne aktivnosti. Sačekajte sa izborom vannastavnih aktivnosti. Upišite dijete na sport ili neki hobi po njegovoj želji tek kada se sasvim “uhoda” sa školskim obavezama.

Izvor: Moj pedijatar

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply