Razlika u očekivanjima od vrtića među roditeljima i vaspitačima

female toddler and 2-3 years girl playing in kindergarten. Horizontal shape

Život je satkan tako da događaji nikad nisu, ne mogu i nikad neće odgovarati očekivanjima!” C. Bronte

Parafraziranje naslova romana Velika očekivanja Charlesa Dickensa u naslovu ovog članka ne znači da će se tekst baviti književnim uratcima. Ustvari ne u onoj mjeri u kojoj bi to zaslužio veliki Dickens. Namjera ovog teksta sasvim je drugačija – pokušati opisati koliko se stvarnost boravka djece u vrtićima razlikuje od očekivanja odraslih.

Početak je pedagoške, “vrtićke” godine. Roditelje, koji su upisali djecu u jaslice ili vrtić, sa svih strana obasipaju savjetima o procesu prilagođavanja djeteta na ustanovu. Poneki savjeti upućuju se i na račun prilagođavanja roditelja. Najrjeđi su oni koji se bave prilagođavanjem vaspitača na novu grupu, novu djecu i nove roditelje. Vjerujem da ste marljivo proučili kako najlakše i najbezbolnije proći kroz proces prilagođavanja i da se polako prilagođavate na novonastalu situaciju. U trenucima kada je roditeljima najvažnije pitanje kada će dijete konačno krenuti s radošću u vrtić, vjerujte da je samo pitanje dana kada će se pojaviti nova pitanja: Što i kako se nudi djetetu u vrtiću? Naravno, ne misli se pri tom na različite programe koje nude vrtići, već na očekivanja koja svakog dana rastu u očima roditelja.

Većina roditelja na pitanje o tome što očekuje od vrtića za svoje dijete bez puno razmišljanja daje odgovore da se dijete dobro zabavlja, da bude sigurno, da bude veselo i sretno.

Ali kad malo razmisle lista očekivanja raste, pa se tu pojavljuje još i:

  • da ga niko ne tuče (naravno, sasvim opravdano očekivanje);
  • da se ne igra samo;
  • da drugi uvažavaju njegove/njene ideje;
  • da nikad ne plače;
  • da nikad ne tuguje;
  • da učiteljica pripazi na odjeću;
  • da nauči barem jednu pjesmicu svako malo;
  • da nosi likovne radove barem svaki drugi dan;
  • da i njegova “iskrica” bude na oglasnoj ploči;
  • da učiteljica zna je li mu vruće ili hladno;
  • da je sito;
  • da ga ne tjeraju da jede;
  • da se ne ide napolje kada je hladno…

I još puno puno toga. Priznajte da ste se pronašli u mnogim od ovih očekivanja. I vjerujte, sva su sasvim opravdana kada su djeca u pitanju.

Ali, što stvarno možete očekivati od vaspitača (koji ipak imaju jedno naručje i dvije ruke, iako se ponekad čini da imaju mnogo više) i vrtića?

Što očekivati od vaspitača?

Vaspitač je osoba koja ima sopstvene vrijednosti, norme i načela. Osoba koja ima emocije, koja uspješno (ili manje uspješno) ostvaruje socijalne interakcije. Osoba koja ima sopstveni temperament. Osoba koja sve te osobine unosi u ostvarivanje kontakata s drugim pojedincima, bili oni lični ili profesionalni. To znači da možete očekivati:

  • zagrljaj djetetu i osmijeh vama kada dolazite;
  • pjevanje i ples – ne uvijek s namjerom da se nauči 156 pjesmica, ali s namjerom da se dobro zabavlja;
  • da dijete dobije prostor kako bi izrazilo svoje mišljenje ili stav, ali uvažavanje je nešto za što će se samo izboriti;
  • da će dijete plakati – plaču i odrasli kad su tužni, ljuti ili su samo taj dan plačljivi, ali niko ga neće ostaviti da plače;
  • da će se dijete ponekad imati potrebu biti samo – to ne znači da je odbačeno;
  • da dijete brine o svojim stvarima, biće dana kada će doći s tuđom čarapom ili majicom ali to je zato jer odrasli vjeruju da se može samo obući, pa čak i ako to znači da će se obući naopačke;
  • da je ponekad gužva u wc-u, mokre gaćice ne znače da je dijete u regresiji;
  • crteže, ali i one slikane temperama, a to uključuje više posla za mašinu;
  • boravak na vazduhu – to je zdravo, pa čak i  ako pada kiša ili duva vjetar;
  • kvalitetnu i raznovrsnu hranu kojom zadovoljavamo fiziološke potrebe, prema potrebama svakog djeteta;
  • da nauči regulisati tempraturu skidajući se ili oblačeći po potrebi, čak i ako to znači da će ponekad biti oznojeno;
  • uprljane pantalone – one znače da se dijete dobro zabavlja i  istražuje.
  • puno razumijevanja i topline od vaspitača, jer oni su svoj poziv odabrali.

Očekujete li baš ovakve stvari, dostićići ćete svoja očekivanja.

Izvor: Čuvarkuća

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. ne ne ocekujemo da djeca znaju 200 pjesmica i da crtaju deset likovnih crteza dnevno, ocekujemo da su zdrava, a ne da mogu da idu u vrtic samo sedam dana, a dvadeset dana da ih lijecimo, i da, vjetar nije uvijek zdrav, jer su neka djeca osjetljivija….

  2. Posebno očekujem da su zdrava, da ih niko ne tuče (osoblje), da im je jelovnik zdraviji i da provode vrijeme napolju. Pored toga očekujem da se zabavljaju i igraju, da se druže, a ne da sjede ispred televizora i gledaju crtaće. Sve ostalno što nauče ili izrade je samo dodatni plus. Pitanje za naše vaspitače: zašto nikada ne izvode djecu napolje?

  3. Da li je mnogo ako očekujem da mi se kaže kako se dijete baš tog dana ponašalo,da li je bilo nečeg specifičnog jer je neraspolozen pošao,da li je mnogo ako očekujem da mi kažu istinu koliko je pojeo,a ne uvijek i bez izuzetka “sve je pojeo” baš sve svaki dan…ako je plakao,plakao u redu je i kući plače ali ja samo zelim znati da je plakao…da li mnogo ocekujem ako želim da mi se kaže baš za moje dijete,baš taj dan kako se ponašao kako je jeo,da li se družio šta god a da to ne bude univerzalna rečenica koju svi čujemo i koja nam govori da baš za moje dijete taj dan pojma nemaju ništa osim da je bio….zašto se brane time da mnogo očekujemo? Možda zbog toga što tako malo daju…briga me za pjesmice,ha hoću da je njih briga za NJEGA,a ne da bude 48 u grupi sa kojom ne znaju dje bi…

Leave a Reply