Ja sam mama, ti si moje dijete

ti si moje dijete

PIŠE: Zolerina

Prije nego što sam postala mama mislila sam da tačno znam koje su to su greške koje većina roditelja pravi i da ću jednoga dana, kada za to dođe vrijeme, biti jednostavno savršena. I onda je došla Zoja. Ubrzo sam shvatila da nisam imala pojma o greškama, da nisam imala pojma o roditeljstvu, da nisam znala da je mamama najteže suditi i da uopšte nisam bila svjesna šta znači biti dobra u tom zadatku. Ne znam ni sad. Sa gomilom malih sumnji se suočavam svakodnevno. Kako se postaviti, šta reći i koliko. Nekada mislim da koliko god da se trudim ne postupam ispravno. Nekada se sebi divim na snalažljivosti i taktu. I tako u krug. Ali jednu stvar sam sebi obećala. Obećala sam da mi nikada neće biti važnije to što sam ja mama, od onoga drugog da si ti dijete.

Malo zbunjujuće, zar ne ?!

Priču zamišljam ovako….

JA SAM  MAMA … ja sam tu za sve što ti treba. Ja sam tu za tebe uvijek. Ja nemam svoj život. Moj život si ti. Ja živim i dišem za tebe. Moja jedina svrha je briga o tebi . Možda ćeš i postati zbog mene mala žena sa velikim problemima, ali ne zato što ja to želim, već zato što moje želje od tvojih ne mogu da dođu do izražaja. Ti ne znaš da nabrojiš stvari u kojima ja uživam. Više ne znam ni ja postoje li one uopšte. Uživam samo u načinu na koji me gledaš, osećaju kada znam da ne možeš bez mene i kada sam u poziciji da ti nešto pružim.

Možda ćeš posumnjati jednoga dana da nisam vjerovala u tebe jer sam ti stalno podmetala leđa i ispunjavala svaku tvoju želju. Priznaću ti nešto. Ja nikada nisam razmišljala o tome da tebe treba da pripremim za život. Meni je bilo mnogo važnije da pomognem sebi. Da pomognem sebi da shvatim zašto vrijedim.  I da … ne u tebe, nisam vjerovala u sebe.

Nemoj mi nikada reći da takvu ljubav od mene nisi tražila i da misliš da nećeš moći da je opravdaš, iako ćeš cio život to pokušavati. I da će te zbog toga gristi savjest. Nemoj mi reći da bi voljela da sam se više smijala, izlazila, radila stvari koje volim i radila na sebi, umjesto što sam brinula o tebi stalno. Povrijedićeš me ako mi to kažeš. Znam da nije prirodno oduzeti nekome život, a ti si to meni uradila kada si se rodila.

Zbog toga ćeš možda platiti cijenu.

Možda će ti biti teško sa ljudima, možda nećeš umjeti da se snađeš, vjerovatno ćeš se stalno preispitivati i teško donositi odluke, a još teže ih sprovoditi u djelo. Životarićeš, umjesto što ćeš živjeti, nećeš vjerovati u snove i nećeš imati želja. Najvjerovatnije nećeš vjerovati u sebe, jer tome sam te sve vrijeme nesvjesno učila. Pusti me samo da živim u vjeri da sam „velika“ jer to je sve što imam i što mi je važno. Ja sam zaista radila najbolje što sam umjela, ipak sam ja samo mama.

TI SI MOJE DIJETE … ti moraš da slušaš, svakako, da znaš pravila i da im se prilagođavaš. Moja pravila. Ja imam svoje vrijeme, svoje obaveze, svoje želje i one su po prirodi stvari veće i bitnije od tvojih. Ti se prilagođavaš meni. Ja nisam savršen čovjek, a ni roditelj i praviću greške dok god sam uz tebe. Praviću ih mnogo. Ali ćeš ti iz njih svašta naučiti. Ponekad neću biti fer. Grdiću te i kad baš nisi zaslužila, ali ćeš tako naučiti koliko su ljudi i stvari promjenljive i kako jedino na koga možeš da se osloniš si ti sama.

Kada kreneš u školu nikada neću kriviti nastavnike i školstvo za tvoje loše ocjene i teške zadatke. Tako ćeš naučiti da pravila igre moraju da postoje. Oduvijek i zauvijek. Moraćeš da shvatiš da igra mnogo puta neće biti fer. Nadređeni će nekad više zasluživati da budu podređeni. Mnogi će varati da bi uspjeli. Nekada ćeš varati i ti. Često ti se neće dopasti ni uloga koja ti je u igri zapala, ali ćeš morati znati da je okreneš u svoju korist. I na kraju ćeš ipak morati da shvatiš da je najbitnije šta ti sama misliš i o sebi, i o igri.

Ono što isto mogu da ti obećam, jeste da se nikada neću plašiti za tebe, za mene, za nas. Vjerovaću tebi, vjerovaću sebi i vjerovaću u sreću. Strah je najveće breme koje ćeš u životu nositi, ako ga u djetinjstvu stekneš i zato ću se truditi da ga držim podalje od nas.

Davaću ti dobre primjere. Ne tako što ću ti pričati prazne priče “šta treba” i “šta ne treba”, već tako što ću te pustiti da sama vidiš i osjetiš. Znam da te sa pljeskavicom u tanjiru neću uvjeriti u važnost zdrave ishrane, niti sa cigaretom u ustima u štetnost duvana. Zato ću se truditi da budem bolja zbog tebe i sebe, zbog nas.

I zapamti, ono što je najvažnije, neću ti nikada olakšavati put, niti na njemu stajati. Ne zato što mi je teško. Već zato što na to nemam pravo. I ako ikada poželim da ti podmetnem leđa kad ne bih smjela, uradim više nego što mogu u trenutku, i budem krivila sebe što možda ne mogu, tada ću nas saplesti obje. Tebe, jer ćeš misliti da prepreke samo preko mojih leđa možeš preći, a moja leđa neće uvijek biti  tako jaka.  I sebe, jer ću ti oduzeti šansu za uspjeh i sreću.  Ja sam se odgovornosti za oboje odrekla kad sam te rodila.  Od tada si najveće stvari odradila sama …  suočila se sa ogromnim nepoznatim svijetom oko sebe, udahnula vazduh prvi put, borila se sa grčevima, dječijim prehladama, prvim koracima i riječima. I ja sam se divila toj borbi. Borbi za životom. Još uvijek se sjećam tvog velikog osmjeha kada si izgovorila prvu riječ i snage koju sam videla na tebi kada si savladala pješčanu plažu svojim prvim koracima.  S A M A.

Kako rasteš zadaci su sve veći i teži, ali ja vjerujem i da si sposobna da na njih odgovoriš. Svako moje podmetanje leđa će značiti da ne vjerujem dovoljno u tebe. A ja vjerujem. Najbolja usluga koju mogu da ti pružim jeste da se sklonim sa strane i sa ljubavlju posmatram tvoj put. Ponekad će ti biti potrebno usmjerenje, mnogo više puta će ti trebati ohrabrenje i ja ću biti tu. Biću tu da te podsjetim na to da su snovi dostižni, a želje ostvarive, samo ako dovoljno jako želiš, ali da ne treba da živiš bez želja i snova.

Moj uspjeh kao roditelja nikada neće biti u tome koliko ću ja tvojih želja ostvariti i prepreka umjesto tebe preći , već  koliko ću doprinijeti tome da ih ti sama imaš  i da  ih ostvaruješ i prelaziš  bez mene, bez ikoga.

Tek onda ću biti veliki roditelj koji prave male greške, i zbog tih malih grešaka i velikih obećanja ti ćeš biti spremna za život bez mene. A to i jeste moj cilj . I tek tada će to ti si dijete  biti važnije od toga što sam ja mama.  A to i jeste prava stvar.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply