Samohrani roditelji u Crnoj Gori nezbrinute osoba bez ičije podrške

Mother kissing daughter outdoors

Samohrani roditelji su hrabre osobe koje hodaju stazom neizvjesnosti, odričući se mnogih stvari da bi djeca imala sve što je neophodno, a u Crnoj Gori se veliki dio njih osjeća kao nezbrinuta osoba bez ičije podrške.

Prema podacima Monstata sa posljednjeg popisa, u Crnoj Gori ima 24.424 porodica u kojima djecu podiže samo majka i 5.105 porodica u kojima djecu podiže samo otac, što ukupno čini oko 30 hiljada porodica sa samohranim roditeljima. Broj djece koja žive sa samo jednim roditeljem, možda je i duplo veći.

Snežana Prelević, predsjednica Udruženja samohranih roditelja (USR) Crne Gore, koja je i sama samohrana majka, smatra da je ovo prilično velika cifra za malu državu, ali i da ne čudi, s obzirom da je razvoda sve više.

Gordana Vuksanović Momčilović, članica Udruženja i 15 godina samohrana majka, priča svoje iskustvo i dodaje da se ne razlikuje  od ostalih priča samohranih roditelja.

“Sasvim je ista, sa istim početkom i jednako neizvjesnim krajem, sa istim tjeskobama, problemima, neizvjesnom svakodnevicom… Kada smo se suprug i ja rastali, ćerka je imala pet, a sin dvije godine. Nije bilo lako! Sada više nisu mali, ali i dalje nije lako! Zašto? To sam pitanje mnogo puta postavila sebi, ali i institucijama koje bi se trebale baviti ovim problemom. Od sebe sam odgovore dobila, od institucija sam dobila samo uvjete“, priča sagovornica Portala Analitika.

Kaže da je sve ove godine radila, ali da nikada nije bilo dovoljno, da su se troškovi povećavali kako su djeca rasla.

Kada je potražila pomoć od Centra za socijalni rad, doživjela je, kako kaže, najveću sramotu u životu i shvatila poražavajuću istinu: da bi dobila pomoć države mora je biti, grubo rečeno, na rubu egzistencije, bez krova nad glavom, bez sredstava za život…

“Nisam ostvarila čak ni pravo na dvije gratis olovke, a kamoli na skupe lektire, ili školske knjige za dva đaka. Na pola puta mog samohranog života, ja shvatih da sam – nezbrinuti roditelj. A biti samohrani roditelj znači povući dvije roditeljske obaveze na svojim plećima. Jednako je teško i očevima i majkama“, objašnjava Vuksanović Momčilović.

Ona dodaje da ovaj „status“ često podrazumijeva da ćete svaki drugi mjesec ostati bez struje zbog kašnjenja u plaćanju, bez telefona, sa visokim obavezama za sve i svašta, praznih džepova, jer plata ode na podstanarsku kiriju. Ima i onih koji ne mogu da rade, jer nema ko da im pričuva djecu.

„Biti samohrani roditelj znači da nećete imati novca da platite dječiju ekskurziju, a da će škola ignorisati to što vam dijete nema školske knjige, sveske, olovke, pribor…“, kaže sagovornica Portala Analitika.

Vuksanović Momčilović primjećuje da se broj samohranih roditelja u Crnoj Gori iz godine u godinu povećava.

„Nije lako, ali imam veliku ljubav i zahvalnost svoje djece što sam ih uspjela izvesti na pravi put. Nakon 15 godina voljela bih da doživim i da mi država pokaže zahvalnost što sam rodila dvoje Crnogoraca i hrabro se izborila sa nedaćama. Ne podići glas, znači da se mirite sa situacijom. Samohrani roditelj je hrabra osoba koja hoda stazom neizvjesnosti, odričući se mnogih stvari da bi djeca imala sve što je neophodno“, smatra sagovornica Portala Analitika.

Ona kaže da su djeca samohranih roditelja ipak zbrinuta. „Barem mi brinemo o njima. A ko brine o roditeljima? Proganjaju ih banke u kojima su podigli kredite da bi ostvarili svoje vizije budućnosti, Elektrodistribucija, vodovodi, razni javni izvršioci, plate kasne, ima otkaza iz banalnih razloga…”

Snežana Prelević potvrđuje da samohrani roditelji imaju mnogo problema. upravo zato je osnovala udruženje kako bi samohranim roditeljima obezbijedili neke pogodnosti.

“Istina, tek treba da zaživi, ne samo na području Podgorice, već i ostalim crnogorskim gradovima“, kaže sagovornica Portala Analitika. Objašnjava da je riječ o vrlo konkretnim, malim a tako značajnim stvarima: popustima na članarinu u sportskim klubovima, igraonicama, raznim kursevima..

Nekada su sve vanškolske aktivnosti bile u školi, postojali su izviđači, folklor, dramske, likovne i ostale sekcije, dok se danas sve to plaća van škole. Samohrani roditelji često nemaju ni za osnovne stvari, ukazuje Prelević.

Udruženje samohranih roditelja je naišlo na dobar odziv, da mnogi privatnici daju popuste od 20 do 50 odsto, ali i besplatne članarine.

Udruženju je na usluzi i psihološkinja Snežane Rovčanin, a od septembra će volontirati i socijalna radnica. Obezbjeđuji i advokata koji nudi 50 odsto popusta za svoje usluge.

Za Portal Analitika kaže da su različita iskustva njihovih članova i muka koje ih more.

„Javila nam se članica koja ima specifično radno vrijeme, jer radi prijepodne, popodne, kao i noćnu smjenu. Kako kolektiv ne želi da joj izađe u susret prinuđena je da noću vodi dijete sa sobom na posao. Nisu rijetki ni slučajevi samohranih roditelja koji su podstanari i koji moraju da rade i po dva posla kako bi uspjeli da plate kiriju i hrane svoju djecu“, objašnjava Prelević.

Zakon o radu, kaže, samohrane roditelje prepoznaje samo u dva slučaja.

„To su – da poslodavac ne može da prekine ugovor o radu sa samohranim roditeljem koji ima dijete mlađe od sedam godina, kao i da može raditi duže od punog radnog vremena, odnosno noću, samo uz pismeni pristanak“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.  Ona se pita što treba da čine roditelji koji imaju djecu stariju od sedam godina, ali mlađu od 14-15?

Kaže da su česti i pozivi od majki koje imaju bolesnu djecu i koje zbog toga ne mogu da rade a od socijalne pomoći ne mogu da prežive.

samohrani3

Prelević smatra da je potrebno mijenjati svijest i društva i bivših supružnika.

„Nije rijetko da se bivši supružnici svete jedni drugima, zanemarujući dobrobit djece. Jedan od takvih primjera je i samohrani otac koji nije dobio saglasnost svoje bivše supruge kako bi dijete poslao u inostranstvo kako bi razvijalo svoj sportski talenat“, navodi ona

Očekuje da se država više zauzme oko rješavanja problema sa kojima se nose samohrani roditelji.

U javnosti su se čula dva predloga u vezi sa rješenjem problema alimentacije i to od Pozitivne Crne Gore i Socijalističke narodne partije, koje su predložile formiranje alimentacionog fonda iz koga bi se plaćale neisplaćene alimentacije.

„Jedan prijedlog je kažnjavanje nesavjesnih roditelja društveno korisnim radom, a drugi da im država naplati svojim mehanizmima alimentaciju. Mišljenja sam da država može naći mehanizme naplate, samo ako hoće“, kaže Prelević.

U nekim državama u SAD-u roditelj koji ne plaća alimentaciju ne može da registuje vozilo. „Možemo li uvesti isti mehanizam i kod nas? Ovdje ne možete da registrujete vozilo ukoliko niste platili sve saobraćajne kazne“, pita Prelević.

Navodi primjere i rješenja kako se samohranim roditeljima može olakšati odgoj djece.

„Opština Beograd je donijela odluku 2011. godine da samohrani roditelji plaćaju vrtić upola jeftinije. U Sloveniji se iznos za vrtić određuje prema visini primanja roditelja.“

Tvrdi da je rašireno mišljenje, ne samo kod nas nego i u drugim zemljama, da alimentacija ne ide djeci već majkama ili očevima koji brinu.

„Ima ih koji iz inata neće da plaćaju alimentaciju, pa se dovijaju na razne načine, prepisuju imovinu, rade na crno i slično kako bi izbjegli plaćanje alimentacije“, kaže Prelević.

Roditeljima i njihovim problemima se bavi i NVO Zinak, koja je obuhvatila preko 50 jednoroditeljskih porodica u okviru podrške samohranim roditeljima i njihovoj djeci, kao i višečlanim porodicama, tj. porodicama koje broje četvoro i više djece.

I izvršna direktorica NVO Zinak Nikoleta Strugar potvrđuje da su mnogobrojni problemi sa kojima se nose roditelji koji sami odgajaju djecu.

„Najčešći problemi su neriješeno stambeno pitanje, nezaposlenost, nemogućnost naplate alimentacije, finansijski problemi, nerazumijevanje okruženja, predrasude, pa do pitanja koje se tiču samog djeteta i njegovog razvoja“, kaže Strugar.

Zinak je pokrenula akciju u cilju zadovoljenja potreba i želja roditelja i djece spajanjem sa privrednim subjektima i širom društvenom zajednicom.

„Odziv je sjajan. Nevjerovatno je koliko smo susretljiv narod, puni empatije, koliko smo iskreni filantropi. Do sada smo i za roditelje i za djecu obezbjeđivali raznorazne besplatne usluge, od frizersko-kozmetičkih, preko besplatnih torti, pica, dostave ručka na kućnu adresu, stomatološke usluge…“, objašnjava sagovornica Portala Analitika.

Djeci su obezbijedili veliki broj besplatnih radionica – umjetničkih, kreativnih, edukativnih, informativnih, sportskih i brojnih drugih, te su tako djeca imala priliku da jašu konje, kuglaju, uče o radio-amaterstvu, lete u balonima i slično. Organizuju i besplatne izlete za djecu i  roditelje, ali i obezbjeđuju besplatna medicinska pomagala i laboratorijske pretrage.

U Zinaku zaključuju da budućnost cijelog društva zavisi od zdravlja i prosperiteta, jednakih šansi za mlade generacije, te da je stoga neophodno obezbijediti što bezbrižniji život maloj armiji djece koja žive sa jednim roditeljem.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Sjajan tekst i vrijeme da se prica oko samohranih roditelja pokrene jer im je drzava okrenula ledja! Divno je napisala neka mama da hoce zahvalnost od drzave sto je sama odgojila dva crnogorca i u pravu je! Moram samo istaci da samohrani roditelji mogu dobiti otkaz u bilo kojem momemntu koliko god ima bilo staro djete, u tekstu se pominje clan zakona o radu koji se odnosi na samohrane roditelje zaposlene na neodredjeno a mislim da je takvih malo nazalost…

Leave a Reply