Prenosimo sa sajta Zelena učionica tekst i savjete prosvjetnog radnika o tome kako roditelji mogu i treba da pomognu svojim školarcima.  I to svakog dana.

Kako samo slatko izgledaju dječica kad s rancem na leđima (koji je od njih veći i teži), krenu u školu, sve veseli i razigrani čekajući drugara iz ulaza koji je u istoj smjeni, da idu zajedno. Roditelji ih ispraćaju u brzini, jureći da se i sami spreme za posao na koji već kasne. Šef je prevrtao očima prošlih nekoliko puta kad ste kasnili i treće kašnjenje ovog mjeseca neće proći bez razgovora.

U toj brzini i jurnjavi da se sve stigne, roditelji previše očekuju od svoje djece i na njih se oslanjaju više nego što bi trebalo. Dragi roditelji, nije dovoljno da pitate svoje dijete da li je uradilo domaći zadatak i spakovalo knjige, naročito ako se radi o đaku prvog ili drugog razreda. Evo stvari koje MORATE uraditi prije nego što pošaljete dijete u školu – najbolje svake večeri, da ujutru ne bi nastala frka:

1. Provjerite sve sveske i radne listove, kako biste znali šta se sve danas radilo u školi – ovako ćete pokazati djetetu da je za vas ono što se dešava u školi važno. A ako je važno za vas – biće i za njega.

2. Prođite kratko, zajedno gradivo iz tog dana (neće vam za ovo trebati više od 20 minuta, a nema korisnije i bolje provedenog vremena s djetetom), da biste videli da li je dijete pažljivo na časovima i da li usvaja ono što učiteljica predaje.

3. Pitajte dijete šta je domaći zadatak i pustite ga da smo uradi. Budite u blizini za slučaj da mu zatrebate. Ovo je uvijek nezgodan dio jer, nikad niste sigurni da li vas dijete zove u pomoć jer zaista ne zna da uradi zadatak ili mu je jednostavno lakše da mu mama i tata malo pomognu. Morate dobro upoznati svoje dijete da biste prepoznali situacije kada pokušava da “iskrivinari”. Ovdje pravila nema, što ne znači da treba samo da se povučete i ostavite dijete da samo radi, izuzev u slučaju da to želi i da mu ide od ruke. Vi ste onda srećan roditelj.

4. NIKAD ne puštajte dijete u školu, a da prethodno niste prov,erili sve domaće zadatke – tačnost i urednost.

5. Uvijek provjerite raspored časova i zajedno spakujte knjige i sveske za sutra. Dijete će, uz vašu pomoć, brzo naučiti i samo to da radi.

6. Dijete možda neće umjeti ili se neće sjetiti da vam kaže da je sveska pri kraju. Morate o tome voditi računa.

7. Provjerite da li je sav pribor spakovan, olovke i bojice naoštrene.

8. Najvažnije – kad vaše dijete želi da vam kaže nešto, u vezi sa školu, drugare, učiteljicu – SLUŠAJTE. Ne kažemo da dijete treba da ima slobodu da vas prekida u razgovoru sa odraslima i da treba da istrčavate ispod tuša jer se sjetilo da vam nešto kaže, ali, ako nigdje ne gori, uvijek saslušajte svoje dijete. Možda je to što ima da kaže veoma važno, a ako propustite priliku da ga čujete, nova se možda neće ukazati, a dijete će imati utisak da njegovi doživljaji i osjećanja nisu važni.

9. Ovo nema direktne veze sa svakodnevnim odlaskom u školu, ali, čitajte svom djetetu svakog dana po 20 minuta, najmanje. Ovdje pročitajte zašto.

10. Nije dovoljno da svakog dana svom djetetu govorite da je škola važna i da treba da uči. Morate u sve biti intenzivno uključeni i školovanje svog djeteta shvatati ozbiljno kao i svoj posao. To je i vaš zadatak. Učitelj bez vaše pomoći ne može mnogo da uradi, ma koliko vaše dijete bilo talentovano i inteligentno. Kad krene u školu, vaše dijete je već napunilo 6 ili 7 godina, steklo neke navike i naučilo od vas (tačnije, iz vašeg primjera) šta je u životu važno, a šta nije. Ne očekujete da je dovoljno da ga spakujete i pošaljete u klupu i da učiteljica to promijeni. Ni vi, ni roditelji ostalih tridesetoro djece. Navike koje se steknu kod kuće, stvari koje roditelji postave kao prioritet, biće važne i djeci. Rečenica: „Učiš za sebe, ne za mene.” je apsolutno zabranjena. Dijete od 7 godina i ne zna šta to znači, a vi time samo skidate odgovornost sa sebe.

Dakle, najvažnija poruka svim roditeljima: Dijete ne ide u školu da bi steklo radne navike, da bi se “dotjeralo u red” i naučilo da uči. Sve to vi morate uraditi kod kuće, a učitelj će onda s lakoćom iz vašeg djeteta izvući pun potencijal i pomoći mu da otkrije sebe i pronađe pravi put. Ako ostavite školi da se bavi djetetovim vaspitanjem, za obrazovanje neće ostati vremena.