Disanje u trudnoći i porođaju

disanje

Tokom trudnoće beba u materici dobija kiseonik od majke preko krvnih sudova pupčanika. Kiseonik vezan za hemoglobin u krvotoku majke kružeći kroz organizam dolazi kroz posteljicu do bebe i obrnutim putem ugljen-dioksid preko venskog krvotoka i pluća izdisajem se izbacuje napolje. Zato se kaže da trudnica “diše za dvoje” što je razlog više da u trudnoći disanje bude što pravilnije jer ako je plućna ventilacija trudnice dobra i sam plod je bolje snabdjeven kiseonikom.

Da bi se kontrakcije u porođaju pravilno odvijale i da ne bi dolazilo do grčeva i zamora neophodna je velika količina kiseonika koju takođe treba obezbijediti pravilnim disanjem. Zato trudnica mora da bude upoznata sa značajem disanja koje je pored relaksacije i dobrog napinjanja bitan faktor koji utiče na vitalnost djeteta na rođenju.

Zašto su važne vježbe disanja u trudnoći

U trudnoći se po nekim istraživanjima povećava potreba za kiseonikom i do 40% u odnosu na bazalnu potrošnju iste osobe prije graviditeta. Da bi se ova potreba zadovoljila trudnice uče kroz program vježbi kako pravilnim disanjem mogu da poboljšaju svoje tjelesne funkcije, da povećaju plućnu ventilaciju i bebu bolje snabdiju kiseonikom. Istovremeno se izbacuje ugljen-dooksid i razgrađuje mliječna kiselina.

Vježbama disanja se jača direktno disajna muskulatura i indirektno trbušna, a istovremno se lociranjem ove muskulature stvaraju preduslovi za dobro napinjanje u fazi rađanja bebe.

Primjena naučenih tehnika disanja u određenim fazama porođaja omogućava savladavanje kontrakcija, racionalno trošenje snage, dobru opskbljenost bebe kiseonikom što ubrzava i skraćuje trajanje porođaja.

Značaj pravilnog disanja u porođaju

Porođaj započinje kontrakcijama materice, organa koji svojim stezanjem i opuštanjem postepeno istiskuje plod. Na početku porođaja one se javljaju na 20 do 30 minuta i tada je količina unijetog kiseonika normalnim disanjem dovoljna za mišićni rad.

Kako porođaj napreduje pauze između kontrakcija se skraćuju, vremenom su one na 3 do 5 minuta. U pauzama između kontrakcija materica se odmara i ukoliko za to vrijeme ne stigne dovoljno kiseonika javili bi se grčevi, kontrakcije više ne bi bile ritmične i došlo bi do pojave bolova. Bol bi izazvao grčenje porodilje što bi uticalo na sve lošije disanje, a to bi opet dovelo do smanjenog priliva kiseonika u matericu zbog čega bi bolovi bili još jači. Istovremeno beba bi dobijala sve manje kiseonika što bi se manifestovalo popuštanjem srčanih tonova.

Da bi se izbjegla ova situacija koja nepovoljno utiče na spontano odvijanje porođaja i može da ugrozi bebu, interveniše se na dva načina.

Prvi je davanje kiseonika iz boce preko maske koja pokriva nos i usta i ljekar reguliše količinu kiseonika koju porodilja treba da udiše, što se primjenjuje kada problem već postoji i gdje ne može odmah da se očekuje normalizacija stanja.

Drugi način je da trudnica u toku trudnoće nauči i ovlada tehnikama disanja koje će primjenjivati tokom porođaja. Dovoljna količina pristiglog kiseonika obezbeđuje kvalitetan mišićni rad materice i ne dozvoljava nagomilavanje mliječne kiseline što sprječava pojavu grča i usporavanje porođaja a u isto vrijeme čuva bebu.

disanje2Tokom porođaja raste potreba za kiseonikom

Napredovanje u porođaju znači sve veću potrebu za kiseonikom i to u određenom trenutku ne može više da se obezbijedi disanjem, tada je potrebno smanjiti potrošnju na preostale mišiće tijela. To se postiže relaksacijom muskulature koja ne učestvuju u porođaju, čime takođe treba ovladati tokom trudnoće kako bi u porođaju moglo da se primijeni.

Disanje se obavlja uz pomoć disajne muskulature, međurebarnih mišića, trbušnih i dijafragme. Glavni mišić u aktu udisaja je dijafragma i ona u trećem trimestru dolazi u kontakt sa matericom i potiskuje je odozgo jer je materica uvećana pa zato većina trudnica otežano diše u ovom periodu.

U porođaju pri udisaju materica postaje tačka oslonca za dijafragmu što je u fazi napinjanja i istiskivanja bebe prednost. Međutim u prethodnom periodu širenja grlića ova pojava je neprijatnost koju treba otkloniti. Obje situacije za nepripremljenu trudnici mogu da budu veliki problem jer ona nije upoznata sa funkcijom i položajem dijafragme kao i sa značajem dobrog disanja u porođaju.

Pravilno disanje u fazi rađanja bebe

Kada nastupi drugo porođajno doba, faza rađanja bebe ponovo je važno disanje i svjesno upravljanje trbušnim mišićima i dijafragmom. Najprije treba udahnuti i zadržati vazduh u plućima pri čemu se dijafragma spušta i potiskuje dno materice na dolje, odnosno materica u dijafragmi dobija čvrst oslonac, a zatim uz prirodne napone po uputstvu ljekara i babice istiskivati bebu napolje. Ovaj položaj dijafragme omogućava znatno jaču kontrakciju mišića trbušnog zida koji imaju bolju tačku oslonca u nepokretnim rebrima čime se postiže efekat “trbušne prese”. Kontrakcije ovih mišića ubrzavaju prolazak bebe kroz porođajni kanal.

Najčešće korištene tehnike disanja u vrijeme prvog porođajnog doba u trudovima su duboko trbušno disanje i dahtanje sa specifičnim kratkim izdisajima i udisajima vazduha. Disanje se sprovodi u vrijeme trajanja truda i olakšava osjećaj, smanjuje stres od snažnih kontrakcija materice i podstiče fiziološke procese na prirodan tok porođaja. Između dva truda porodilja bi trebalo da pokuša da se odmori i opustiti i prikupi snage i koristiti sve raspoložive neštetne metode za odmor i smirenost.

Uspjeh porođaja u mnogome zavisi od angažovanja porodilje u ovoj fazi, ukoliko se bolje napinje ova faza će kraće trajati, a i dijete će manje biti izliženo patnji.

Vježbe disanja u trudnoći i porođaju imaju za cilj:

– da poboljšaju plućnu ventilaciju;
– da ojačaju trbušne mišiće i dijafragmu;
– da omoguće upoznavanje sa položajem i funkcijom ovih mišića kako bi trudnica mogla njihov rad što bolje da iskoristi u toku porođaja kada to bude potrebno.

Izvor: Centar za korektivnu gimnastiku

SOS linija baner

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply