PIŠE: Bendžamin Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru

Ko god je u skorije vrijeme bio u blizini trogodišnjaka, potvrdiće njihovu beskrajnu radoznalost. Postavljaju 100 pitanja na sat, a oko treće godine, sa pitanja koja počinu sa „šta i gdje“ prelaze na ona koja počinju „kako i zašto“ – u potrazi za značenjem u svijetu koji ih okružuje.

Rano djetinjstvo je optimalno vrijeme za kognitivni i senzorni razvoj, a u uzrastu od treće do pete godine najaktivnije se razvija izvršna funkcija, poznata i kao ljudski „sistem kontrole vazdušnog saobraćaja“.

Stoga će način na koji roditelji, drugari istog uzrasta i šire društvo odgovaraju na pitanja trogodišnjaka biti glavna determinanta njegovog uspjeha tokom školovanja i života, kao i dugoročnog doprinosa ekonomskom, socijalnom i demokratskom razvoju njegovog društva.

Zato je dobitnik Nobelove nagrade i jedan od vodećih svjetskih ekonomista, Džejms Hekman, proračunao da se najveći povrat na investicije iz javne kase ostvaruje u najranijim godinama djetinjstva.

Nedavna istraživanja značajno su unaprijedila naše razumijevanje ranog razvoja djeteta, a veliki dio ovih novih saznanja nije bio dostupan kada je sadašnji model obrazovanja većine zemalja osmišljen u 19. vijeku.

Međutim, čini se da je danas razlika između onih koji idu i onih koji ne idu u predškolske ustanove jasna. Na primjer, postoji veza između zaostajanja od godinu dana u rezultatima ostvarenim iz matematike kod 15-godišnjaka koji nisu išli u predškolske ustanove u 55 zemalja obuhvaćenih PISA studijom OECD-a/UNESO-a.

Tako je posljednjih nekoliko decenija u najbogatijim državama svijeta postojao ogroman podsticaj da se za svako dijete obezbijedi mjesto u predškolskoj ustanovi. U Evropskoj uniji, na primjer, obuhvat djece predškolskim obrazovanjem je oko 92%, a cilj je da se on poveća do 95% do 2020. godine. Neke zemlje kao što su Irska i Letonija proteklih godina su ostvarile brz rast.

Ali što se dešava sa zemljama sa niskim i srednjim prihodima? U predlogu dokumenta Ujedinjenih nacija pod nazivom Ciljevi održivog razvoja, univerzalni pristup predškolskom obrazovanju zacrtan je kao cilj za 2030. godinu. Međutim, do ostvarenja tog cilja treba preći dug put.

U oblastima centralne i istočne Evrope i centralne Azije – koje se u velikoj mjeri graniče sa EU i rade na integraciji u ekonomiju EU – neke zemlje imaju stopu obuhvata od samo 10%, što je daleko ispod cilja EU od 95%. Ovdje, u Crnoj Gori, stopa upisa djece uzrasta od tri do šest godina u predškolske institucije je 52%, ali ih samo 40% stvarno pohađa te ustanove.

Zaista postoji velika razlika između Crne Gore i Evropske unije, a Crna Gora nastoji da joj se pridruži. Međutim, postoji i geografski velika razlika i jaz siromaštva, jer dijete rođeno u najsiromašnijim slojevima društva ili najmanje razvijenim opštinama ima devetostruko manju vjerovatnoću da pohađa predškolske ustanove nego dijete rođeno u bogatim porodicama ili opštinama.

Kao i u mnogim drugim zemljama, postoje tri uzroka niskog nivoa pohađanja vrtića. Prvi je uvjerenje koje i dalje opstaje da je svrha predškolskog obrazovanja prvenstveno dnevna briga, a ne razvoj djeteta, koji će, prema ovom uvjerenju, bolje obezbijediti šira porodica kod kuće. Nedostaje razumijevanje jedinstvene vrijednosti stručnih i na dokazima utemeljenih pedagoških programa učenja za dijete.

Drugi je siromaštvo i nemogućnost da se plati čak i relativno niska cijena za ovu uslugu. To je često kombinovano sa onim dimenzijama siromaštva koje nisu povezane sa prihodom, kao što su nedostatak sredstava za prevoz iz često udaljenih ruralnih lokacija u predškolske ustanove smještene u urbanim regionalnim centrima.

Treći je razvoj predškolskog obrazovanja uglavnom kao urbanog fenomena namijenjenog porodicama zaposlenih roditelja. Ono kombinuje funkcije pedagoškog razvoja djece sa uslugama dnevnog boravka kao što su kuhinja, trpezarija i spavaonica, tako da dijete može ostati cijeli dan u vrtiću, ali se pri tome samo 40% prostora i vremena koristi za razvoj djeteta i investicije i tekući troškovi ovakvog predškolskog obrazovanja mogu biti nesrazmjerno visoki.

Vlada Crne Gore obavezala se na povećanje upisa djece u predškolske ustanove sa 52% na 95% do 2020. godine, uz tehničku pomoć UNICEF-a, kroz uspostavljanje besplatnih trosatnih dnevnih programa za svu djecu, sa prvenstvenim fokusom na siromašnu djecu. Ovo će se postići inovativnim modelima finansiranja i osnivanjem predškolskih sadržaja u osnovnim školama, centrima za pružanje zdravstvenih usluga, i drugim osnovnim objektima u oblastima koje su udaljene i nisu pokrivene postojećim urbanim vrtićima. Biće uvedene i smjene u postojećim vrtićima kako bi djeca pohađala trosatne programe u poslijepodnevnim satima.

Crna Gora se, takođe, pridružuje Čileu i Južnoj Africi kao jedna od tri zemlje u kojima UNICEF radi u partnerstu sa Fondacijom H&M Conscious na podsticanju većeg investiranja u rano obrazovanje djeteta.

Osim toga, u toku je kampanja za podizanje svijesti javnosti kako bi se povećala potražnja za predškolskim obrazovanjem u onim oblastima u kojima je niska. Ako ovakve modele repliciramo i uključimo u napore za postizanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija, imamo priliku da:

– poništimo uticaj međugeneracijske nejednakosti između zemalja sa visokim i niskim obuhvatom djece predškolskim obrazovanjem;
– elike nejednakosti između bogate i siromašne djece u zemljama kao što je Crna Gora;
– i izgubljene mogućnosti u svim društvima zbog kolektivnog neuspjeha da se reaguje na naša najnovija saznanja o suštinskoj potrebi za ranim razvojem mozga u periodu kad on najbrže raste.

Izvor: UNICEF Montenegro