Dan posvećen djeci i roditeljima

porodica

U svijetu se danas obilježavaju dva važna datuma Dan djece i Dan roditelja.

Međunarodni dan djece se slavi u mnogim zemljama 1. juna svake godine. Na prvoj Svetskoj konferenciji o dobrobiti djece, koja je bila održana davne 1925. godine u Ženevi, proglašen je 1. jun kao Međunarodni dan djece. Zvanično je 1. jun usvojen kao Međunarodni dan djece u međunarodnoj zajednici 1950. godine. Uobičajeno je da se na ovaj dan govori o pravima djece i njihovoj dobrobiti, kao i da se organizuju dešavanja namijenjena djeci. Djeca imaju još jedan dan koji se globalno obilježava, i to 20. novembra – Međunarodni dan prava djeteta.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 17. septembra 2012. proglasila Svjetski dan roditelja koji će se obilježavati 1. juna svake godine u čast roditelje u cijelom svijetu. Taj dan već je uvršten u službeni kalendar UN-a za 2013. Generalna skupština “priznaje da je porodica imala najveću odgovornost za odgajanje i zaštitu djece. Skupština poziva sve zemlje članice da proslave Dan u punom partnerstvu s civilnim društvom, posebno udruženjima koje uključuje mlade ljude i djecu.” Također, tom se rezolucijom ne prepoznaju isključivo roditelji, već se, kao što su je to navedeno, “posredno odaje priznanje naporima u podsticanju roditeljskog obrazovanja i potrebi da se roditeljima pruži podrška radi opšte dobrobiti porodice”.

Direktorica Centra za prava djeteta, Rajka Perović smatra da  se još ne može reći da je Crna Gora dostigla standarde koje propisuje Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih nacija. Prema njenim riječima, Crna Gora  je napredovala kada je u pitanju poštovanje prava djeteta, ali vršnjačko, i nasilje u porodici, predstavljaju sve izraženiji problem.

„Ako posmatramo na nivou svijesti koliko djeca znaju o svojim pravima, moram reći da je ta svjesnost mnogo veća nego ranije“, rekla je Perović u intervjuu PR Centru.

Ona je podsjetila da je i dalje veliki broj djece u odjeljenjima u gradskim školama, dok na sjeveru Crne Gore postoje odjeljenja gdje je mali broj učenika.

U Centru kažu da treba novog školskog prostora, da bi se škole rasteretile, kao i stalna edukacija nastavnika i profesora, između ostalog i da bi se mijenjao odnos nastavnik-učenik jer on nije na najboljem novu ali da bi se nastava učinila kretivnijom.

Perović je ukazala na činjenicu da je u Crnoj Gori veliki broj porodica koje su u stanju socijalne potrebe, a da se, kako je podsjetila, svako deseto dijete nalazi u stanju socijalne potrebe i siromaštva.

„Evidentno je da civilni sektor u najvećoj mjeri pruža servisnu podršku i da se svi servisi koji se ustanove se pokažu kao dobri“, rekla je Perović.

Na pitanje koji su ključni propusti institucija kada su u pitanju prava djeteta, Perović je kazala da porodice nemaju adekvatnu podršku.

„Više je to nešto čime se bavi civilni sektor, nego institucije, i ako se bave i kad se bave, prilično je to formalno, a ono protiv čega se mi kao organizacija bavimo jeste protiv tog formalizma, dekoracije i manipulacije“, ocijenila je ona.

Perović je navela da u Crnoj Gori ima oko 369 porodica hraniteljskim porodica, navodeći da Centar za prava djeteta radi samo sa jednim brojem tih porodica koje se nalaze u Podgorici.

„U klubu hranitelja imamo 15 porodica. Mi nemamo prostorne kapacitete da bi pružili podršku većem broju hraniteljskih porodica. Ovaj program je pokazao rezultate i žao mi je što se ne razvija u nekim drugim opštinama“, rekla je ona.

Perović je podsjetila da je Glavni grad obezbijedio dvije stambene jedinice za djecu koja izlaze iz dječijeg Doma Mladost, i da se u njemu se trenutno nalaze dvije osobe, sa kojima rade stručni saradnici.

„Imamo praksu da već čeitiri korisnika funkcionišu samostalno, tako da se ovaj projekat širi i u Bijelom Polju“, kazala je ona.

Izvor: MINA

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply