PIŠE: Psihološkinja Branka Vasilev

Svoje dijete opisujete kao tvrdoglavo, koje ima jaku volju i ne odustaje dok ne dobije to što želi. Jako vam je teško da izađete na kraj sa njim. Ne može se reći da nemate baš nikakav uticaj na njega jer često na kraju ono uradi to što od njega zahtijevate, ali dok do toga dođe dugo se raspravljate, ubjeđujete, objašnjavate , a sve vas to dodatno iscrpljuje. Kada je imalo 2-3 godine drugi roditelji su vas tješili da je to samo prolazna faza u razvoju koja će proći pod uticajem sazrijevanja i socijalizacije.

Međutim, vaše dijete ima šest godina, a vi se i dalje žalite na njegovo tvrdoglavo i prkosno ponašanje. Na pitanje zašto odgovara vam sa:“Zato što ja tako hoću“. Ili, kaže:“Dobro“, a uradi po svome.
Nisu sva djeca ista. Međusobno se razlikuju po prijemčivosti na kaznu, upornosti, tvrdoglavosti. .. Neka su jednostavno svojeglavija i zahtjevnija od druge. Međutim važno je da umijete da pravite razliku između tvrdoglavosti kao crte ličnosti kada tvrdoglavo ponašanje  ima tendenciju da se ponavlja u različitim situacijama i tvrdoglavosti kao naučenog načina ponašanja u određenim situacijama. Zapitajte se da li je vaše dijete i inače tvrdoglavo ili se tako ponaša samo u situacijama kada se vaša volja suprotstavlja njegovoj. Da li je dijete uporno, puno energije, da li ima čeličnu volju kada pokušava da riješi neki školski zadatak ili kada pokušava da složi dvorac od kockica? Da li se i sa vršnjacima raspravlja kao sa vama? Da li u vršnjačkoj grupi ima ulogu vođe? Da li tvrdoglavo i uporno brani svoje mišljenje?Možda je ta tvrdoglavost dio djetetove ličnosti, a možda je naučilo da se tako ponaša jer je vidjelo da se tvrdoglavost sa mamom isplati. Možda je zaključilo:“ Dovoljno je da budem uporan/na pa će mama na kraju izgubiti živce i popustiti“. Djeca ponavljaju ona ponašanja za koja dobijaju potkrepljenje od strane roditelja.

Evo primjera:
Mama:“Opet nisi pokupio igračke“.
Dijete:“A ja želim da tu ostanu. Nastaviću igru kada se probudim“.
Mama:“Sada ćeš ih skupiti i ujutru ćeš ih lako izvaditi i nastaviti igru“.
Dijete:“Ali ne treba da skupljam zato što sjutra ne idem u školu i nastavljam igru čim se probudim. Već sam ti reko. Ajde ćao“.
Mama:“Vraćaj se ovamo, nismo završili razgovor“! Moraš da ih skupiš da bih ja mogla da razvučem krevet“.
Dijete pogura nogom igračke u stranu i vikne: “Evo ti, sad možeš da razvučeš. I nemoj više da mi dosađuješ“!
Mama:“Ne obraćaj mi se tim tonom, dolazi ovamo! Ne mogu igračke da ostanu tako razbacane može neko da se oklizne. Pravilo je da se igračke odlože u kutiju. Nema rasprave“.
Dijete:“E pa nije fer. Pomjerio sam ih da možeš da razvučeš krevet i šta sad hoćeš“?Mora da se pazi gdje se staje. Ako se neko oklizne sam će biti kriv“.
Mama:“Niko ne mora da se oklizne ako se igračke slože u kutiju. Zato smo i uveli to pravilo. Ili ubaci igračke u kutiju ili ću ih ja dići gore i sjutra nećeš moći da se igraš“.
Dijete:“Nije fer, nije fer! I baba kaže:’Htjela gospođa djecu, a sad joj smetaju razbacane igračke’.  Staviš mi igračke u kaznu, a onda kad meni ujutro bude dosadno jer nemam igračke ti vičeš na mene zato što divljam“. I baš me briga što ćeš mi skloniti. Ionako ti moraš da ih prvo skupiš u kutiju da bi ih digla na orman. He, he, skupićeš ih ti, a ne ja“.
Na ivici nerava, mama izlazi iz sobe uz komentar:“Ništa ja ne moram! Ako tebi ne smeta ovaj nered, ne smeta ni meni. Jednom kada se oklizneš tad ćeš se valjda naučiti pameti. Ne, ne ništa ja ne moram. Mogu ja to sve pokloniti maloj kumici kada budemo išli u pojsetu. Neka, neka, tražićeš ti mene da ti pričam priču! Ne, ne, s tobom ne vrijedi pričati! Pa kakvo sam ja to dijete rodila! Dođe mi da plačem“!

Mama iz ovog primjera na kraju ipak popušta i tu griješi jer je dijete na taj način ostvarilo svoj cilj. Mamina volja se sukobila sa voljom djeteta i dijete je iz tog sukoba izašlo kao pobjednik.  Niti je dijete skupilo igračke, niti ih je mama stavila na nedostupno mjesto pa će dijete sjutra nastaviti da se igra sa njima kao što je i željelo. Ono shvata da se isplati da bude uporno, bezobrazno, da provocira mamu… jer to daje rezultate. Teško je živjeti sa ovakvim djetetom, ali ukoliko imate baš takvo onda se potrudite da budete tvrdoglaviji od njega, da istrajete u raspravi sa njim. Naoružajte se strpljenjem, budite uporni i ne popuštajte.

Tvrdoglavo dijete ne možete promijeniti, ali možete mijenjati svoj odnos prema toj tvrdoglavosti, pristup djetetu, tehnike disciplinovanja. Na primjer, nemojte se raspravljati i ubjeđivati sa djetetom, podsjećati ga, provjeravati da li je pokupilo igračke. Ukoliko ste mu jasno stavili do znanja da je slaganje igračaka prije spavanja njegova obaveza, nemojte to više da mu ponavljate. Jednostavno ako vidite da igračke nisu složene, samo ih stavite na neko mjesto koje je nedostupno djetetu i sljedećeg dana te igračke su za njega „u kazni“ pa se sa njima ne može igrati.

Evo kako bi to izgledalo na prethodnom primjeru:
Mama vidi da sin opet nije pokupio igračke. Bez ikakvog upozorenja kupi igračke u kutiju i diže je na orman. Poslije nekog vremena dijete vidi da nema igračaka i shvati šta se dogodilo:“Neee. A neee, htjeo sam da pokupim, a zašto si sklonila! E sjutra ću baš divljati pa ćeš da vidiš“! Mama ne reaguje na ovakvo ponašanje djeteta, ne ulazi u raspravu sa njim jer mu je još prije tri dana objasnila šta će se dogoditi ukoliko on ne skloni igračke. Sjutra planira da ga uključi u generalno sređivanje njegove sobe. Taman da mu ne bude dosadno…

Ukoliko je tvrdoglavost osobina koja se generalno odnosi na dijete ,odnosno ukoliko dijete pokazuje tendenciju da se na ovakav način ponaša u različitim situacijama (npr. kada uči pjesmicu napamet pa ne odustaje dok ne nauči jer želi da zablista baš u inat svima koji kažu da ona neće naučiti,  kada ubjeđuje drugaricu da zlatna narukvica ne smije da se nosi u vrtić umjesto da počne da je kopira kao što to rade ostale),  nemojte misliti da je to isključivo nešto nepoželjno. Ta osobina može da se ispoljava i u pozitivnom smislu (na primjer, kao upornost ili snaga volje ) i može mu koristiti u odnosu sa vršnjacima, kao i dalje u životu. Upravo zahvaljujući toj tvrdoglavosti će se uspešnije boriti  za sebe i ostvarivati  svoje ciljeve. Koliko god da ova osobina može biti i dobra za dijete, za vas kao roditelja je sigurno naporno kada imate tvrdoglavo dijete jer ono tvrdoglavo brani svoje postupke i  nameće svoje stavove i kada jeste i kada nije u pravu. Na primjer, objasnili ste svojoj ćerki zašto ne treba da sjedi na vlažnoj klupi, a ona vam odgovara:“Ne smije dugo da se sjedi, ali ako sjedim samo malo onda se neću razboljeti… a samo ću na kratko…“

Imajte realna očekivanja. Koliko god se trudili  i usavršavali svoje roditeljske vještine, nerealno je očekivati da sve ide lako i glatko jer disciplinovanje je samo po sebi neprijatan, naporan zadatak. Sve i da vam dijete nije tako tvrdoglavo, bilo bi vam manje naporno i iscrpljujuće, ali  ne bi vam bilo lako. Često ne možete birati vrijeme i mjesto kada ćete disciplinovati dijete. Vjerovatno vam se dešavalo da dođete gladni i umorni sa posla, a da morate odmah da reagujete i da se umiješate  jer starije dijete čupa za kosu mlađe. Ili, baš u trenutku kada ste preko telefona vodili važan poslovni razgovor, dijete vas je vuklo za rukav i nije prestajalo sa zapitkivanjem:“Ko je to, a ko je to, ko je, a kaži mi…“

I na kraju, imajte u vidu da ova djeca vole da budu glavna, da se pitaju. To nikako ne znači da vi treba da  se odreknete svog autoriteta, ali možete zadovoljiti tu njihovu potrebu tako što ćete da im povjerite neku oblast u kojoj će biti glavni.

Primjer 1
Trogodišnja Nađa mnogo voli da pjeva. Svako veče prije odlaska na spavanje ona nastupa pred članovima svoje porodice. Nađa sama odlučuje o izboru pjesme koju će otpjevati, plesa koji će izvesti i haljine koju će obući. Na kraju nastupa obavezno dobije aplauz. Ujutro kada kreće u vrtić, tada mama odlučuje o tome šta će Nađa  obući, sve u zavisnosti od vremenskih uslova, a kada nastupa, zna se, Nađa sama odabira haljinu. Takav je dogovor.

Primjer  2
Četvoro godišnja Ana ide sa svoje dve dvogodišnje sestre bliznakinje kod bake za vikend. Pre polaska mama kaže Ani:“Ti si moja najstarija ćerka, zato sam odlučila da tebe proglasim glavnom za vikend kod bake. Reći ću baki da se tebi obrati ukoliko bude bilo nekih problema, na primer ako ne bude uspela da uspava sestre. Ti pripazi kako ih baka čuva. Ona nekad zaboravi da sestre ne smeju da jedu jagode zbog alergije pa je ti podseti…“

Primjer 3
Sedmogodišnji Luka je glavni za planiranje vremena prije spavanja, od 19 do 20 h. On odlučuje kako će  se družiti igrati sa roditeljima tih sat vremena, da li će igrati „čovječe ne ljuti se“, karte, čitati slikovnice…

Primer 4
Šestogodišnji Petar je glavni za rekreaciju porodice. Pošto se Petar bavi sportom on služi kao trener članovima svoje porodice. Pokazuje kako se rade čučnjevi, trbušnjaci, provjerava da li svi članovi porodice dobro rade…

Na ovaj način energiju tvrdoglavog djeteta kanališete u pozitivnom pravcu i zadovoljavate njegovu potrebu za važnošću.

Izvor: Moj psiholog