Danas većina djece mnogo prije polaska u školu zna sva slova, ali da bi mogli da pišu to nije dovoljno. Pisanje je veoma složena aktivnost u kojoj učestvuje veliki broj mišića ruke, šake i prstiju kojom upravlja mozak. Razvojem vizuelno-motorne percepcije koja se vremenom automatizuje, pisanje postaje automatska radnja.

Kod jednog broja djece se javlja problem iako naizgled za pisanje ne postoje prepreke jer je dijete zdravo, vidi, čuje, inteligentno je, nema neuroloških ispada. Nepravilan rukopis kod te djece može da bude iz različitih razloga, neophodno je svaki slučaj posmatrati pojedinačno kako bi se utvrdio glavni uzrok. Pored nezrele vizuelne percepcije i govorno-jezičkih poremećaja, uzrok problema u pisanju može da bude poremećaj u razvoju grafomotorike.

Razvoj grafomotorme sposobnosti započinje u uzrastu od 18 mjeseci i traje do polaska u školu kada mogu da se uoče određeni problemi ako postoje. Prije nego što sa godinu ipo dana počne da škraba olovkom po papiru, dijete drži olovku sa godinu dana i oponaša šaranje po papiru. Knjige lista prvo tako što okreće po nekoliko listova odjednom da bi sa dvije godine listalo list po list, kada počinje da drži olovku palcem, kažiprstom i srednjim prstom i oponaša povlačenje vertikalne linije. Sa dvije ipo godine rado se igra olovkom i papirom, povlači vertikale, horizontale i umije da precrta krug.

Pored aktivnosti koje su direktno usmjerene na korišćenje olovke sve ostalo što dijete radi rukama doprinosi razvoju grafomotorike:

–  hvatanje, držanje i ispuštanje igrački;
– prebacivanje iz ruke u ruku, ređanje kocki;
– hvatanje sitnih predmeta čime se razvija pincetni hvat:
– držanje kašike i samostalno hranjenje, korišćenje viljuške;
–  svlačenje i oblačenje odjeće i obuće.

Stimulacija razvoja grafomotornih sposobnosti

Da bi dijete razvilo sve funkcije ruke treba da ima odgovarajuću stimulaciju igračkama:

– hvata zvečku;
– drži kocku i premješta iz ruke u ruku;
– poseže za nestabilnim čovječuljkom;
– ubacuje pločice u praznu kutiju;
– na lutki kažiprstom dodiruje razne detalje;
– drži kašiku u ruci i jede;
– povlači igračku na uzici;
– olovkom povlači po papiru;
– drži čašu iz koje pije vodu;
– lista slikovnice;
– mazi lutku ili medu;
– kotrlja, hvata i baca loptu;
– uvlači pertlu u perle;
– razvrstava geometrijske oblike;
– stavlja zrnca “šibice” u kutiju;
– otvara poklopac na kutiji;
– navija igračku;
– makazama sječe papir…

Igra i svakidašnje aktivnosti poboljšavaju motoriku

Da bi igra dala puni efekat dijete treba da se igra u različitim položajima, na leđima, stomaku, na boku i u sjedećem položaju, četvoronožnom, klečećem i stojećem.

Da bi se razvila fina koordinacija pokreta ruke u drugoj i trećoj godini dijete treba da se igra igračkama različitih oblika, posebno onim koje omogućavaju razne konstrukcije, knjigama, olovkama, igračkama na navijanje. U ovom periodu djeca oponašaju pa će brzo i lako usvajati nove vještine ukoliko je osoba koja ih čuva dobar model i poznaje njihove mogućnosti na tom uzrastu.

Aktivnosti kao što su hranjenje, oblačenje, svlačenje, kupanje, zahtijevaju pored grube motorike i fine motorike ruke i šake i niz složenih sposobnosti kao što su prostorna percepcija, sliku o sopstvenom tijelu, pa je potrebno da dijete isproba svoje mogućnosti, a odrasli mu pomogne samo u onome što ono samostalno ne može da izvede. Imitiranjem i uvježbavanjem vještina dijete povećava samostalnost i u igri i u realnim situacijama što učvršćuje njegovo samopouzdanje.

Izostanak nekih od vještina ili nepotpuna razvijenost krupne ili fine motorike može da bude jedan od razloga problema u pisanju djeteta koje je pošlo u školu. Za svaki slučaj ponaosob neophodno je da se uradi stručna procjena i napravi individualni program rada da bi se postigao rezultat u liječenju.

Priprema pred školu

Za svu ostalu djecu koja se pripremaju za školu ili su u nižim razredima dobro je da imaju pored pisanja što više aktivnosti koje podstiču razvoj grafomotorike:

– savijanje papira (pravljenje aviona, šatora, kapa) i sjeckanje makazama za papir sa zaobljenim vrhovima;
– skupljanje i lijepljenje sitnih komadića papira, tkanine, sjemenki…
– gužvanje i cjepkanje starih novina;
– nizanje perli na kanap, vezivanje čvorova;
– ređanje kocki i slagalica (pomaže usavršavanju pokreta ruke i šake ali i poimanje prostora i prepoznavanje oblika što će pomoći kasnije u razumijevanju matematičkih pojmova i savladavanju čitanja);
– zakopčavanje i otkopčavanje dugmadi i patenata, vezivanje pertli (djeca vole da se igraju maskenbla što je prilika za uvježbavanje ovih vještina);
– miješenje tijesta (kad god nešto mesite dajte djetetu komadić tijesta):
– šivenje i veženje plastičnim iglama namenjenim djeci (postoje uzorci sa izbušenim rupicama kroz koje dijete treba da provuče konac, oni manje spretni mogu da vezu na kartonu umjesto na tkanini, prvo debelom vunicom a      kasnije koncem);
– zavrtanje šrafova (početi sa velikim drvenim ili plastičnim šrafom i maticom) i zakucavanje čepova u tablu plastičnim čekićem;
– bockalice (što je dijete starije bockalice treba da budu sitnije i rupice manje).

Negativne posljedice korišćenja računara

Korišćenje kompjutera je danas neizbježno i svakako donosi puno prednosti, ali ima i negativnih strana. Jedna od njih je što se sve manje piše i crta rukom, to odraslima štedi vrijeme ali djeci uskraćuje razvoj punog potencijala ruke i šake. Fina motorika direktno utiče na razvoj govora pa je to prvi znak da će dijete imati problem kasnije i sa pisanjem. Jedan broj djece na pregledu za upis u školi bude upućen na logopedski tretman kako bi mogli da prate nastavu.

Pored fizičke neaktivnosti i nepravilnog držanja, nespretnosti u korišćenju lopte zbog loše razvijene krupne motorike, veliki broj djece sa smetnjama u govoru i pisanju pokazuje da je još jedan ne mali problem pred djecom i roditeljima sa kojim ne mogu da se izbore bez stručne pomoći.

Izvor: Zelena učionica