Privikavanje na nošenje naočara

naocarePitanje od Tanje:

Kako dječaku ili djevojčici od 4 godine objasniti da što bolje prihvati nošenje naočara za vid?

Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Kada je u pitanju nošenje naočara za vid, bez obzira na godine starosti, potrebno je vrijeme da bi se stvorila navika da se nešto stalno drži na licu. Na generalnom nivou, stvaranje te navike ne bi trebao da bude veliki problem, pa čak i kada se radi o djeci predškolskog uzrasta.

Kada četvorogodišnjaku treba da objasnite zašto mora da nosi naočare, odgovor bi trebao da glasi – da bi ti se popravio vid, da bi bolje vidio/vidjela. Na kognitivnom uzrastu na kom su, najbolje će razumjeti ako im se objasni funkcija koju naočare imaju. Budući da, vrlo često naočare moraju da se nose duži vremenski period, trebalo bi dijete uključiti u odabir okvira. Neka to budu okviri koji se djetetu sviđaju, važno je da budu „udobni“ i laki da dijete ne bi osjećalo pritisak, žuljanje prilikom nošenja naočara. Od samog početka važno je pratiti instrukcije ljekara – koliko dugo se nose naočare, u kom vremenskom periodu i sl. To su stroga pravila koja se od početka trebaju poštovati. Takođe je važno dijete naučiti gdje se naočare ostavljaju kada se ne nose i kako se vodi računa o njima. Dijete mora da zna da naočare nijesu igračka, da se ne kupuju svakog mjeseca tj. da je ono samo odgovorno za njih. Isti je slučaj i kada je u pitanju boravak u školi, vrtiću. Dijete treba da zna da li se naočare skidaju tokom fizičke aktivnosti, na času fizičkog vaspitanja i sl. i o tome trebaju biti informisani i nastavnici odnosno vaspitači.

Ako i roditelj nosi naočare stvaranje navike je još lakše jer postoji jasan model na koji će se dijete ugledati. Ako roditelj ne može biti uzor u tom slučaju, sigurno je da postoji neka osoba koja je važna djetetu a koja može biti motivišuća za nošenje naočara. Roditelj bi trebao da nošenje naočara poveže sa nekom lijepom aktivnošću koja djetetu prija. Na primjer, tokom čitanja priče djetetu se objašnjava da sada može lakše da „čita“ priču kada nosi naočare, da će bolje vidjeti kada bude crtao/crtala i sl. Čak je i vršnjačka grupa na uzrastu od 4 godine „pogodna“ za nošenje naočara tj. rijetko će, kao što je vjerovatnije u starijim vršnjačkim grupama, doći do podrugivanja zbog nošenja naočara i sl. Dakle, nošenje naočara ne bi trebalo da bude opterećenje ni za roditelje ni za dijete, to je pomagalo za dobar razvoj vida ili korekciju istog, ima svoju svrhu, nije bolno, pa se na taj način i treba postaviti prema tome.

 

 

 

 

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply