Naučite dijete socijalnim vještinama

socvjesrine

Za razvoj djeteta je izuzetno važno kako se njegovi roditelji odnose prema njemu, tačnije kako ono doživljava njihove vaspitne metode. Nije dobro ako je roditeljski stil krut, strog i zasniva se na uslovnom prihvatanju bez ikakvih objašnjenja. Takođe i velika sloboda koju imaju neka djeca, koja je u početku veoma privlačna, vremenom dovodi do njihove dezorjentisanosti. Uz to, mogu i posumnjati u ljubav svojih roditelja, jer neograničena sloboda može biti shvaćena kao nezainteresovanost roditelja za dijete. Djelotvoran roditeljski stil podrazumijeva topao odnos prema djeci, razgovor, uz razumljive, ali čvrste granice u ponašanju.

Kao što svi roditelji uče djecu kako se  hoda i  govori, jednako je važno učiti ih socijalnim vještinama:

– Naučiti ih kako da se suoče sa poteškoćama i problemima svakidašnjice (eliminisati probleme i u potpunosti ih zaštititi nije moguće) i kako bi,  ne povređujući druge, ostvarili svoje želje i ciljeve. Na taj način će odrastati u zrele ljude, koji imaju samopouzdanje, i nadasve zadovoljne osobe koje neće skrenuti u devijantno ponašanje, kao što su droga nasilje i sl. U zavisnosti od toga koliko dijete ima godina, treba povremeno i  otvoreno razgovarati o drogi, ali nikako samo zastrašivanjem jer to neće biti djelotvorno u borbi protiv tog zla. Mnogo je važnije djelovati na način tzv. primarne prevencije, a to znači omogućiti djetetu da živi što kvalitetnije. Upravo takav život omogućiće mu poznavanje socijalnih vještina.

– Normalno je da dijete ima probleme i pustite ih da ih sami ponekad riješe. Problemi koje dijete osjeća mogu biti raznoliki: neurađeni domaći zadaci, neuzvraćena simpatija, neopravdan izostanak sa nastave, izgubljen novac…

– Djetetu je važno da roditelj shvati kako se ono u tom trenutku osjeća, a ne da problem prebacuju na svoja leđa. Umanjiti problem misleći da ćemo tako zaštititi dijete takođe nije poželjno. Važno je da roditelji vjeruju u djetetovu sposobnost pronalaženja pravog puta, tj. rješenja problema. Djetetu treba dopustiti i donošenje pogrešnih odluka, jer tek živeći sa posledicama svojih odluka ono stiče nezamjenljivo životno iskustvo.

Jedna od vrlo važnih socijalnih vještina je slušanje

Slušati treba aktivno – to znači da je sva pažnja okrenuta prema sagovorniku i gleda se u oči (ne rade se nikakve druge stvari za vrijeme razgovora). Ponešto se zapita, ali ne previše, ne prekidati ga dok govori, ne završavati njegove rečenice, i ćutati zajedno kada je to potrebno. Vrlo je važno da znate da dijete ne voli ocjenjivanje postupaka (to je bilo glupo, ono je bilo nepromišljeno, ja nikada ne bih tako postupila, u tvojim godinama ja sam već…). Najčešće mlada osoba želi samo da je neko sasluša, jer se problem ili neka situacija bolje sagleda i lakše riješi kada se pretoči u riječ. Potrebno je dopustiti djetetu da, bez obzira na to koliko godina ima, traži objašnjenje ako mu neki roditeljski zahtjevi ili preporuke nisu jasne. Treba mu dopustiti da iskaže i obrazloži svoje stavove, ma koliko to čudno i neprihvatljivo zvuči roditeljima. Osim verbalnog dijela komunikacije, vrlo je važno znati za postojanje neverbalnog dijela poruke – boja glasa, drhtanje, crvenilo, zamuckivanje, držanje tijela dok nešto govorimo, jer taj dio komunikacije nosi osnovni sadržaj, ali ga mlada osoba ne uspijeva ili ne želi izraziti riječima (ako npr. šestogodišnje dijete kaže: ”Ja se uopšte ne bojim da ostanem sam kod kuće”, a pritom se trese i glas mu podrhtava i zamuckuje, očito je da prava poruka nije izrečena riječima.

Traženje pomoći je takođe socijalna vještina

Ono podrazumijeva da je neko dijete procijenilo da ne može samo u određenim poteškoćama da nađe izlaz i da ne može samo da ga riješi i mozda nema odgovore na neka pitanja. Ne smatrajući sebe zbog toga manje vrednim, ono traži pomoć od onoga ko mu je u tom trenutku može pomoći. Za dijete to može biti roditelj, prijatelj, u nekim situacijama je to psiholog ili nastavnik. Važno je da su i roditelji svjesni da su problemi u odrastanju sasvim normalna pojava i da postoje osobe koje i njima mogu i znaju pomoći. Nije sramota tražiti pomoć bez obzira na godine i obrazovanje.

Traženje pomoći nije znak slabosti, već zrelosti i odgovornosti onoga ko trazi pomoć. Suočavanje sa strahom i neuspjehom veoma je važna socijalna vještina. Posebno je važno znati pravilno analizirati situaciju u kojoj se doživljava strah ili koja je rezultirala neuspjehom. Bolja pripremljenost za neke situacije ponekad može biti rješenje problema, umanjiti strah ili spriječiti neuspjeh. Strah nije potrebno potpuno eliminisati, već je potrebno držati ga pod kontrolom, pozitivno djelovati ka napretku, a ne kao kočnica za djelovanje. Djecu treba učiti da su neuspjesi sastavni dio života, događa se svakome, češće ili rjeđe. Neuspjeh se ne tumači kao nesposobnost, već kao dragocjeno iskustvo.

Rješavanje problema takođe pripada skupu socijalnih vještina

Ako želimo da se suočimo sa nekim problemom, prvo moramo da priznamo da on postoji. Ponekad je teško definisati pravi problem- npr. ako dijete često kasni, dolazi kući nakon dogovorenog vremena, da li je problem u neposlušnosti ili nesposobnost roditelja da odredi granice u ponašanju. Postoji više načina rješavanja određenog problema. Roditelji  nažalost, često misle da je  jedino dobro ono što oni nude kao rješenje. Pri tome se pozivajuna sopstvena iskustva ( kada sam ja bio u tvojim godinama…, u moje vrijeme je to bilo…) neshvatajući da danas rkešenja iz proslosti najčešće nisu primenljiva. Često i roditelji i njihova djeca smatraju da sukob mora biti razriješen tako sto jedan izgubi, a jedan pobijedi. Na taj način jedna strana se osjeca superiorno i zadovoljno, a druga poraženo, manje vrijedno i nesigurno. Pažnju bi i roditelji i djeca trebalo da preusmjere na problem, a ne jedni protiv drugih. Bitno je razriješiti problem tako da obje strane budu zadovoljne rješenjem i da nema pobjednika ni gubitnika. Ovakav način rje<šavanja konflikta mladi bi trebalo da naučiti da primjenjuju u odnosima sa svojim vršnjacima.

Izvor: Logopedski centar Higija logos

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply