Razvojni deformiteti stopala

stopalo

Piše: Biljana Knežević, specijalista primijenjene fizioterapije, Udruženje fizioterapeuta Crne Gore

Stopala su temelj našeg tijela, pa moramo posebnu pažnju obratiti na njihov razvoj. Početna loša briga o stopalima u djetinjstvu, može uzrokovati kasnije probleme u drugim djelovima tijela (u nogama, leđima).

Razvojni deformiteti stopala koji se dijagnostikuju kod novorođenčadi nisu rijetki, i mogu da budu posturalni i kongenitalni. Posturalni deformiteti nastaju nakon normalnog formiranja dijla tijela, zbog neadekvatnog položaja fetusa materici. Kongenitalni deformiteti predstavljaju strukturne anomalije nastale u toku organogeneze.

Tačan uzrok nije poznat, postoji velik broj teorija koje objašnjavaju njihov nastanak. To su embriološka teorija (zastoj u razvoju), teorija pritiska, neuromuskularne, vaskularne i teorije koštanih, mišićnih i ligamentarnih anomalija. Ustanovljen je i visok stepen porodične zastupljenosti, ali tačan način nasleđivanja nije poznat. Međutim, važno je da dijagnozu urođenih deformiteta stopala treba postaviti još u porodilištu, a to se čini na osnovu izgleda stopala.

U postularne deformitete se ubrajaju: Pes calcaneovalgus, Pes varus, Pes metatarsus varus posturalis, Pes equinovarus posturalis. Kongenitalni deformiteti su: Pes metatarsus varus congenitalis, Pes equinovarus congenitalis, Pes cavus congenitalis, Talus verticalis.

Pes calcaneovalgus

Relativno su česta urođena deformacija stopala kod novorođenčadi. Gornji dio stopala dodiruje prednji i donji dio potkojlenice, a peta je okrenuta gore i upolje. Deformitet je korektibilan uz dređene ortopedske i fizikalne postupke (korektivne gips šine, kinezi terapija), a postoji izražena tendencija ka spontanoj korekciji. Ovaj oblik deformiteta se odražava posturalno i kod djece koja u doba odojčadi spavaju na stomaku, pa se savjetuje pozicioniranje bebinih stipala preko valjka ili urolanog peškirića. Takođe, kod izvjesnog broja mališana  sa ovom anomalijom se kasnije razvije ravno stopalo.

Pes metatarsus varus (pes adductus)

Kongenitalna anomalija prednjeg stopala koje je uvrnuto unutra. Zadnji dio stopala je normalan.  Pes metatarsovarus prisutan je još na porođaju, ali se otkriva obično u kasnijim mjesecima ili kad dijete prohoda. Hod djeteta s uvrnutim stopalima prema unutra čest je uzrok zabrinutosti roditelja i doktora. U 95 % slučajeva koriguje se spontano. Potreban je nadzor ortopeda. Liječi se fizikalnim procedurama (istezanje skraćenih struktura) od rođenja, u težim slučajevima se postavljaju korektivni fiksatori. Ako postoji deformacija kod djeteta koje je prohodalo, mogu se preporučiti antivarus cipele ili obične duboke cipele sa čvrstim lubom koje će nositi obrnuto (lijeva cipela na desnu nogu i obratno).

Pes equinovaqrus

Stopalo je u cjelini smanjeno – kraće i uvrnuto unutra, potkoljenica je tanja. Taban gleda prema unutra, nazad i gore, u zavisnosti od težine deformacije. Deformitet je složen i uključuje više komponenti, a osnovne su: obaranje prednjeg dijela i podizanje zadnjeg dijela stopala, uvrtanje tabana, podizanje svoda stopala i primicanje prednjeg dijela stopala ka srednjoj liniji. Liječenje urođenog krivog stopala mora biti rano, pravilno usmjereno i progresivno, to mogu biti gipsane longete, bandažiranje stopala; fizikalna terapija – kinezi terapija, plastične šine zajedno sa vježbama; ortopedske cipele. Posebno je značajno praćenje i tretman posledičnih stanja do i nakon završetka rasta (antivarus cipele, korektivne šine).

Talus verticalisPes talovalgus

Patološka ravna stopala kod beba  su težak deformitet. Stopalo je karakterističnog izgleda: unutrašnji tabanski svod je izrazito spušten i izbočen, a gornji dio povijen prema spoljnjem gležnju sa  udubljenjem i  dubokim kožnim naborom. U početku je liječenje neoperativno, a kasnije obavezno operativno.

Pes cavus

Podrazumijeva fiksiran položaj izdubljenog stopala, a može biti kongenitalni ili neuromuskularni. Prema kliničkoj slici postoji nekoliko vrsta deformiteta; običan pes cavus karakteriše izdubljena tabanska strana stopala sa petom u položaju lakog valgusa (upolje) ili neutralnom položaju, a oslonac je na glavi prve i pete metatarzalne kosti. Meka tkiva plantarne strane stopala su u kontrakturi. Prsti stopala mogu biti normalni ali su češće zgrčeni sa metatarzofalangealnim zglobovima u hiperekstenziji, a interfalagealnim u fleksiji.

Tegobe pacijenta u vidu bola pri hodu, zadebljanja i ulceracije kože tabana nastaju zbog poremećene statike i prenosa težine tijela na glave metatarzalnih kostiju. Konzervativno liječenje (fizikalna terapija) je efikasno u blažim slučajevima. Hirurško liječenje je rezervisano za izražene deformitete .

Liječenje urođenih deformiteta stopala

Posturalni deformiteti stopala se najčešće spontano koriguju, a kod određenog broja djece je neophodno da se sprovede rehabilitacioni tretman. On se sastoji u izvođenju pasivnih vježbi istezanja, koje roditelji sprovode u kućnim uslovima, četiri do pet puta u toku dana. Teži slučajevi, koji ne reaguju na vježbe istezanja, zahtijevaju i plasiranje korektivnih gipsanih longeti, koje se skidaju kada se sprovode vježbe i kad se dijete kupa.

Pravljenje novih longeti se vrši na sedam do deset dana u prva tri mjeseca, a nakon tog perioda se mijenjaju na petnaest dana, do postizanja zadovoljavajuće korekcije. Korekcija ovih deformiteta se očekuje u roku od dva do četiri mjeseca, a redovne kontrole kod fizijatra treba da se sprovode i nakon prohodavanja, kada se po potrebi prepisuju i ortopedske cipele.

Za razliku od posturalnih, kongenitalni – strukturalni deformiteti stopala ne mogu da se spontano koriguju. Njihovo liječenje je kompleksno i započinje se neposredno po rođenju. Smatra se da su prve tri nedelje života zlatno doba za korekcije, jer su meka tkiva novorođenčeta još uvijek elastična.

Liječenje kongenitalnih deformiteta podrazumijeva konzervativni tretman koji se sastoji iz: kineziterapije – vježbi istezanja, termoterapije kao uvodne procedure (parafinoterapija), elektroterapije, plasiranja korektivnih gipsanih longeti. Ovi tretmani se sprovode u ambulantnim ili stacionarnim uslovima uz pomoć fizioterapeuta, a u toku tretmana se vrši i obuka roditelja za sprovođenje vježbi i u kućnim uslovima.

U slučaju nedovoljnog uspjeha fizioterapeutskog tretmana, pristupa se hirurškoj intervenciji na mekim tkivima, odnosno na kostima kod starije djece. Postoperativno se plasira gips, a zatim se nastavlja sa postoperativnom rehabilitacijom, uz nošenje korektivnih gipsanih longeti i ortopedskih cipela.

Savjeti roditeljima koji mogu pomoći da pravilno brinu o stopalima bebe ili  djeteta:

– Mijenjati bebi položaj u krevetu nekoliko puta dnevno. Predugo ležanje u istom položaju, posebno na stomaku, može smetati razvoju stopala i nogu (posebno provocira varus).
– Ne oblačiti bebi uske čarapice i kratke zeke koje ogranicavaju pokrete nogu i stopala.
U fazi prohodavanja ne savjetuje se upotreba dupka – šetalice, jer postojeći deformiteti mogu samo da se pogoršaju.
– Izabrati adekvatne cipele sa ojačanim unutrašnjim lubom koji će spriječiti da stopalo ide ka unutra. Ponekad se savjetuje da se cipele nose obrnuto tj.leva cipela na desnoj nozi, a desna na lijevoj .
– Voditi računa o tjelesnoj težini djeteta.
– Dozvoliti djetetu da hoda boso po šljunku, pijesku, travi.
– Što više vremena provoditi napolju sa djetetom u šetnji, trčanju, vožnji bicikla.

Svaki razvojni problem koji bude uočen na vrijeme i kome se posveti posebna pažnja (vježbe, savjeti, obuka) može biti uspješno riješen-saniran. Tada ćemo uz zadovoljno dijete imati i zadovoljne roditelje.

Hod na prstima

Hodanje na prstima je uobičajeno među malom djecom koja prohodavaju, posebno tokom druge godine života. Ovo stanje obično spontano nestaje do tog uzrasta.

ovremeno hodanje na prstima ne bi trebalo da bude razlog za zabrinutost ni posle druge godine života, ali bi dijete ipak trebalo odvesti na pregled kod ortopeda i neurologa .

Uporno hodanje na prstima kod starije djece, ili hodanje na prstima samo jedne noge, može da upućuje na neka druga stanja – kao što su cerebralna paraliza ili drugi problemi sa djetetovim nervnim sistemom. Stalno hodanje na prstima kod zdrave djece zahtijeva liječenje.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply