Roditeljstvo i mentalna bolest roditelja

roditeljimentalni poremecajPIŠE: Milica Belada, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut

Odgovor na pitanje “šta znači biti zdrav?” iz različitih perspektiva podrazumijava različit odgovor. Zdravo je ono što je prosječno – po statistici, bez simptoma – medicinski gledano, ono što je funkcionlano – zdravorazumski. Često ne biti zdrav, znači dijagnozu, dijagnoza stavlja “etiketu”, sa “etiketom” previše lako zaključujemo o potencijalima i mogućnostima ljudi, kao i o njima samima uopšte.

Iako mentalno oboljenje roditelja sa sobom nosi biološke, psihološke i sredinske rizike za dijete, neće sva djeca biti pogođena bolešću roditelja tj. trpjeti negativan uticaj bolesti. Čak naprotiv, samo postojanje mentalne bolesti nije a priori znak lošeg roditeljstva i negativnog uticaja na porodicu. Prije se radi o tome kako mentalna bolest utiče na ponašanje roditelja i kako utiče na odnose u porodici. Dakle biti “dobar roditelj” ne mora da se izjednači sa biti “mentalno zdrav roditelj”. Uz stalnu podršku i liječenje čak i roditelji sa shizofrenim psihozama mogu biti dobri roditelji.

Kada se govori o uvidu u postojanje bolesti, zna se da skoro polovina osoba sa bipolarnim poremećajem ili shizifrenijom imaju problem sa prepoznavanjem i prihvatanjem zdravstvenog stanja. Međutim, sa adekvatnom dijagniozom, podrškom i tretmanom ljekovima, tj. jasnim uvidom u svoje stanje smatra se da do 60% osoba sa dijagnozom shizofrenije dolazi do značajnog poboljšanja, dok 25% povrati značajno visok stepen funkcionalnosti, to podrazumijeva i funkcionlanost u odnosu sa djecom.

Kriterijumi koji utiču na kvalitet odnosa roditelj – dijete su trajanje i intenzitet bolesti, nivo do kog simptomi bolesti utiču na pozitivno roditeljstvo kao što je na primjer interes za dijete, godine djeteta, faza razvoja djeteta. Kraljevski psihijatrijski koledž u Velikoj Britaniji naveo je niz faktora rizika koji povećavaju vjerovatnoću da će djeca koja žive sa roditeljem koji ima mentalno oboljenje, imati emocionalne i ponašajne probleme:

  • česte separacije djeteta od roditelja koji mora da ide na bolničko liječenje;
  • ako su simptomi bolesti veoma ozbiljni i ako se liječenje sprovodi kod kuće;
  • ako dijete nema stabilnu vezu sa roditeljem koji ima mentalnu bolest;
  • ako o djeci niko ne brine;
  • ako djeca brinu o bolesnim roditejljima kao i o braći i sestrama;
  • ako trpe zlostavljanje ili zanemarivanje;
  • ako drugi ljudi govore loše o njima i njihovim roditeljima.

Dakle, ni jedna od ovih situacija ne mora da se podrazumijeva samim postojanjem mentalne bolesti.

U svijetu postoje različiti programi koji nude pomoć i podršku porodicama u kojima roditelj ima mentalni poremećaj i koji podrazumijevaju djelovanje u ranim fazama pojave bolesti, što značajno povećava vjerovatnoću da porodica prolazi kroz različite razvojne faze. Ovi programi podrazumijevaju različite vrste psihoterapije, treninga za roditelje, psihoedukaciju za djecu koja imaju roditelje sa mentalnim poremećajem i sl.

Literatura:

  1. Huntsman, L., 2008, Parents with mental health issues: Consequences for children and effectiveness of interventions designed to assist children and their families

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply